Svemir bi mogao biti uništen u sudaru s golemim mjehurom ništavila

Foto: 123rf

SVEMIR u kojem živimo, prema svim svojim svojstvima i poznatim teorijama, trebao bi skončati u beskrajnom mraku i hladnoći.

Tamna energija, pod čijim se utjecajem sve brže širi, trebala bi ga toliko razvući da ni dva atoma ne bi mogla ostati na okupu.

Međutim, standardni model fizike, koji odlično opisuje sve poznate čestice i sile, predviđa i drugu mogućnost u kojoj bi svemir mogao nestati u mnogo spektakularnijem uništenju koje bi uzrokovao Higgsov bozon.

Naime, fizičari smatraju da postoji vjerojatnost da je ta čestica, čije je postojanje teorijski pretpostavljeno 1960-ih, a potvrđeno 2012. u CERN-u, kolabirala u nekom dalekom dijelu svemira i tako stvorila mjehur energije vakuuma koji bi nas mogao progutati.

Na temelju ove pretpostavke znanstvenici su u novom radu, predstavljenom u časopisu Physical Review D, napravili dosad najprecizniji izračun moguće smrti svemira i došli do brojke od 10 na 139 godina (to je broj koji na početku ima jedinicu, a potom slijedi 139 nula).

„Htjeli smo urediti sve ranije aproksimacije i dobiti što je moguće točniji datum“, rekao je za New Scientist autor studije Anders Andreassen sa sveučilišta Harvard.

Kako bi došli do preciznije brojke, Andreassen i njegovi kolege upotrijebili su sve najnovije spoznaje o masama čestica i njihovim interakcijama, uključujući i Higgsovo polje koje svim drugim česticama daje masu.

Eksperimenti provedeni na velikom hadronskom sudaraču u CERN-u pokazali su da je njegova masa 125 gigaelektronvolti. Međutim, teorija predviđa mogućnost da to nije najniža moguća masa Higgsa već samo jedna od stabilnijih pozicija koja se u određenom trenutku može promijeniti. Precizni izračuni pokazuju da bi vakuum koji postoji u našem svemiru zapravo mogao biti 'lažan vakuum'. Za razliku od pravog vakuuma, koji počiva na konfiguraciji najniže moguće energije, lažan vakuum temelji se na višoj energiji i nije potpuno stabilan. Odatle i naziv - lažan.

Urušavanje Higgsovog bozona

Kao što je rečeno u uvodu, postoji mogućnost da se Higgs negdje u nekom dijelu svemira urušio na svoju nižu energiju. Što to znači? Zamislite da se Higgsov bozon ugnijezdio u nekoj udubini nalik na dolinu. No zamislite da u blizini te doline postoji druga, dublja dolina koju od prve razdvaja brežuljak. Ova druga dolina odgovara Higgsovoj najnižoj potencijalnoj masi. Prilikom stvaranja našeg svemira Higgs je završio u višoj dolini iz koje teško može prijeći u nižu zbog energetskog brežuljka između.

No kvantna mehanika kaže da subatomske čestice nisu samo čestice već se također ponašaju kao valovi. To pak znači da njihovi položaji nisu savršeno jednoznačno određeni – oni su opisani valnom funkcijom vjerojatnosti koja omogućuje više opcija (ilustracija dolje). Pojednostavnjeno govoreći, postoji određena vjerojatnost da se određena čestica nalazi na jednom mjestu, nešto manja vjerojatnost da se nalazi na drugom itd. To također podrazumijeva da postoji vjerojatnost da se Higgs tunelira, odnosno da se nađe na drugoj strani brežuljka i smjesti se u nižoj dolini. Rezultat ovog prolaska bio bi niža masa Higgsa od one koju smo zabilježili u CERN-u, što bi pak promijenilo svojstva svih drugih čestica kojima on daje masu. To bi pak značilo da bi se promijenila ključna svojstva građevnih dijelova svemira, a s time bi nestala i sva kemija na kojoj se temelji svijet u kojem živimo, kao i sam život.



Armagedon u prasku

Za ovu ideju važno je uzeti u obzir činjenicu da je svemir mnogo veći od onoga koji vidimo. Mi vidimo samo onaj dio iz kojeg je svjetlost stigla doputovati do nas u 13,8 milijardi godina, koliko je prošlo od Velikog praska u kojem je nastao. Postoji čak mogućnost da je svemir beskonačan. Takvu mogućnost teško je opovrgnuti. U tom slučaju vjerojatnost da se negdje dogodi kolaps Higgsa postaje mnogo veća. Drugim riječima, sasvim je moguće da se to već negdje dogodilo, što bi značilo da se mjehur pravog vakuuma i negativne energije već počeo širiti prema nama brzinom svjetlosti.

Njegov dolazak nećemo moći predvidjeti. Naime, ako se širi prema nama, onda se to širenje odvija brzinom svjetlosti. Kako prema Einstenovoj teoriji relativnosti informacije ne mogu putovati brzinom većom od brzine svjetlosti, ne postoji ni mogućnost da do nas informacija o dolasku mjehura stigne prije samoga mjehura.

„Pomisao na postojanje takvog mjehura koji sa svojim zidom negativne energije juri prema nama brzinom svjetlosti djeluje jako otrežnjujuće“, ističu u radu Andreassen i njegovi suradnici.

Kada se stvari tako postave, na um neizbježno pada poznata izreka Mahatme Gandhija: "Živite kao da ćete umrijeti već sutra. Učite kao da ćete živjeti vječno". 

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.