DUGOGODIŠNJI crnogorski lider Milo Đukanović nikad nije bio bliže odlasku s vlasti. To pokazuju rezultati prvog kruga predsjedničkih izbora u susjednoj Crnoj Gori, na kojima je Đukanović dobio 35 posto glasova. S njim u drugi krug ulazi mladi političar Jakov Milatović iz Pokreta Europa sad (PES), koji je dobio 29 posto glasova.
Oko 540.000 birača s pravom glasa u Crnoj Gori pozvano je da izabere sljedećeg predsjednika. Kampanja je protekla pod dojmom borbe za smjer političke budućnosti zemlje.
Đukanoviću će biti dosta teško u drugom krugu, za dva tjedna, doći do natpolovične većine glasova, dok postoji dobra šansa da će se glasači ostalih opozicijskih kandidata - uključujući i četničkog vojvodu Andriju Mandića iz Demokratske fronte, koji je dobio 19.2 posto glasova - ujediniti iza Milatovića.
>> Izbori u Crnoj Gori: U drugi krug idu Đukanović i kandidat prosrpske stranke
Unatoč njegovoj proeuropskoj retorici, ne treba smetnuti s uma da je Milatović blizak Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja je i orkestrirala rušenje Đukanovićevog DPS-a s vlasti na prošlim parlamentarnim izborima.
Đukanović je odveo Crnu Goru u nezavisnost. Zemlja je prethodno formirala državu zajedno sa Srbijom. Nakon osamostaljenja Crna Gora je pod Đukanovićem postala članica NATO-a i kandidat za EU.
Dugo je ova republika na Jadranu važila za prozapadni model države na zapadnom Balkanu. Prema podacima Svjetske banke, gospodarska proizvodnja više se nego udvostručila od neovisnosti 2006., a rasli su i prihodi od turizma.
Ali čak i pod Đukanovićem, pregovori o pristupanju EU su zapeli. Glavni razlog je spora borba protiv korupcije i organiziranog kriminala. Đukanovićevi politički protivnici optužuju ga da je umiješan i u jedno i u drugo.
Činjenica je da je Đukanovićeva obitelj vrlo imućna, a u "Pandorinim papirima" pojavila su se i imena Mila Đukanovića i njegovog sina. Mnogima u Crnoj Gori jednostavno je dosta korupcije koju generira DPS-ova vlast.
Kada je Đukanovićev DPS na općim izborima 2020. godine dobio samo 40 od 81 mjesta u parlamentu, preostale stranke sklopile su koaliciju. Koalicija se sastojala uglavnom od prosrpskih snaga, a vladu je predvodio Zdravko Krivokapić, kojeg je za poziciju premijera osobno izabrao tada još živi mitropolit Amfilohije, zadrti četnik poznat u javnosti pod nadimkom Risto Sotona.
U toj Krivokapićevoj vladi je Milatović, rođen 1986., imenovan ministrom ekonomskog razvoja. U tom periodu Milatović je bio jedan od onih koji su pripremili plan ekonomskih reformi pod nazivom "Europa sad", što će kasnije poslužiti kao naziv za istoimenu političku organizaciju, u čijem je osnivanju sudjelovao.
Milatović je diplomirao ekonomiju, magistrirao na Oxfordu i onda se zaposlio u bankarskom sektoru. Od 2014. godine radio je u Europskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD), i to u timu za ekonomsku i političku analizu. 2018. godine unaprijeđen je u glavnog ekonomista sa zadatkom da pokriva zemlje EU, uključujući Rumunjsku, Bugarsku, Hrvatsku i Sloveniju, iz ureda u Bukureštu. Oženjen je i otac troje djece.
Iako se u kampanji nije isticao zapaljivom nacionalističkom retorikom te se koncentrirao na obećanja bolje budućnosti, Milatović je zapravo sada u drugom krugu kandidat prosrpskih snaga u Crnoj Gori.
Milatović je već dobio podršku Socijalističke narodne partije (SNP), prosrpske stranke čiji je osnivač 1998. bio Momir Bulatović.
"Naša podrška Jakovu Milatoviću znači i da će Crna Gora dobiti novog predsjednika koji će dostojno obavljati tu funkciju", naveli su u priopćenju.
SNP smatra da rezultati prvog kruga izbora za predsjednika Crne Gore "potvrđuju da su u Crnoj Gori učvršćeni ideali velike pobjede od 30. kolovoza 2020. godine." "S našim saveznicima nastavljamo i posvećenu borbu protiv organiziranog kriminala i mafije te podizanje životnog standarda građana daljnjim osnaživanjem vladavine prava i demokracije u Crnoj Gori", poručuju iz SNP-a.
Kada je riječ o osnaživanju vladavine prava i demokracije, Crna Gora se, otkako je udružena opozicija preuzela kontrolu nad vladom, nalazi u permanentnoj krizi. Od zemlje koja je bila najbliže ulasku u Europsku uniju postala je zemlja koju u EU upozoravaju da je trenutni kaos udaljava od članstva.
Prvi premijer iz prosrpske opozicije Krivokapić nije se znao nositi s izazovima te funkcije pa je brzo odustao, a onda ga je uz podršku DPS-a naslijedio Dritan Abazović. On je, pak, već mjesecima premijer u tehničkom mandatu, a opozicija ne uspijeva sastaviti novu vladu. Napetost u crnogorskom društvu se nije smanjila, a nova vlast se u obećanim reformama nije iskazala.
Ipak, sve to očito nije bilo dovoljno za uvjerljivu pobjedu Đukanovića i njegovog DPS-a. Aktualni crnogorski predsjednik je jednostavno predugo na vlasti, a korupciju mu više ne opraštaju ni oni koji inače dijele njegove proeuropske stavove. Ovaj put je u prvom krugu dobio 60 tisuća glasova manje nego na prošlim predsjedničkim izborima.
Drugim riječima, ni Đukanovićeva ni Milatovićeva pobjeda na predsjedničkim izborima na znači da će Crna Gora ponovno ući u period političke stabilnosti. Ako Đukanović dobije još jedan predsjednički mandat, ništa od onoga što je dovelo do krize vlasti DPS-a neće biti riješeno. Pitanje je i može li Đukanović sa svojim imidžem doista uvesti Crnu Goru u EU, što mu je glavno obećanje.
S druge strane, Milatović je zapravo politička nepoznanica. Pitanje je koliko bi kao predsjednik bio doista neovisan i kako bi se postavio prema uplitanju službenog Beograda u unutarnja pitanja Crne Gore. Na vlast bi ga doveli pretežito prosrpski nastrojeni glasači.
Stoga je potpuno otvoreno pitanje slijedi li u Crnoj Gori nakon predsjedničkih izbora - a početkom lipnja slijede i parlamentarni - nastavak političkih previranja ili nova stabilnost na prozapadnom kursu. Za Hrvatsku je to loša vijest jer u svojem susjedstvu ima još jednu državu koja razdire samu sebe. Uz pomoć Srbije, naravno.