Foto: Hina, Index
ZA PEDOFILIJU u Crkvi kriv je radikalan feminizam. Idealna žena je nepismena. Liberali, antifa, zumbuloidi i ostali humanoidi koji misle da su postali od majmuna ne razumiju ljepotu vjere. Dobili smo bitku za vjeronauk u školama, sad je vrijeme za odsudnu bitku protiv hrvatskih političara koji se deklariraju kao kršćani, a nisu za zabranu pobačaja. Istospolne škole će spriječiti nekontrolirano dječje zaljubljivanje. Vrijednosti kršćanske demokracije su opreka ekstremnom sekularizmu koji je danas prisutan. Poljski primjer ne smije obeshrabriti Hrvatsku.
Pojednostavljeno, Apokalipsa je svanula za nevjernike.
Novina u navedenom turbokatoličkom bulažnjenju "Kristovih vojnika" Davora Pavune, Vice Batarela, Željke Markić, Predraga Šustara predvođenih hrvatskim počasnim gostom kardinalom Raymondom Burkom - papa Franjo osobno ga je izbacio iz vatikanske kongregacije kardinala zbog ekstremnih stavova o pobačaju, homoseksualnosti i seksualnom zlostavljanju u crkvenim redovima - jest kako im se pridružio i diplomatski kor poput bivšeg pomoćnika ministra vanjskih poslova Poljske prof. Aleksandra Stepkowskog i novopostavljenog ministra vanjskih poslova Davor Ive Stiera. I dok se za prof. Petkowskog kao jednog od tvoraca radikalnog poljskog Zakona o pobačaju očekivalo da podrži hrvatske prokreacioniste, istup politički umjerenog Davora Ive Stiera o "opasnostima prisutnog ekstremnog sekularizma" podigao je agresivnu kampanju udružene konzervativne desnice i Kaptola na višu razinu, a njihovi strateški ciljevi poprimili su specifičnu političku težinu.
No, predstavljena agenda ima zajednički nazivnik, a prepoznaje se u idejnoj platformi i društvenom formatu karakterističnim za crkvenu organizaciju Opus dei.
Tko su, do vraga, oni?
Raspon infiltracije Opus dei u hrvatskom društvu malo je poznat što je jedna od osnovnih karakteristika djelovanja spomenute (para)crkvene organizacije. Ugledna teoretičarka i predavač na Teološkom fakultetu u Zagrebu Jadranka Brnčić, Opus dei nedvosmisleno je opisala kao crkvenu instituciju kojoj "hrvatska država služi samo kao oruđe u suprotstavljanju liberalnoj demokraciji Zapada". Dobri poznavatelji prilika tvrde da su premrežili cjelokupni državni aparat - recimo, savjetnik bivšeg premijera Tima Oreškovića bio je deklarirani član Opus dei Stjepo Bartulica - i to u ključnim resorima poput obrazovanja, zdravstva, nacionalne sigurnosti, gospodarstva i pravosuđa, dok su udruge poput Vigilare i U ime obitelji samo vrh koplja Opus dei.
No, do vraga, tko su i što su Opus dei, ti samozatajni rovci građanske demokracije?
Opus dei formiran je 1928. u Španjolskoj, a njegov osnivač sv. Josemaria Escrivia navodno je gajio "veliku ljubav prema Hrvatima i Hrvatskoj" što potvrđuje činjenica da je prvi član Opus dei izvan Španjolske bio don Vladimir Vince. Opus dei, prema postojećim podacima, broji oko 90 tisuća članova i 1900 svećenika organiziranih u nekoliko kategorija (numerariji, supremariji, asocijati), a glavni prelat je izravno odgovoran Biskupskoj konferenciji u Vatikanu. Kao osobnu prelaturu Katoličke crkve potvrdio ih je Ivan Pavao II, a deklarirani cilj njihovog djelovanja je apostolsko djelovanje i približavanje Božjeg nauka vjernicima, iako od samog početka aktivno sudjeluju u političkim i društvenim procesima država u kojima postoje ogranci organizacije. Nedvojben povijesni podatak jest da su pomogli španjolskom fašističkom diktatoru Francu u usponu na vlast, otvoreno podržavali Mussolinija, kao i da su odigrali značajnu ulogu u zbrinjavanju istaknutih nacističkih glavešina u Argentini.
Sve u ime kršćanskog milosrđa.
Prema javnosti dostupnim izvještajima obavještajne zajednice, u Hrvatskoj su prisutni od 2003-e godine, a za regionalni razvoj Opus dei bio je zadužen austrijski vikar Martin Schlag koji se povezao s tadašnjim političkim i crkvenim vrhom, te organizirao dolazak glavnog prelata Opus dei Javiera Eschevarrie koji je uz podršku kardinala Josipa Bozanića održao osnivanje hrvatskog ogranka u zagrebačkom hotelu "Panorama". Jedan od navodnih razloga tople dobrodošlice Opus dei u Hrvatskoj bila je nikad potvrđena informacija o njihovom angažmanu u nabavci oružja u vrijeme međunarodnog embarga 1991-e. Proteklo razdoblje su iskoristili kako bi organizacijski i kadrovski ojačali, a od 2010-e regionalni vikar Opus dei u Hrvatskoj postaje vlč. Josep Peguera.
No, Opus dei, koliko uzima, toliko i daje, pa vjernim članovima omogućuje političke i društvene karijere koje prema svojim osobnim potencijalima nikad ne bi ostvarili poput Vice Batarela, Ladislava Ilčića ili Željke Markić.
Mogli smo živjeti i bez njihovog društvenog doprinosa.
Rat svjetonazora
Uglavnom, društveni cilj Opus dei zamišljen je po uzoru na unutarnju strukturu organizacije, formiranjem klerikalne elite sastavljene od utjecajnih političara, gospodarstvenika i javnih osoba koje će promicati "kršćanske vrijednosti". Moćni su i tu činjenicu ne skrivaju kad lobiraju za novac i moć.
Žele od malih nogu preuzeti skrb nad perspektivnim muškim potomcima iz utjecajnih obitelji, te ih formirati kao buduće političare, crkvene velikodostojnike ili financijske stručnjake. Žene u Opus dei imaju podređen položaj, predodređene su isključivo za majčinstvo i domaćinstvo.
Prepoznajete li obrazac koji se u zadnje vrijeme nudi hrvatskoj javnosti kao idealan oblik društvenog ustroja?
Ipak, glavni cilj im nije demokracija, oni povijesno naginju autoritarnim režimima, a "rat svjetonazora" im je osnovna tehnika nametanja društvenih vrijednosti. Nerijetko se izuzimaju od obaveza sekularnog društva poput plaćanja poreza ili preuzimanja društvene odgovornosti za procese koje su pokrenuli kao što je trenutna kampanja u Hrvatskoj za zabranu pobačaja.
Jednostavno, opaka i opasna ekipa prema kojima su Jehovini svjedoci diletanti.
Hrvatska država kao župa Katoličke crkve
I bez obzira na javno proklamirane ciljeve, prema dosadašnjem iskustvu u cijeloj toj priči jedva da postoje natruhe dobrote ili kršćanskog milosrđa, usmjereni su isključivo na akumuliranje kapitala i moći. Vjersko "apostolsko" djelovanje im je samo podoban društveni paravan i da ponovno citiram teologinju Jadranku Brnčić "jao si ga nama ukoliko osvoje društvenu prevlast", odnosno dotuku sekularnost. U tom slučaju hrvatska država je zamišljena kao velika župa Crkve, a hrvatske obitelji kao neiscrpna radna snaga i financijski izvor klera.
Nakon što su Kaptol i Opus dei "progurali" vjeronauk u škole kao izborni predmet s tendencijom da postane redovan, zabranili bi pobačaj i kontracepciju, osnovali istospolne škole, zadržali Hasanbegovića za ministra kulture, pod medicinsku dijagnozu podveli homoseksualnu zajednicu, bez društvene rasprave proglasili svetim ustaškog vikara i predsjednika Nacionalne komisije za pokrštavanje Alojzija Stepinca, ukinuli nepoćudnu umjetnost, medije i NGO sektor, sad žele i svesti hrvatsko društvo na isključivo katoličku zajednicu koja ne trpi multikonfesionalnost i multikulturalnost. Rijetki "ljevičari" u kršćanskoj zajednici poput pok. don Branka Sbutege, fra Drage Bojića ili teologinje Jadranke Brnčić prekrhki su svjetionici u tisućljetnom religijskom mulju i nedostatni za ozbiljniji društveni otpor dobro umreženim crkvenim organizacijama poput Opus dei.
I kao što su svojedobno stranke ekstremne desnice poput HSP AS za vrijeme predsjedništva Tomislava Karamarka glasno izgovarale političke vrijednosti koje HDZ nije smio javno izreći, tako se i Opus dei bavi promocijom "vlažnih snova" Kaptola.
Ukoliko uspiju, petina hrvatskih državljana kao deklarirani nekatolici biti će sigurno izuzeti iz hrvatske budućnosti, a nisam siguran niti da će se katolička većina ugodno osjećati u uskoj skrojenoj koži legitimnih nasljednika španjolske inkvizicije.
A u tom neugodnom ishodu kad Stari zavjet nadjača hrvatski Ustav, mogu samo poručiti sjedi i plači voljena zemljo jer ne zaslužuješ bolje.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala