Na današnji dan 1933. godine izbio je požar u Reichstagu, odnosno u njemačkom parlamentu. Požar su iskoristili nacisti, koji su od siječnja preuzeli vlast da bi ograničili građanske slobode i počeli zatvarati političke protivnike. Započela je transformacija Njemačke u totalitarnu državu.
Na mjestu požara uhvaćen je Marinus van der Lubbe, 24-godišnji nizozemski radnik povezan s komunistima. Priznao je da je podmetnuo požar kako bi potaknuo radničku pobunu protiv njemačke države.
Suđenje je započelo u rujnu 1933. godine, a van der Lubbe je osuđen za veleizdaju i pogubljen giljotinom u siječnju 1934. Tijekom suđenja, trojica bugarskih komunista - Georgi Dimitrov, Vasil Tanev i Blagoj Popov - te njemački komunist Ernst Torgler također su bili optuženi, no svi su oslobođeni zbog nedostatka dokaza.
Dan nakon požara, 28. veljače 1933., predsjednik Paul von Hindenburg izdao je Dekret o zaštiti naroda i države. Dekretom je suspendirao mnoge građanske slobode zajamčene Weimarskom ustavu, uključujući slobodu govora, slobodu tiska, pravo na okupljanje i privatnost komunikacija.
Nakon ovih mjera nacisti su zatvarali političke protivnike bez specifičnih optužbi, zabranili političke organizacije te gasili medije nesklone aktualnoj vlasti.
Iako nacisti nisu osvojili apsolutnu većinu na izborima 5. ožujka 1933. godine, uspjeli su uvjeriti Reichstag da usvoji Zakon o ovlastima 23. ožujka 1933. godine. Ovaj zakon omogućio je Hitlerovoj vladi donošenje zakona bez odobrenja Reichstaga, čime je praktički uspostavljena diktatura.
Do kraja godine, sve političke stranke osim nacističke bile su zabranjene, a kada je Hindenburg preminuo 1934. godine, Hitler je spojio funkcije predsjednika i kancelara, cementirajući svoju apsolutnu vlast.