ZAGREPČANE, osobito stanovnike jugoistočnog dijela grada, ozbiljno je uznemirilo zagađenje zraka koje je uzrokovao požar na Jakuševcu.
U Index su nam se javile doslovno stotine građana koji su se žalili da teško dišu od dima i smrada koji se širi s odlagališta otpada.
Šutnja i kontradiktorne informacije
Posebno je uznemirujuće bilo to što iz Grada dugo nisu stizala nikakva službena priopćenja, upozorenja i upute. Mnogi građani koji su u večernjim satima otvorili prozore da rashlade stanove nisu na vrijeme saznali da ih ne bi trebali otvarati pa su svoje sobe napunili dimom.
Suprotno uvjeravanjima gradonačelnika Milana Bandića, tablice objavljene na stranicama Instituta za Medicinska istraživanja jutros su pokazivale da su koncentracije štetnih lebdećih čestica u 4 sata bile vrlo visoke. Iznosile su 292,95 µg/m3, dok je preporučena vrijednost manja od 10 µg/m3 (slika dolje).
Također, indeks kvalitete zraka u jugoistočnom dijelu grada pokazivao je da je u 7 sati ujutro zagađenje bilo visoko (slika dolje). Uz njega je objavljena uputa građanima, kako za osjetljivije skupine, djecu i starije tako i za opću populaciju, da smanje ili odgode zahtjevne aktivnosti na otvorenom.
Ovakve kontradiktorne informacije opravdano su pokrenule spekulacije da se prava istina nastoji zataškati.
Nije gorjelo samo drvo već i opasne tvari
U prilog tome govori i činjenica da su službena izvješća govorila da je požar izbio na skladištu glomaznog otpada te da je gorio drveni namještaj.
Međutim, oporbeni gradski vijećnik Renato Petek iz Naprijed Hrvatska rekao nam je da je požar izbio na platou ZGOS-a, gdje se skuplja glomazni otpad prije nego što se sortira i prije nego što se odvozi 'kralju otpada' Petru Pripuzu, vlasniku grupe C.I.O.S., vodeće regionalne tvrtke za sakupljanje i primarnu preradu industrijskih otpadaka.
"Grad je prošle godine imao ugovor prema kojem je Pripuz zbrinjavao tonu otpada po cijeni od 660 kuna. Navodno je ona ove godine udvostručena. Bilo bi zanimljivo saznati zašto se toliko otpada nagomilalo ondje unatoč tolikim izdavanjima za zbrinjavanje. Posebno je problematično to što ondje nije gorjelo samo drvo već i razni madraci, tepisi, namještaj tapeciran poliuretanskim pjenama i sl.", rekao je Petek.
Sustav hidranata nije funkcionirao kako treba, manjka mjernih postaja
Tvrdi da je očito bilo problema i s hidrantima koji su vatrogascima trebali olakšati gašenje požara.
"Ondje je trebao biti izgrađen cijeli sustav hidranata, međutim, snimke pokazuju da su na požarište dolazile zelene cisterne s vodom iz vodovoda. To pokazuje da kapacitet sustava očito nije dostatan", kaže Petek.
Ističe također da je Grad Zagreb postavio devet mjernih postaja, a da nijedna nije blizu Jakuševca.
"To je zanimljivo. Najbliža je na autobusnom kolodvoru. Mi smo tražili postavljanje u jugoistočnom dijelu grada, međutim, rekli su nam da više nema novca za to. Za fontane ima", poručio je.
Petek kaže da je u cijeloj ovoj priči poseban problem to što mjerenja koja se obavljaju na mjernim postajama ionako nisu relevantna za slučajeve požara na odlagalištima.
"Naravno, rezultati relevantnih mjerenja nikada nisu bili objavljeni ni kada je ranije gorio C.I.O.S. Grad bi morao napraviti analize i objaviti ih", poručio je.
U požaru su nastajali i ozbiljni otrovi poput cijanida
Slično nam je potvrdio i Zvonko Habuš, stručnjak za zagađenje zraka, osnivač ANT-a, laboratorija za analitiku i toksikologiju.
On, međutim, smatra da lebdeće čestice nisu najveći problem u ovom slučaju.
"U 50 godina života u industrijskim postrojenjima nailazio sam na puno više koncentracije lebdećih čestica", rekao je Habuš.
"Ljudi su bez većih problema znali živjeti i na mnogo većim koncentracijama. No skrivaju se činjenice da su ondje izgarale tvari poput organskih lakova, pri čemu je nastajao toksičan dim, među ostalim kancerogeni spojevi kao što su policiklički aromatski ugljikovodici. Analiza na takve spojeve traje nekoliko dana, no pitanje je hoće li je itko napraviti. Tu su također nastajali toksični dioksini i furani, no ozbiljna analiza za njih traje čak 15 dana. Zanimljivo je pritom da iz Andrije Štampara već nakon pola sata poručuju da dioksina nema. Koliko ja znam, Andrija Štampar ima male uređaje kakve imaju i svi dimnjačari. Također, izgaranjem poliuretana, koji se koriste u proizvodnji namještaja i madraca, nastaju toksični spojevi kao što je cijanid. To je otrov kojim se ubio general Praljak, a lako je moguće da je i onaj nesretni vatrogasac nedavno umro od posljedica trovanja cijanidom“, pojasnio je Habuš.
U prilog tvrdnjama Habuša govore brojna znanstvena istraživanja. Naime, pokazalo se da tijekom izgaranja materijala poput purpena i poliuretana nastaje cijanid. Naravno, on je posebno opasan ako se izgaranje odvija u prostorima u kojima nema dovoljno ventilacije. Na otvorenom je opasnost neusporedivo manja.
Stidim se HAZU-a i Društva kemičara Hrvatske
Ističe da se danas ni drveni namještaj više ne radi od čistog drva.
"Danas se koriste iverice, u njima se koriste formaldehidne smole koje se prešaju zajedno s piljevinom. Danas sam na Facebooku napisao da se stidim Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Društva Kemičara Hrvatske zato što šute u strahu od Bandića i politike", poručio je.
Požalio se da su vlasti skresale krila njegovom laboratoriju jer se zamjerio politici.
"Zamjerio sam se nekim ljudima time što sam poštivao Zakon o pravu javnosti na istinite informacije. Amerikanci poštuju naš institut. Kada su njihovi vojni brodovi dolazili u Kraljevicu na remont, oni su priznavali samo mjerenja azbesta koja je radio ANT jer smo jedini udovoljavali njihovim propisima", rekao je.
Radila su se apsurdna mjerenja
Stručnjak za okoliš, po obrazovanju kemijski tehnolog, dr. Viktor Simončič, koji je bio pomoćnik ministra zaštite okoliša, savjetnik slovenske vlade, suradnik Svjetske banke, predsjednik Društva za zaštitu zraka Hrvatske, a danas je autor tzv. Viktorovog poučka u ZG-magazinu, za Index je rekao će se u sljedećoj svojoj kolumni posvetiti požarima.
"Prije svega kod svih požara uzorkovanja su potpuno kriva. Kada imate izgaranje, imate dim i perjanicu koja se diže u vis te odlazi vrlo daleko i razrjeđuje se. Mala količina toga padne u neposrednoj blizini požarišta pa je besmisleno ondje, ispod perjanice dima, raditi mjerenja. Ondje je sve čisto kao što ispod dimnjaka termoelektrane u Plominu nema nikakvog zagađenja. Uvijek ste najsigurniji u neposrednoj blizini požara", rekao je Simončić.
Mjerenja su sramota za struku
Ističe da su najopasniji sastojci dima nastalog u požaru furani i dioksini.
"Druge stvari, poput lebdećih čestica, nisu toliko problematične jer su im ljudi izloženi kratko vrijeme. Furani i dioksini nastaju u vrlo malim koncentracijama koje je vrlo teško mjeriti. Potrebno je filtrirati goleme količine zraka da bi se izmjerile količine dioksina i furana. Mislim, stoga, da su takva mjerenja, u kojima se odmah očitavaju količine tih spojeva, pomalo kaubojska. Kada je gorio C.I.O.S., postavili su mjernu stanicu pored požara i rekli da nema furana i dioksina. To se ne radi tako. To je sramota za struku. Oni su mjerili kućne brojeve, a ne koncentracije toksičnih spojeva", bio je ironičan Simončič.
Ipak, smatra da nema prevelikih razloga za paniku.
"Samo da su vremenske prilike takve da imate fumigaciju, odnosno da je vjetar nosio dim prema dolje u prozore ili čak vraćao dim nazad do tla, on je mogao ulaziti u kuće u blizini Jakuševca. Nepovoljan vjetar mogao je usmjeriti dim i smrad prema kućama. Naravno, treba računati i s osobnim doživljajem ljudi koji, kada vide vatru i dim te osjete smrad, prirodno osjećaju i da ih guši. Koliko sam vidio iz snimaka, čini se da se dizao relativno okomito u zrak", rekao je.
Objasnio je da su furani i dioksini štetni jer su stabilni spojevi koji se akumuliraju u prirodi. Toksični su, a u organizam ulaze kroz hranidbeni lanac
"Furani i dioksini nastaju kada gore odlagališta, u šumskim požarima, kada se radi roštilj, u cigaretama itd. U svim nekontroliranim izgaranjima. Oni se u hranidbenom lancu nakupljaju. Oni su topivi u mastima i akumuliraju se u živim organizmima. Ovaj požar pridonijet će porastu koncentracija furana i dioksina. No, u odnosu na druge izvore, ovo su ipak zanemarive količine", pojasnio je Simončič.
Požari kao najjeftiniji način zbrinjavanja otpada
Naš kemičar najavljuje da će u svojoj kolumni adresirati zanimljivu činjenicu da su požari u odlagalištima posljednjih godina prilično učestali.
"To nije ni prvi ni zadnji slučaj. Planiram napisati nešto na temu da se na deponijama sve učestalije događaju požari. Tu se postavlja pitanje nije li to najjeftiniji način zbrinjavanja otpada na štetu građana i društva. Ja ne tvrdim da to netko uistinu radi, no činjenica je da je C.I.O.S. gorio već nekoliko puta. Također je nedavno gorjelo odlagalište u Čakovcu, prošle godine na Hvaru. Gorjele su Vrhnika i neka druga odlagališta u Sloveniji, a bilo je požara i u Njemačkoj", rekao je Simončič.
Smatra da bi u takvim slučajevima, kada se dogodi požar u odlagalištima, kompanija koja je trebala osigurati sredstva za njegovo rješavanje trebala uplatiti na neki humanitarni račun ili za unapređenje stanja okoliša.
"Ako joj je požar smanjio cijenu rješavanja otpada, kompanija bi razliku u cijeni, odnosno svoju uštedu, trebala uplatiti na neki račun. U protivnom postoji pozitivan poticaj da se otpad rješava na nelegalan način", zaključio je Simončič.