Rosa Luxemburg bila je istaknuta socijalistica u Njemačkoj, najpoznatija po svom djelovanju neposredno nakon Prvog svjetskog rata. Uz Karla Liebknechta, smatra se vodećom figurom komunista u Njemačkoj. Njihova politička djelovanja i učenja ostala su relevantna i u kasnijim povijesnim raspravama o ulozi radničke klase u borbi za pravednije društvo. Rosa Luxemburg ubijena je nakon neuspjele revolucije 1919. godine, pretučena je, a tijelo su joj bacili u rijeku.
Rosa Luxemburg rođena je u poljsko-židovskoj obitelji u Zamošću, tada dijelu Ruskog Carstva. Već kao mlada aktivistica pridružila se poljskom socijalističkom pokretu, ali je zbog progona emigrirala u Njemačku. Ondje se pridružila Socijaldemokratskoj partiji Njemačke (SPD) i ubrzo postala poznata kao kritičarka reformizma unutar stranke.
U djelu Reforma ili revolucija? argumentirala je protiv umjerenog pristupa Eduarda Bernsteina tvrdeći da reforme u kapitalizmu ne mogu dovesti do oslobođenja radničke klase. U svojim nastupima bila je direktna i beskompromisna, što se svidjelo ljudima u vrijeme kad je Njemačka bila kompletno iscrpljena Prvim svjetskim ratom.
Luxemburg je bila izrazito kritična prema politici podržavanja Prvog svjetskog rata. Godine 1916. s Liebknechtom je osnovala Spartakov savez, koji se zalagao za masovni otpor ratu i rušenje kapitalističkog sustava.
Karl Liebknecht, sin istaknutog socijaldemokrata Wilhelma Liebknechta, bio je pravnik koji se proslavio javnim protivljenjem ratu glasajući protiv ratnih kredita u Reichstagu 1914. Bio je jedini političar u njemačkom parlamentu koji je zauzeo takav stav, što je rezultiralo njegovim zatvaranjem zbog "izdaje".
Spartakov savez razvio se u radikalnu političku snagu, koja je 1919. godine sudjelovala u ustanku s ciljem uspostave socijalističke republike u Njemačkoj. Tijekom tih previranja vlada pod vodstvom socijaldemokrata Fridricha Eberta angažirala je desničarske paravojne skupine Freikorps za gušenje pobune. Luxemburg i Liebknecht uhvaćeni su 15. siječnja 1919. u Berlinu, nakon čega su ubijeni bez suđenja. Liebknecht je ustrijeljen, dok je Luxemburg pretučena, ubijena i bačena u riječni kanal.
Luxemburg je, osim političkog aktivizma, ostavila i značajno teorijsko naslijeđe. U svojim djelima analizirala je dinamiku kapitalističkog sustava ukazujući na potrebu međunarodne suradnje radničke klase. U tekstu Akumulacija kapitala, koji je napisala neposredno prije Prvog svjetskog rata, razmatrala je problem imperijalizma i ekspanzije kao posljedice neodrživosti kapitalističkog sustava.
Njezin stav o nacionalnom pitanju bio je predmet kontroverzi - protivila se neovisnosti Poljske smatrajući da bez socijalne revolucije nacionalna sloboda neće radnicima donijeti stvarno oslobođenje. Poljski nacionalisti su joj zbog toga zamjerali, a drugi su je smatrali teoretičarkom ispred svoga vremena.
Ubojstvom Luxemburg i Liebknechta revolucija u Njemačkoj je ugušena, što je utabalo put stabilizaciji Weimarske Republike. Njihova smrt bila je predmet oštrih političkih podjela i poslužila je kao primjer represije nad radničkom klasom. I danas se njihova imena povezuju s otporom nepravdi i pitanjem radikalne promjene društvenog poretka.