Kir Veliki jedan je od najslavnijih vladara u povijesti. Kao osnivač dinastije Ahemenida i vođa Perzijskog Carstva, svojim je djelovanjem uvjetovao cijelu antičku povijest. Iako je živio prije više od 2500 godina, njegovo ime i danas odjekuje, ne samo zbog osvajalačkog duha nego i zbog neobičnog pristupa vladavini, koji je uključivao poštivanje različitih naroda i religija. Za njega je značajna i činjenica da je jedini poganski vladar spomenut u Bibliji, gdje je nazvan "pomazanikom Božjim". No tko je zapravo bio Kir Veliki i zašto se spominje u gotovo svim svjetskim izvorima?
Kir je rođen u Perziji, području koje je bilo pod vlašću Medijskog Carstva. Uspon na vlast započeo je porazom medijskog kralja Astijaga, vlastitog djeda, 550. godine pr. Kr. Ovim činom Kir je ujedinio Mediju i Perziju, stvarajući temelje za osnivanje velikog Perzijskog Carstva. Iako je bio mlad, njegova vojna sposobnost, kao i politička mudrost, brzo su ga učinile prepoznatljivim širom Bliskog istoka.
Tijekom narednih nekoliko godina Kir je nastavio širiti svoje carstvo. Osvojio je Babilon, Lidiju te teritorije na sjeveru i istoku, uključujući područja današnjeg Afganistana i Pakistana. Na vrhuncu njegove vladavine Perzijsko Carstvo obuhvaćalo je područje od Balkana do Indije, što ga je učinilo najvećim carstvom tadašnjeg svijeta.
Jedna od najvažnijih Kirovih odluka bio je njegov dekret o povratku Židova u Jeruzalem. Nakon što je osvojio Babilon 539. godine pr. Kr., omogućio je Židovima koji su bili u babilonskom sužanjstvu da se vrate u svoju domovinu i obnove hram u Jeruzalemu. Ovaj potez omogućio mu je da stvori novu sliku o sebi. Naime, nakon što su se Židovi vratili, među njima su kružile priče da je Kir sljedeći mesija te njihov suvremeni spasitelj.
Zanimljivo je da je ovaj događaj zapisan u Bibliji. U knjigama Izaije i Ezre Kir je nazvan "pomazanikom Božjim", iako nije bio Židov. U Izaiji Bog direktno govori Kiru kao svom izabraniku, što je rijedak primjer da je poganski vladar dobio takav status.
Kir Veliki bio je poznat po toleranciji prema osvojenim narodima. Za razliku od drugih vladara tog vremena, koji su često prisiljavali pokorene narode da prihvate njihove zakone i vjerovanja, Kir je dao velikim dijelovima svog carstva da zadrže svoje vjerske i kulturne običaje. To je bila odlika koja je omogućila dugoročnu stabilnost ogromnog carstva.
Na primjer, Kir je omogućio da se vladari u osvojenim regijama, poput Egipta, zadrže na vlasti, pod uvjetom da priznaju njegovu nadmoć. Ova politika decentralizacije bila je ključna za održavanje mira u carstvu i omogućila je različitim narodima da se osjećaju poštovano.
Jedan od najpoznatijih spomenika iz tog vremena je Kirov cilindar, koji je pronađen u Babilonu i datira iz 539. godine pr. Kr. Cilindar je ustvari kamen na kojem su ispisani Kirovi dekreti i zakoni. Često se smatra prvim poznatim dokumentom koji se odnosi na ljudska prava jer Kir u njemu obećava slobodu obožavanja i vraćanje kulturnih artefakata narodima koje je pokorio.
Cilindar je danas izložen u Britanskom muzeju i smatra se jednim od najvažnijih arheoloških izvora antike.
Kir je umro 4. prosinca 530. godine pr. Kr. Njegovi nasljednici vodit će zemlju po sličnim principima kao i on, održavajući stabilnost u glomaznom carstvu. Tek u 4. stoljeću pr. Kr. toj stabilnosti doći će kraj kada sa zapada navire nova prijetnja u obliku mladog makedonskog generala.