VITOMIRA Lončar, hrvatska glumica, teatrologinja i osnivačica kazališta Mala scena, zamijenila je zagrebačku adresu kineskom prije više od pet godina. Odselila je u Xi'an, grad u središnjoj Kini od sedam milijuna stanovnika, koji sa širom okolicom ima gotovo 13 milijuna stanovnika.
A upravo se taj grad sad našao u najstrožem lockdownu od onog u Wuhanu, gradu iz kojeg je pandemija i krenula prije gotovo dvije godine. Kina, naime, i dalje ustraje na strategiji "nultog covida", odnosno drastičnih mjera eliminacije koronavirusa čim je detektiran u nekom dijelu zemlje, prije nego što se proširi do te mjere da epidemiju postane nemoguće kontrolirati.
Stoga je lockdown u Kini, tamo gdje se uvede, stroži nego bilo gdje drugdje u svijetu. Svi se sjećamo scena sa zavarivanjem ulaznih vrata u siječnju i veljači prošle godine u Wuhanu. S druge strane, Kina je dosad imala samo 4535 prijavljenih slučajeva smrti i manje od 102 tisuće prijavljenih slučajeva koronavirusa, iako je praktički nemoguće reći jesu li ti podaci istiniti, zbog notorne tajnovitosti kineskog režima.
A Kina je sada na još većem oprezu zbog Zimskih olimpijskih igara koje počinju 4. veljače u Pekingu. Stoga vlasti žele pod svaku cijenu zaustaviti rast broja slučajeva u Xi'anu. Međutim, taj rast posljednjih dana samo se ubrzao, pa je u ponedjeljak zabilježeno 367 novih slučajeva, što je minoran broj u usporedbi s epidemijom u većini zapadnih zemalja, ali za Kinu najviši od ožujka 2020. godine.
Stoga su gradske, odnosno provincijske vlasti potpuno zatvorile Xi'an s okolicom, uz redovito masovno testiranje. Lončar je u objavi na Facebooku u utorak objasnila da su sada "u potpunom lockdownu".
>> U Kini najviši dnevni porast zaraženih koronavirusom nakon više od 20 mjeseci
"Iz kuće smijemo izaći svakih 48 sati"
"Ono od prije neki dan bila je niža jaslička grupa prema ovome sada. Iz kuće smijemo izaći svakih 48 sati, i to samo do mjesta gdje se testiramo. I natrag doma. Svaka tri dana u dvorište nam dolaze voće i povrće. I to je to. Svi me pitaju koliko će to trajati. Nitko ne može znati odgovor. No, kako je ovo najveće žarište u Kini još od početka pandemije, dakle još od vremena Wuhana, ne očekujemo da će se ubrzo nešto promijeniti. Kad čujem da se u HR rade prosvjedi jer su mjere 'stroge' i 'užasne', malo mi se zanebesa..." napisala je Lončar.
Kako bismo dobili malo bolji uvid u situaciju s lockdownom i epidemijom u Xi'anu i Kini općenito, razgovarali smo s Vitomirom Lončar putem videoveze. Razgovor možete pogledati, kao i pročitati tekst u nastavku, u ponešto skraćenom izdanju.
>> Hrvatska glumica javila se iz Kine: Nitko ne smije izaći iz kuće, osim na testiranje
Dakle, trenutni lockdown je najveći od prošle godine?
Ovo je najveći lockdown od Wuhana. Wuhan je bio najveći poznati svjetski lockdown, a ovo je drugi najveći od Wuhana.
Kada je lockdown uveden?
U principu su prvi slučajevi uvezeni s Pakistan Airlinesom 9. prosinca. Mi smo se 11. prosinca vraćali s koncerta i vidjeli smo da je u našoj ulici gomila vozila hitne pomoći, policije, da je blokirano, i ja sam samo rekla: "Neće biti dobro." I onda smo nekoliko dana, dakako, imali testiranje i sve skupa, međutim pravi lockdown krenuo je 23. prosinca, a 27. prosinca ušli smo u ovaj potpuni lockdown. Dalje nema.
Sad više ne možemo izaći iz stana, prije smo mogli hodati po dvorištu, a sad možemo izaći samo kad je naše vrijeme za testiranje. Izađemo se testirati i vraćamo se u kuću i ne možemo van iz nje. I studenti su blokirani u kampusu, bili su i prije, ali sada ne smiju iz svojih soba.
Ono što svakako želim reći je da Xi'an ima 13 milijuna stanovnika, od čega je milijun i 300 tisuća studenata. A ovaj val krenuo je na Sveučilištu Chang’an jer se njihov profesor zarazio. Tako da imamo više od 100 sveučilišta u gradu i dakako da studenti nisu stigli otići na kinesku Novu godinu, na praznike, koji trebaju početi ove subote, nego su ostali zarobljeni u kampusima, i to u svojim sobama.
Da, pandemija je i počela (prošle godine) prije Kineske nove godine. Pretpostavljam da kineske vlasti sad žele spriječiti reprizu tadašnjeg širenja zaraze po Kini.
Da, godinu prije (nego što je epidemija izbila) u Wuhanu, za Kinesku novu godinu bilo je oko tri milijarde putovanja. Sad zamislite što to znači za jednu zemlju. To je najveća seoba naroda u Kini i oni su sad već zamolili sve ostale provincije - premda trenutno nemaju slučajeve, samo ih mi imamo, ali su ipak svi dobili upozorenje da ne odlaze iz gradova u kojima žive - da se ne vraćaju kući, što im je najteže, jer samo za Kinesku novu godinu idu doma.
Prema tome, neće ići do sljedeće Kineske nove godine. Međutim, nema nikakvog problema. Nikome ne pada na pamet da krene, a kako i da krene, kad ne može. Inače imamo dnevno više od dvije tisuće letova, sad nema više nijednog, ne voze vlakovi. Grad je blokiran, potpuno.
Znači, vi do daljnjega ne možete napustiti grad, odnosno ni stan, a kamoli grad? Ne postoje iznimke?
Ne, naravno da imate hitni telefon, ako vam se nešto dogodi, razbolite se, boli vas zub, sve su službe spremne. Nije opcija da ti se nešto dogodi i ne možeš izaći. Naš menadžment u našem dvorištu, koje ima 15 tisuća stanovnika, zadužen je za sve i svaki dan organiziraju testiranje koje je besplatno i u određeno vrijeme, tako da ne stojiš u redu.
I sad su nam naš grad i provincija za svako domaćinstvo osigurali po 20 kilograma namirnica - povrće, voće, meso, sve skupa, a naš fakultet danas je svakom profesoru poslao ono što mu treba. Mi smo naručili povrće i došao nam je ogroman paket povrća. Neki su naručili druge stvari koje im trebaju za djecu i slično. Dakle, to nam je odmah došlo, i to besplatno. Podrška je kompletna, zaista se ne može reći, nitko ne može ostati gladan.
To je druga kultura, drugačiji princip života, drugačije razmišljanje o životu. Jednostavno se čovjek mora s time upoznati i živjeti, učiti o tome, a ja sam profesorica na školi za kulturu i medije i predajem međukulturnu komunikaciju, dakle morala sam se dobro uputiti u kinesku kulturu da bih mogla povezati svoje studente s drugim kulturama. Moraš o tome više znati, nikako ne površno kako većina medija izvještava, da su Kinezi zatvoreni i slično. Oni svi, 99% njih, apsolutno podržavaju sve ove mjere. I mladi i stari i studenti, svi podržavaju i šalju poruke - to je za našu sigurnost, to je za sigurnost naših djedova i baka.
Naime, vi imate tu situaciju da su stari ljudi najvažniji i najcjenjeniji. Ovdje starački domovi praktički ne postoje, jer se za svoje stare brineš najviše na svijetu. Oni su ti najvažniji na svijetu, za razliku od naše zapadne kulture, koja je potpuno drugačija. Gdje kad nisi više koristan društvu, nisi bitan. Ovdje da kažeš mom studentu da bi mogao prenijeti virus djedu ili baki, da bi djed ili baka mogli umrijeti, to je nezamislivo.
Oni svi ovo apsolutno podržavaju i podrška je apsolutna i kompletna. Jer, evo, naša provincija ima 60 milijuna stanovnika i od prvog dana pandemije imamo ukupno tri smrtna slučaja. Tri. Xi’an do današnjeg dana ima sveukupno 1700 zaraženih od početka siječnja 2020.
Mi smo svi cijepljeni, ali to cjepivo je zapravo na ljestvici učinkovitosti najslabije. A pogotovo će najslabije djelovati u Kini jer se ne može dalje raditi istraživanje, jer na ovom malom broju zaraženih ne možete dalje raditi nova istraživanja na terenu. To je nemoguće jer nemate zaraženih. Dakle Kina nema drugog izbora. Kina jednostavno mora reagirati na način na koji reagira, da zaštiti stanovništvo. To je, prije svega, njihov unutarnji razlog, da zaštite svoje bližnje, jer to je njima najvažnije. Zatim grupni identitet, grupa je važna. Ja kao pojedinac nisam važna, a vanjski faktori su tu važni u smislu da nemaju toliko kapaciteta da mogu smještati milijune po bolnicama.
>> U Kinu, odakle je sve krenulo, drugi val korone nikad nije došao. Kako je to moguće?
Postavlja li se ipak pitanje u medijima ili na društvenim mrežama koliko dugo takva politika nultog covida može potrajati? Dovodi li se ta politika u pitanje?
Ne, ali oni sada više ne stavljaju cijelu zemlju u lockdown. Evo, mi smo sada odsječeni. Drugi ljudi u Kini normalno žive. Prijateljica me zvala jučer iz Šangaja, oni normalno žive. Mi smo sada ovdje blokirani jer se očekuje da će se kroz nekih pet-šest tjedana ovo potpuno riješiti i onda ćemo se otvoriti i to će biti to. Sad se 13 milijuna ljudi testira u roku od 24 sata. To je kao da se cijela Hrvatska testira u roku od 8 sati. Testovi su besplatni, kao i cjepiva, ali oni sada reagiraju lokalno.
To su njihova pravila. Ja sam ovdje gost. Kada u svojoj zemlji zbog bandićevštine nisam više mogla živjeti, mene je Kina primila raširenih ruku. I tko sam ja da sad procjenjujem njihove odluke? Ja jedino mogu reći 'hvala' i raditi ono što rade svi Kinezi. Zašto bih ja bila iznimka?Ja mogu prenijeti virus kao i svaki Kinez. Imamo svoju grupu stranih profesora na fakultetu, brinu se za nas, da nam ništa ne nedostaje i da nas obavijeste da treba obaviti ovo ili ono, što da radimo, a što ne, i to je to.
Ali nije vam bio problem, baš kao nekome tko je došao iz jednog potpuno drukčijeg društva, kulture, prihvatiti takve stroge restrikcije? Sami ste (u objavi na Facebooku) spomenuli da se u Hrvatskoj prosvjeduje zbog nemjerljivo manje strogih regulacija i mjera. Dok u Kini zapravo nema bunta protiv toga.
Nema, zato što oni imaju svoje unutarnje razloge zašto to podržavaju, svoje osobne razloge. Kod nas ti osobni razlozi tako variraju, a ovdje je ipak sigurnost na prvom mjestu. Sigurnost je najveća vrijednost.
Ipak, prije izbijanja zaraze i lockdowna ovog mjeseca život je bio manje-više normalan?
Da, bio je normalan. Preko ljeta smo imali - zato što je Xi’an bio domaćin sportskih igara, pa su se jako bojali da se tu ne proširi zaraza - pojačano skeniranje koda, karantenu na dva tjedna nakon povratka u kampus s godišnjeg… Živi smo, zdravi smo, ne nedostaje nam apsolutno ničega. Vidim da mnogi komentiraju da nas žale i slično, ali mi smo na sigurnom, na toplom, imamo hrane i svega što nam treba, radimo i svaki dan izađemo van, testiramo se i brzo nam stižu rezultati. Nije neka drama, a kako Kinezi podržavaju odluke svojih vlasti, i mi ih kao gosti podržavamo. Mislim da tu nema dileme, ako ništa drugo, zbog pristojnosti.
Dakle, ne osjećate da je vaša sloboda ugrožena, da su vaša prava zakinuta, što su argumenti koje ljudi koji se bune protiv covid-mjera obično koriste?
Dobro, svatko ima svoje argumente. Čovjek važe svoje vrijednosti i cijenu koju plati za to. Ja ne osjećam da mi netko oduzima slobodu. Meni fali da hodam dnevno 10 kilometara, ali mogu to i u kući napraviti. Tih 10 kilometara trčim u teretani i ne mislim da je moja sloboda da hodam naokolo važnija od njihove slobode da budu sigurni. Njihovo je pravo tražiti sigurnost. Onda stavim masku kad izađem van, kao i oni, premda mi maska ide na živce, magle mi se naočale, ali ljudi se ne osjećaju sigurno kraj mene ako nemam masku i onda stavim masku jer to njima daje sigurnost, iako ja ništa ne vidim kroz svoje zamagljene naočale, ali to je moj problem.