Za vrijeđanje Janice pet dana pritvora, a zlostavljača koji prebije ženu puste za par sati

Foto: 123rf/Dalmatinski portal

ZBOG verbalnih uvreda i prozivanja državne tajnice Janice Kostelić, sedmorici navijača Hajduka određen je petodnevni pritvor koji može biti i produžen. Policija tereti navijače da su okružili automobil u kojem je bila Janica i pritom joj vikali "Jebo te Mamić" i "Zakon o sportu" i "Jano, Janice, puši kurac, snježna kraljice".

I dok su oni zbog vrijeđanja završili pet dana u zatvoru, policija nasilnike koji brutalno pretuku svoje partnerice (sadašnje ili bivše) privede i zadrži najčešće 24 sata. Učestala je i pojava da se nasilnici nakon puštanja iz pritvora osvete ženi zbog prijave pa je opet pretuku, a događa se i da je ubiju.

Neva Tolle, voditeljica Autonomne ženske kuće Zagreb, u razgovoru za Index otkrila je kako policija i pravosuđe postupaju sa zlostavljačima te kako tretiraju žrtve nasilja.

Što se tiče zadržavanja nasilnika, Neva Tolle je istaknula da je praksa u Hrvatskoj neujednačena, pa se ponekad dogodi da se već nakon nekoliko sati nasilnika koji je pretukao svoju partnericu pusti iz zatvora.

Neujednačena praksa

"Dogodi se ponekad da ga zadrže 24 sata ili samo jedno prijepodne ili popodne. Događa se i to da ga smjeste u zatvor od dva do 5 dana, a najduže je bilo zatvaranje sedam dana. No to je zaista rijetko", rekla nam je Neva Tolle.

Ono što je, napomenula je, izuzetno važno i zabrinjavajuće, je to da zatvorska uprava ne obavještava ni policiju ni žrtvu da je nasilnik pušten na slobodu. Tako policija ne može zaštititi žrtvu nasilja.

"Policija bi morala znati kad će zlostavljač biti pušten kako bi mogla nazvati ženu i upozoriti je. To je izuzetno važno, ali to se ne radi", rekla je Neva Tolle.

Generalno je politika kažnjavanja nasilnih sadašnjih ili bivših partnera preblaga, smatra ona. Navodi kako su kazne koje se izriču za nasilje protiv žene i u prekršajnom i u kaznenom dijelu minimalne te nerijetko i ispod minimuma zakonom propisanih kazni.

"Institucije samo prebacuju lopticu"

Navodi kako osobe zaposlene u institucijama ne čine dovoljno niti postupaju po svemu što je propisano zakonom. A dok, kazala je, netko prvi ne bude snosio odgovornost, sve do tada žene će biti slobodna lovina kao divljač za lovce. Progovorila je i o prebacivanju loptice s jedne na drugu instituciju.

"Postavlja se pitanje do kada ćemo tolerirati učestalost nasilja protiv žena i stopu femicida, odnosno ubojstvo žene koje je počinio bliski partner, sadašnji ili bivši.

Problem nije samo u tome da dovoljno dugo ne zadržavaju zlostavljače u pritvoru, nego i u tome što policija nasilnika rijetko privodi odmah po počinjenju djela sucu istrage, ako se radi o kaznenom djelu.

U slučaju i da ga privedu dežurnom sucu, onda ga sudac često pusti na slobodu s obrazloženjem da nisu našli dokaz da je to djelo počinjeno. Iako to suci nikad ne napišu u presudi, to je ono što usmeno izgovore, tvrde mnogi odvjetnici. Sudac tada kaže da policija nije napravila dovoljno kvalitetan optužni prijedlog i tu kreće prebacivanje odgovornosti s jednih na druge.

Policija tvrdi da je učinila sve što je morala i da je odgovornost na sudu ili DORH-u, a DORH tvrdi da su učinili sve što su trebali i da nije do njih. Do koga onda jest?", pita se Neva Tolle.

Neva Tolle otkriva zašto je prema statistikama nasilje nad ženama u padu

Upravo takav pristup u praksi rezultira sve učestalijim nasiljem istog partnera, ali nerijetko i ubojstvom žene.

Policija, kazala je Neva Tolle, u posljednje vrijeme ističe da je nasilje nad ženama u padu. Navodi kako je to istina, no razlog takvim statistikama u tome je što žene posljednjih godina imaju jako loše iskustvo kad traže zaštitu policije. Tako im se, napomenula je ona, događa da kad zovu policiju za pomoć, ona privede i žrtvu i nasilnika.

"To se zove strukturalno nasilje, odnosno nasilje državnih službenika koji primaju plaće da bi zaštitili žrtvu. Ono što je još tragičnije je to da ženu, nakon što prenoći u stanici za zadržavanje, ujutro odvedu prekršajnom sucu koji onda oboje kazni jednakom kaznom. Najčešće u iznosu od oko 1000 kuna. Ako žena nema taj novac, onda mora odležati u zatvoru nekoliko dana.

Tu strahota, nažalost, ne završava. Kad se nakon takvog iskustva, žena koja je žrtva i koju je pretukao partner te je zbog toga još odležala u zatvoru, pribere, onda nas zove i kaže da se želi žaliti. Potom naša odvjetnica pogleda predmet i zaključi da žrtva nema pravo na žalbu jer je sudac napisao da je stranka to odbila, iako je nije ni pitao odriče li se prava na žalbu. Evo, upravo zato su takve statistike. Žene sve manje prijavljuju nasilje jer i same doživljavaju dodatno nasilje od strane institucija. A ujedno se boje da će ih partner ponovno pretući ili ih ubiti jer institucije ne kažnjavaju nasilnika kako bi trebale", kazala je Neva Tolle.

Zato je izuzetno važno da policija i pravosudna tijela razlikuju primarnog agresora od žrtve. Potvrdila nam je kako je u svojoj dugogodišnjoj praksi rada sa zlostavljanim ženama nerijetko doživjela to da zlostavljač po izlasku iz zatvora ubije ženu, odnosno partnericu.

Na kraju je zaključila kako je postupanje pravosudnih organa i policije u slučajevima obiteljskog nasilja puno gore nego prije desetak godina te da to nitko ne želi reći jasno i glasno.

Sarnavka: Policija za sve treba reagirati jednako

Dugogodišnja predsjednica udruge B.a.B.e, Sanja Sarnavka, u razgovoru za Index potvrdila je navode Neve Tolle. Kazala je kako policija, zbog nedostatka vremena da vidi tko je pravi krivac, najčešće zatvori i žrtvu i nasilnika.

S druge strane, osvrnula se na postupanje policije u slučaju Janice Kostelić koje, kako je rekla, s pravom začuđuje javnost. Iako je osudila takav način ponašanja prema Janici Kostelić, navela je kako bi policija za sve slučajeve trebala tako reagirati. Jednako promptno.

"Ali to se neće dogoditi jer je za Janicu bila intervencija odozgo, zato što je ona hrvatska ikona i dužnosnica. No pred zakonom bismo svi trebali biti isti. Ono što će se, nažalost, sada dogoditi, to je da će se ovakvi slučajevi i dalje dešavati, sve dok se ne riješi problem hrvatskog sporta i Hrvatskog nogometnog saveza.

Što se tiče slučaja obiteljskog nasilja, ono se stalno ponavlja. Jednom kad muž počne tući ženu, on uglavnom to i nastavlja raditi. Zato bi policija i pravosuđe trebali promptno reagirati i odrediti zlostavljaču drakonske kazne.

Međutim, da bi se to dogodilo, trebate živjeti u drugoj državi, gdje se izdvajaju sredstva za takve slučajeve. Kod nas u zatvorima ne postoji liječnik, a kamoli psihijatar koji bi radio sa zatvorenicima. Tragično je to da u trenu kad se radio novi prijedlog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odmah na početku stoji da za njegovu provedbu nisu predviđena dodatna financijska sredstva. Prema našem zakonu, žrtva ima pravo da je se prati na sud, da ima podršku, no tko bi to trebao raditi ako ne postoje dodatna sredstva?", pita se Sanja Sarnavka.

Već 4 godine od potpisa Hrvatska nije ratificirala Istanbulsku konvenciju

Za kraj je navela kako Hrvatska pod hitno treba ratificirati Istanbulsku konvenciju i držati se standarda, a za to je potreban ogroman novac.

Istanbulska konvencija je međunarodni ugovor koji je donesen s ciljem da se ženama i članovima obitelji, žrtvama nasilja, omogući ista razina zaštite u svim europskim državama. Donosi odredbe o tome kako se žrtvama nasilja treba pomoći, o skloništima za žrtve nasilja, pružanju pravne pomoći i potpore žrtvama te nalogu za udaljenje ili zabranu pristupa žrtvi.

Međutim, iako je Hrvatska još 2013. potpisala Istanbulsku konvenciju, još uvijek je nije ratificirala, pa su tako sve vlade, od Milanovićeve, preko Oreškovićeve do Plenkovićeve, jasno pokazale da ih pomoć žrtvama nasilja u obitelji uopće ne zanima.