Sve do 1990-ih Zastavina vozila su bila najzastupljenija na hrvatskim cestama, ali i cestama drugih republika bivše države.
Priča o Zastavinim automobilima je svima dobro poznata, a ona najznačajnija poglavlja mogu se opisati kroz nekoliko rečenica. Prvo je tu Fićo, automobil koji je doslovno motorizirao državu. Gotovo jednako značajna je Zastava 101, model koji je u mnogočemu bio ukorak sa Zapadom. Na koncu tu je Yugo, jedan od najznačajnijih industrijskih proizvoda bivše države. Zastava Automobili se konačno ugasila u ovom mileniju, ali njen kraj nastupio je još 1990. kad su se s državom raspali tržište i mreža dobavljača.
Poput brodogradnje, i autoindustrija ima ulogu zamašnjaka u gospodarstvu. Primjerice, kod Zastavinih vozila postojao je niz dobavljača koji su radili dijelove za automobile. To je bilo posebno vidljivu na Zastavi 101 te potom na Yugu i Floridi, kada su dijelovi dolazili iz svih republika bivše države.
Jugoplastika je proizvodila plastični kokpit i obloge vrata te segmente sjedala, RIS Zagreb je radio gumene dijelove, a Munja akumulatore. FAD Bjelovar je također bio dobavljač, kao i Borovo koji je proizvodio gumene tepihe. Farovi su bili Saturnus, a zadnja svjetla Fadip Bečej, dok je instrument-tablu isporučivala Insa Zemun. Priština je proizvodila amortizere za vrata, Sava gume, motori su bili DMB Beograd. Ne treba ni napominjati da su tada i željezare imale posla, kao i niz drugih manjih pogona.
Vratimo li se pak u 1966. prije Stojadina i Yuga, popis dobavljača je bio nešto uži. Zahvaljujući Službenoj stranici Zastava foruma donosimo i taj popis.