ZADNJI put je viđen 1958. godine.
Godine 1939., u osvit Drugog svjetskog rata, svijet se još uvijek bavio lakšim temama poput istraživanja Antarktika. SAD je htio dio svog kolača pa su u osvajanje polarnog juga krenuli na doista poseban način stvorivši jedno od najluđih vozila u povijesti.
Reći da je Antarctic Snow Cruiser (ASC) ogromno vozilo nije dovoljno. Dovoljno je reći da se u njega moglo smjestiti zalihe hrane za pet osoba za cijelu godinu. Nadalje, vozilo je imalo ogromne zalihe goriva, pa čak i istraživački avion, a kotrljalo se na kotačima promjera preko tri metra. 17 metara dugačka i 6 metara široka grdosija trebala je biti dom istraživačima na putu do Južnog pola i nazad. Međutim, netko je zaključio kako je dobro ugraditi savršeno glatke i nepoderive gume, kao i da je za pokretanje vozila od 34 tone dovoljan dizel-električni pogon s dva Cummins dizelaša od 300 KS koji su proizvodili struju za po 75 KS snažnim elektromotorima na svakom kotaču.
Procijene su išle da može povući do 50 km/h te svladati uspon od 35 stupnjeva. Imao je 4WS sustav i podesivi ovjes, pa je u krajnjem položaju ležao na podnici i mogao klizati poput pingvina na trbuhu.
Preslabi motori stvorili su probleme još na putu iz Chicaga prema Bostonu te prouzročili najveći zastoj u povijesti Bostona u kojem je zaglavilo 70.000 vozila. Novi problemi počeli su već pri iskrcavanju na Antarktiku kad je ASC odmah zaglavilo.
U konačnici se moglo kretati samo unazad, a nakon nekih 140 prijeđenih kilometara vozilo je stacionirano. Od tada je služilo kao statični laboratorij. Koju godinu kasnije gubi mu se sav trag, nestaje pod snijegom. Vozilo je uočeno 1946. godine u potpuno ispravnom stanju te je jedino trebalo napumpati gume. Zadnji put je viđeno 1958. godine. Točnije, istraživači su vidjeli drvene markere oko vozila te su ga pronašli ispod sedam metara debelog sloja snijega.