INTERNETOM kruže brojni izazovi u sklopu kojih se ljudi odriču konzumacije šećera na sedam, 10, 30 ili više dana. Mnoge web stranice obiluju člancima u kojima se tvrdi da izbacivanje samo tog jednog sastojka može drastično poboljšati zdravlje. Influenceri objavljuju fotografije prije i poslije izazova i teško je ne doći na ideju da i sami isprobate šećerni detoks.
Nema sumnje da šećer treba jesti umjereno, ali jedan detalj nitko ne spominje, a to je da ga je gotovo nemoguće u potpunosti prestati jesti.
Prvo, istina je da je pretjerana konzumacija šećera povezana s povećanim zdravstvenim rizicima. Njegovo dugoročno jedenje, u prevelikim količinama, može povećati rizik od bolesti srca, dijabetesa tipa 2 i drugih kroničnih stanja. Ali nitko stručan ne savjetuje da ga potpuno izbjegavate, nego da njegov dnevni unos ne prelazi više od 10 posto ukupnih kalorija koje konzumirate.
U osnovi, čak i kad prestanete jesti šećer, i dalje jedete šećer. On se nalazi u voću, povrću, žitaricama i mahunarkama.
"Svi se ugljikohidrati razgrađuju u šećer kad ih pojedemo. Naše tijelo probavlja i razgrađuje ugljikohidrate u glukozu, jednostavan šećer, koji se transportira kroz tijelo i mozak i pruža energiju", pojašnjava Alissa Rumsey, autorica knjige Unapologetic Eating, za Health.
Zato, kad se odlučite podvrgnuti detoksikaciji od šećera, ima smisla izbaciti dodani šećer i voće s visokim udjelom šećera. Jer kroz sve drugo što jedete i dalje ga unosite, ali u drugom obliku.
"Pravila detoksikacije razlikuju se od osobe do osobe. Neki će izbaciti sve slatkiše ili desert, drugi pakiranu hranu koja također sadrži dodani šećer, a ima i ekstremnih primjera gdje ljudi prestaju jesti većinu ugljikohidrata", dodaje Rumsey.
Ako mislite da ste ovisni o šećeru, detoksikacija neće pomoći, ali može naškoditi
Studija objavljena 2016. u magazinu European Journal of Nutrition usporedila je postojeća istraživanja o ovisnosti o šećeru, od kojih je većina provedena među glodavcima, i pokazalo se da šećer ne stvara ovisnost. Naravno, to ne znači da se isto odnosi na ljude, ali nije provedeno dovoljno drugih istraživanja da bi se stvorili bilo kakvi zaključci o tome može li šećer kod ljudi stvoriti ovisnost.
Ipak, moguće je osjećati da ste ovisni o hrani.
"Obično ovisnost opisuju kao kombinaciju intenzivne želje, osjećaja nekontrole i čestog prejedanja. Zapravo je to biološki nagon koji ne možemo kontrolirati", ističe Rumsey.
No smatra da je taj osjećaj vjerojatnije rezultat ograničenja, nego ovisnosti.
"Kad demoniziramo hranu i učinimo je zabranjenom, skloni smo povećanju želje za istom. Na kraju ćemo posegnuti za njom i osjećati se kao da nemamo kontrolu jer smo si je dugo uskraćivali i vjerujemo da je nakon ovog obroka ponovo nećemo jesti", dodaje.
Dijetetičarka Josee Sovinsky pojasnila je da će osjećaj žudnje za šećerom proći nekoliko dana nakon što ga ne konzumirate.
"Naš mozak zahtijeva velike količine šećera u obliku glukoze. Kad ga nema dovoljno, nuspojave mogu uključivati glavobolju, poteškoće u koncentraciji, vrtoglavicu, razdražljivost, tjeskobu i porast misli o hrani", pojašnjava Sovinsky.
Postoji puno bolji pristup od odricanja
Stručnjakinje se na kraju slažu da je intuitivno jedenje puno korisnije jer dovodi do boljeg odnosa s hranom.
"Moj je savjet da si ništa ne zabranjujete. Štoviše, imajte slatku hranu u kući, a to će s vremenom umanjiti želju za njom. Želju za šećerom mogu suzbiti obroci koji sadrže sva tri makronutrijenta (ugljikohidrate, proteine i masti)", tvrdi Rumsey.
Usvajanje fleksibilnog načina razmišljanja po pitanju šećera je izvedivije, zdravije i realnije od još jednog 21-dnevnog izazova detoksikacije.