hrana

Butković za siromašne: Bili smo u novom Špek baru. Ništa od svinjskog spektakla

Foto: Index

ŠPEK BAR reklamira se kao mjesto na kojem se u delicijama iz srca Slavonije uživa u srcu Zagreba. Kao ideja to je sjajno: u Radićevoj ulici, jedva 100 metara od glavnog metropolskog trga, nasred pješačke zone na visokim stolovima s imitacijom kariranog stolnjaka, brojnim prolaznicima i još brojnijim turistima ponuditi najbolje od slavonske kuhinje.

Sjajna ideja i lokacija

Točnije, najbolje od suhomesnatih svinjskih proizvoda i prerađevina, kakve ne cijene samo kontinentalci, sjevernjaci ili istočnjaci. Hrana temeljena na spomenutoj plemenitoj životinji ima sve više poklonika posvuda.

Jedna od najboljih lokacija u gradu, na kojoj se Špek bar nalazi, dodatno dobiva na cijeni ako znamo da je Radićeva možda "najturističkija" ulica u glavnom gradu Hrvatske, pa se tamo i sada, izvan sezone, najčešće čuje strani jezik ili ako je hrvatski, onda nezagrebački naglasak.

Bili smo jedini gosti, ali mnoge su intrigirali koncept, ime i logo lokala

Tako je bilo i prilikom našeg posjeta novootvorenom Špek baru. Tijekom pola sata tamo bili smo jedini gosti koji su naručili jelo, ali su zanimljiv koncept, ime lokala i posebno njegov logotip, karakteristično zakovrčani repić na debelom mesu svinje, zainteresirali brojne prolaznike.

Međutim, nitko od njih nije nam se pridružio u onome što se ubrzo pokazalo kao veliko razočaranje. Očekivali smo slavonsku verziju dalmatinske konobe, Alibabinu pećinu punu autohtonih slavonskih delikatesa, a dobili... Za početak smo željeli zagrijati se domaćom rakijom.

Naglasili smo to prvom jako ljubaznom konobaru uz napomenu kako ni za jednu od deset rakija ne stoji naznaka da je domaća, na što nam je on jamčio da su to tek dvije - šljivovica i viljamovka. Naručili smo obje i bile su sjajne. Žestoke, reske, s osjećajem žarenja u ždrijelu i topline u želucu, idealna uvertira za svinjski spektakl kojem smo se nadali.

Namiguša nas nije zavela

Zato smo naručili jednu od tri male plate koje su u ponudi, i to onu najskuplju, Namigušu (100 kuna), koja se sastoji od sira, slanine, kobasice, kulenove seke i pečenice. Špek bar nudi još i tri velike plate, za četiri do pet osoba, zatim dvije vrste sendviča i tri priloga. Masline i kiseli krastavci nisu nas zanimali, ali čvarkuša svakako je.

Međutim, nije je bilo ili, kako je konobar rekao, rasprodana je. Nije nam jasno kako već u četiri popodne, i to u praznom lokalu, ali dobro. Jako je lijepo što Špek bar uz svako jelo daje gratis "domaći kruh" ili "domaće kiflice", ali nikako nije lijepo što je očito da taj krušni poklon nipošto nije svjež, odnosno da je mrvljiv i podgrijan neposredno prije serviranja.

Suhi kruh i hladna kobasica

Nevjerojatno je da u ugostiteljskom objektu, u kojem su kruh ili pecivo jedan od dva proizvoda, to ne samo da nije friško nego je i dosta starije od toga. U strogom centru Zagreba, gdje je u 100 metara barem deset pekara. Bilo bi daleko bolje da kruh naplaćuju, ali da je svjež.

To je bio tek početak loših vijesti. Nastavilo se kobasicom, koja nema veze sa slavonskom ili čijom god delicijom tog tipa, nego je jako hladna, tek izvađena iz frižidera. Osim što se nije temperirala, po njoj se nije rasporedila crvena paprika, a okusom je dominirao loj. Ukratko, nejestivo.

Odlični sir i masline izmamili su bar malo osmijeha

Slanina je prekrupno narezana i jako masna, pa je jasno koji okus je naglašen i u ovom slučaju. Kulenova seka bila je bolja od navedenih namirnica koje su joj prethodile, ali to nije bilo teško. Ipak, dojma smo da je morala biti ljuća. S ovakvom hranom jako dobro bi došao luk, kojeg međutim nema u ponudi. U želji da ipak nešto nahvalimo, istaknut ćemo masline koje smo dobili na plati. Doista su bile divne. Odličan je bio i sir, kojeg nije bilo puno, ali je od svega na plati jedino on imao domaći okus. Pečenica je dobra.

Svaka čast konobarima i rakijama, ali...

Ponuda piva je najosnovnija moguća, pa smo na cjeniku pogledali vina, ali sva osim jednog tamo su bezimena, a kako nam se za Josićev rose nije davalo 48 kuna za dva deci ili 120 kuna za pola litre, naručili smo od drugog ljubaznog konobara još jednu turu rakija. Dragi čovjek za šankom nas je njima počastio i hvala mu na tome i ovom prilikom, ali osim rakija i konobara, Špek bara nećemo se sjećati po dobrom.

OCJENA

Koliko platiš: Umjereno
Koliko se najedeš: Solidno
Valja za: Ne baš 
Ukupni dojam: 

POJEDINAČNO

Kobasica 
Špek 
Kulenova seka
Pečenica
Sir 
Kruh 
Cijene
Čistoća
Ljubaznost