Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze.
Karnevalom u Veneciji, najstarijim europskim karnevalom, uobičajeno otvaramo sezonu izleta i putovanja pa smo se tako i ove godine početkom veljače zaputili u Veneciju. Naravno, meni je to prilika za odlazak u neku od poznatih pizzerija.
Ovaj sam put izabrao Ai Do Archi, pizzeriju koja se nalazi na samo desetak minuta hoda od pristaništa Riva degli Schiavoni, glavnog pristaništa za brodove koji prevoze turiste. Ujedno, Ai Do Archi blizu je Trga svetog Marka na kojem se odvija najveći dio programa karnevala i na kojem ćete sresti jako puno povorki ili manjih grupica sudionika karnevala s lijepim, zanimljivim i neobičnim maskama i kostimima.
Ai Do Archi sam izabrao prema recenzijama i osvrtima, a dobio sam i preporuku od nekoliko iskusnih hrvatskih pizza majstora. Prošli sam put posjetio pizzeriju 1000 Gourmet koja me baš i nije nešto pretjerano oduševila (možda sam previše očekivao) pa sam ovaj put igrao na sigurno i držao se preporuka i dobrih recenzija.
>> Lovac na pizze: Venecija, karneval i dobra (narezana) pizza
U pizzeriju smo stigli u kasnim popodnevnim satima nakon dosta duge šetnje, umorni i poprilično gladni, pa smo pizze izabrali u vrlo kratkom vremenu, a to nam s obzirom na ponudu i nije bilo tako teško. Ja sam bez imalo dvojbi izabrao pizzu Archi, moju omiljenu s mortadelom i pistacijom, a druga je bila Ortolana, pizza s povrćem.
U ponudi je tridesetak pizza koje su podijeljene u tri kategorije, klasične, bijele i specijalne. Moja je pizza s mortadelom u nadjevu imala i veliku sočnu burratu, a to je ono što osobno smatram savršenom bijelom pizzom. Fina mortadela i sočna burrata dobitna su kombinacija. Obje su pizze moderne napoletane s vrlo kvalitetnim sastojcima u nadjevima.
Ono što će vas sigurno onako na prvu malo zbuniti i iznenaditi je specifičan miris tijesta, ali i prvi okus koji ćete osjetiti na početku zalogaja. Naime, tijesto mirisom i okusom u početku podsjeća na miris i okus finog somuna koji vam u dobrim ćevabdžinicama serviraju uz ćevape. Očito se radi o malom triku kojim se danas služe iskusni pizza majstori, a caka je u tome da tijesto nakon pečenja, prvenstveno rubove, premažu uljem.
Sastav ulja je često specifičan i originalan, a recept je svojstven svakom pizza majstoru. Time tijesto postane mekše, sočnije, promijeni boju, ali i miris. Nama se to svidjelo iako pretpostavljam da ima onih kojima to neće biti dodatni plus, pogotovo onima koji baš i ne vole ulje ili nešto masniju hranu.
Budući da tijesto jako dugog procesa fermentacije i visoke hidratacije nakon pečenja na vrlo visokim temperaturama ponekad zna na rubovima djelovati suho, ovo je trik koji mu vraća mekoću i sočnost. Sve u svemu, pizze su odlične moderne napoletane, jako ukusne, lagane i sočne.
Cijene se kreću od 8 eura koliko je Regina Margherita pa do 18 eura koliko koštaju Laguna, Archi, Fresca i Porchetta. Laguna je pizza s plodovima mora, a Porchetta u nadjevu ima klasičnu talijansku kombinaciju pečenog krumpira i sporo pečene svinjetine punjene začinskim biljem. Većina je pizza između 12 i 15 eura. To su, ponovit ću to po ne znam koji put, uobičajene cijene u Italiji.
Ovo je prvi put da sam slikao račun, ali ne zato da bih onima koji sustavno insinuiraju kako idem okolo i besplatno jedem bilo što dokazivao već isključivo kao argument i odgovor svima koji ispod mojih kolumni pišu kako su u Italiji pojeli odličnu pizzu za pet ili sedam eura. Iako nisu.
Ne, nigdje se u Italiji ne može pojesti kvalitetna napoletanska pizza u dobroj pizzeriji za samo pet ili sedam eura. To jednostavno nije tako. Posjetio sam više od četrdeset talijanskih pizzerija u nekoliko talijanskih gradova uključujući Napulj, Casertu, Rim, Milano, Veronu, Trst i Veneciju i nigdje nisam naišao na takve cijene.
Izuzetak je jedino napuljska L'antica pizzeria da Michele. Osim toga, talijanske pizzerije naplaćuju i coperto u iznosu od dva do tri eura po osobi. Ai Do Archi naplaćuje coperto od tri eura, a budući da su pizze u prosjeku 12 do 15 eura onda to nikako nije u skladu s onim što neki sustavno pogrešno navode.
Ako netko od tih komentatora zna za dobru pizzeriju s kvalitetnim napoletanskim pizzama za pet ili sedam eura neka to slobodno i napiše. Time će i meni, ali i ostalim ljubiteljima pizze olakšati izbor pizzerije tijekom boravka u nekom od talijanskih gradova.
Ja sam tijekom šetnje po Veneciji obratio pažnju na cijene pizza i u nekim drugim pizzerijama od kojih su neke klasični fast foodovi i nigdje nisam pronašao pizzu ispod 8 eura, a većina pizzerija ima pizze s cijenama dosta višim od 10 eura.
Naravno, na sve ovo će prije spomenuti komentatori istaknuti Veneciju kao turistički grad, a istovremeno će kritizirati cijene pizza u Šibeniku, Splitu, Zadru ili Dubrovniku. Oni očito nisu turistički gradovi. Ili su samo po potrebi, ovisno o temi i problematici. Da zaključim ovu priču s cijenama. Nije točno da su pizze u poznatim i dobrim talijanskim pizzerijama puno jeftinije nego kod nas. Nisu uopće.
Ovim nikako ne opravdavam i ne zagovaram visoke cijene pizza koje si danas, nažalost, mnogi ne mogu s lakoćom i prečesto priuštiti. Želim samo osporiti netočne tvrdnje i pogrešne usporedbe cijena pizza u Hrvatskoj i Italiji. I ja bih osobno volio kad bi cijene pizza bile niže, ali to ne određuju naše želje i mogućnosti već vlasnici pizzerija i trenutne zakonitosti tržišta. Tako je u svim segmentima gastro scene.
Ai Do Archi je vrhunska pizzerija za veliku preporuku budući da ćete njihove jako dobre napoletane pojesti u vrlo ugodnom ambijentu, a poslužit će vas izuzetno srdačno i ljubazno osoblje. Imaju i dobar izbor pića. Pivo je, naravno, isto nešto skuplje pa ćete malo pivo platiti šest ili sedam eura. Popularni je Aperol šest eura.
I za sam kraj, par rečenica o samom karnevalu. Iako u pravilu na putovanja odlazimo vlastitim automobilom, na karneval u Veneciji odlazimo autobusom putem neke od turističkih agencija. U zadnjih par godina ima jako puno jednodnevnih i dvodnevnih aranžmana po vrlo povoljnim cijenama. Meni to dodatno odgovara da se malo odmorim od bezbrojnih sati provedenih za volanom, a mogu si priuštiti i koje pivo više.
Ukoliko volite putovati toplo vam preporučujem Veneciju u doba karnevala. To je nešto što nas svake godine ugodno iznenadi i ispuni lijepim uspomenama. Ove su godine maske i kostimi doslovno veličanstveni. A ako ste ljubitelj pizze, rezervirajte na vrijeme stol u nekoj od poznatih pizzerija. Moje su preporuke 1000 Gourmet i svakako odlični Ai Do Archi.