VEĆ dugo planiramo napisati nešto o mjestu koje već više od desetljeća redovno posjećujemo. Zapravo, toliko redovno da smo ga u glavi nekako uspjeli prebaciti iz kategorije restorana - u kategoriju "kućnih prijatelja". Sigurni smo kako se mnogi stanovnici zagrebačkih Dugava osjećaju upravo ovako prema Mirnom Kutiću.
U moru zalogajnica i restorana koji se otvaraju i zatvaraju, Mirni Kutić u Novom Zagrebu egzistira već više od 20 godina. Koliko pamtimo, nikada se nisu reklamirali, a oduvijek rade punom parom. Njihovi su se gableci preporučivali još na forumu - kada je to bilo jedino mjesto za dobivanje provjerene informacije, a o njihovim se lignjama još dvijetisućitih pričalo u kafićima u susjedstvu. Ako nam se nije dalo kuhati, ovi su gableci bili vjerodostojna "zamjena" za kućni ručak.
Mirni Kutić počeo je kao obiteljski restoran u vlasništvu Drage Draganić, koja ga je vodila 17 godina. 2021. godine od nje ga je preuzeo Igor Čulibrk. Nije puno toga promijenio, jer gosti su naviknuti na njihovu standardnu ponudu, no mi smo ipak primijetili nešto bogatiji i moderniziraniji jelovnik.
Restoran ima 2000 recenzija na Googleu, a većina ih potvrđuje kako se ovdje radi o mjestu s klasičnim, domaćim jelima velikih porcija i pristupačnih cijena. "Jedan od najboljih restorana u Zagrebu", "Klasični recepti, ogromne porcije za malo novaca", "Odlična domaća jela po super cijeni", pisali su posjetitelji. Na svojoj se web stranici nazivaju bistroom i obiteljskim restoranom, a iako je stranica oduvijek bila skromnog izgleda - redovno ažuriraju dnevni jelovnik, sve je na njoj jasno i gostu koji je gladan - dovoljno.
Bezbroj smo puta kliknuli na "gableci" gdje bi se izlistalo sve što je na današnjem jelovniku. Primjerice, utorkom je to poriluk varivo s pilećim bečkim (7 eura), ćufte u umaku od rajčice i pire krumpir (8 eura) te pečeni pileći zabatak s dinstanim graškom i pireom (8 eura). U ponudi su još i neka standardna jela, poput pilećeg fileta i bečkog ili zagrebačkog odreska (8 - 10.50 eura), s time da ona dolaze uz rizi-bizi, što nam je ipak draže od klasičnog pomfrita koji se obično nudi kao prilog.
Oduvijek se u svakodnevnoj ponudi može pronaći barem jedno jelo na žlicu poput spomenutog variva od poriluka, kelja, mahuna, graha ili špekfileka, a zimi nude i vrlo traženi buncek sa zeljem. Mi smo za pisanje ove recenzije navratili u petak, kada su na repertoaru bile mahune s pilećim bečkim, pileći file u umaku od kikirikija s rižom te punjena pljeskavica i zapečeni grah. Od ribljih jela nudili su pržene lignje, lignje na žaru, tunu, oradu i pastrvu te pohani filet oslića. Mi smo došli nešto prije 15 sati, restoran je bio dupkom pun, a svi su gableci još uvijek bili dostupni - što je za svaku pohvalu.
Inače, svatko tko poznaje Mirni Kutić zna kako će petkom teško uloviti mjesto u restoranu, kao i dostavu. Tako se već zna da je po ručak najbolje otići k njima, zbog čega se zna stvoriti gužva gostiju oko šanka, ali i ispred restorana. Mi smo svjedočili i dugom redu gostiju na sam Badnjak u vrijeme ručka, a jednom prilikom na ulici je čekao i jedan stariji par, koji je komentirao kako već godinama petkom iz centra Zagreba dolaze u Mirni Kutić na lignje.
Da napomenemo, ovdje se zaista radi o restoranu koji se naizgled ni po čemu ne ističe - malena kuća u susjedstvu, s interijerom koji se dugo godina nije mijenjao. Održavan je, ali ni po čemu nije pomodan - i upravo je to ono što se, kako se čini, najviše i cijeni. Osoblje je ovdje uvijek isto, jednako užurbano i jednako uslužno. U Mirnom Kutiću sve je jednostavno. Dođete na ručak, pojedete i odete siti i zadovoljni, a sve to za relativno male novce.
Mi smo se prošli petak odlučili na varivo od mahuna i lignje na žaru s blitvom i krumpirom. Pronašli smo jedini slobodan stol, a konobar je došao čim nas je primijetio. Užurbano osoblje cirkulira restoranom, a kako smo svakog konobara do sada već upamtili - možemo reći kako se radi o zaista uigranom timu, što se danas ne viđa tako često.
Hrana je na stol došla za nekoliko minuta, a iako smo očekivali porcije tih veličina, ponovno smo na njih reagirali mješavinom oduševljenja i čuđenja. Porcija variva od mahuna servirana je u metalnom loncu u količini dovoljnoj za obilan obrok dvije odrasle osobe. Uz njega je došao i pileći bečki odrezak te košara domaćeg kruha. Lignje su također "napunile tanjur", a moramo priznati da su uživo izgledale još bolje nego na slici.
Mahune su kod njih kuhane bez mesa, što ih čini prikladnim jelom na žlicu za vegetarijance, a i sve one koji požele odmoriti od teških variva. Uz njih serviraju bečki odrezak (iako se ovaj bečki poprilično razlikuje od onog koji se naručuje kao samostalno jelo), tako da time ostavljaju opciju izbora - s mesom ili bez. S obzirom na to da je ovo ipak restoran, mahune su najdomaćije što okusom i izgledom mogu biti. Varivo je gusto (ali ne i teško), sadržajno, s puno krumpira i mrkve, a mahune nam ne izgledaju kao da se radi o onim kupovnim, zamrznutim - bile su "nesavršene", debele i pune sjemenki.
Jelo je punog okusa, otprilike onakvo kakvo je kad ga skuhate kod kuće. Mi bismo voljeli da je mrvicu manje kiselo, odnosno s malo manje pasirane rajčice. Kiselost ne prevladava, ali se osjeti - moguće je da bi ju ublažila žlica vrhnja koju kod kuće stavljamo u mahune.
O bečkom odresku koji upotpunjuje ovaj gablec već godinama nemamo baš pozitivno mišljenje. Oduvijek je bio tanak, prilično suh i "umjetan" - jasno nam je da se radi o zamrznutom i bezličnom odresku koji kao da je gratis dodatak uz variva i ovdje je da ispuni funkciju mesnog dijela jela, ali ništa više od toga. No s obzirom na ogromnu porciju mahuna, košaru domaćeg kruha, koji je jedan od boljih koje smo probali - oprostit ćemo ovom malom instant bečkom odresku njegove mane. Ipak, ovaj gablec platili smo 7 eura.
Lignje najbolje možemo okarakterizirati tako da kažemo - da su barem ovakve porcije na moru. Cijena im je 15.50 eura (dugo godina cijene liganja su varirale, a u jednom periodu i znatno poskupjele). Bile su dobro pečene, marinirane i sočne, a krumpir i blitva u standardno velikoj količini - možda čak i malo prevelikoj, osim ako se bavite težim fizičkim poslom i došli ste stvarno gladni.
Sve u svemu, u Mirnom Kutiću je sve u skladu i korektno - od interijera i osoblja do hrane. Ovo je mjesto u kojemu ćete se osjećati ugodno, gdje su svi došli "presjeći" radni dan i najesti se i iz kojeg ćete izaći zadovoljni i poprilično siti. I ne baš sposobni za rad u punoj brzini, poput nas. Zato smo i napisali ovu recenziju naknadno, nakon što nam se slegla sva hrana (i dojmovi).