Da, nikad Lorraine Bracco nije bila baš prava mafijašica, ali s razlogom je možemo smatrati jednom od mafijaških diva pop kulture jer ipak je igrala velike uloge u dva gangsterska epa, filmu Dobri momci i seriji Sopranosi. Koliko su uloge bile velike toliko su velike i šanse da je čovjek samo odatle i zna. Nije greška, no valja znati i još neke podatke.
Iako je bila živa vatra kao obiteljska podrška Henryju Hillu (nominacija za Oscara) i formalna intelektualka (nominacije za Globuse i Emmyje) u službi skidanja stresa s Tonyja Soprana, što više-manje govori da je sposobna za sve, ipak je teško pretpostaviti da je gospođa u stvarnom životu majstorica karatea.
To ne možemo vidjeti nigdje na ekranu, ali da se naslutiti u prikazanoj Karen Hill koliko tu ima slojeva pritajenog tigra i skrivenog zmaja. Upravo ju je ta uloga i preporučila za Sopranose, ali za lik Carmele, Tonyjeve supruge.
Pročitala je scenarij Davida Chasea, a onda inzistirala da ipak glumi psihijatricu jer smo je "carmeličastu" već viđali, dok u mirnim vodama baš i nije bila.
Sjetimo se samo kakva je žena i po Detektivu i dami Ridleyja Scotta, kada joj naparfumirana, kvaziglamurozna Mimi Rogers otima muža Toma Berengera, a sjetimo se i da je bila dugogodišnja partnerica Harveyju Keitelu, ovaj put u pravom životu, i mada to nigdje ne piše, vjerojatno je stari Scorseseov čovjek od povjerenja dao koji savjet Martyju koja mu je žena potrebna za Momke.
Znači, neslužbeno je zbog Harveyja upala u ulogu Karen Hill, ali službeno je isto zbog njega kasnije upala u tešku depresiju, točnije zbog staranja oko zajedničke kćeri, a onda i tu možemo tražiti motive zašto je, pored realno daleko sočnije Carmele Soprano, odabrala da se bakće s tek na momente živopisnom doktoricom Melfi.
Iz svega se izvodi zaključak da je mnogo toga ciklično u njezinu životu, međutim, i da Lorraine to zna okrenuti na pravu stranu.
Vrijedi istaknuti i da je bila u braku s također velikim glumcem Edwardom Jamesom Olmosom od 1994. do 2002., ali i zanimljivost da je iz nekog razloga bila proglašena najružnijom djevojčicom u svojoj školi.
"Iz nekog razloga" zato što fotografije iz njezine mladosti pokazuju da ničeg neestetskog tu nije bilo, a uostalom, već s 18 godina postala je model u Parizu, i to radeći za čuvenog Jean-Paula Gaultiera. Vjerojatno joj je i ona "titula" bila motiv više da se ostvari i na polju ljepote.
Mogu se spomenuti i uloge u komediji Switch, sportskom filmu Talent za igru (tu je upoznala Olmosa), potom neuspješni izleti s Dobrim čovjekom u Africi i Crvenim tragovima (zaradila nominaciju za Malinu zbog tih uloga), pa Košarkaški dnevnici, serija Rizzoli & Isles, međutim, kada natrpamo sve te naslove uz Dobre momke i Sopranose, nekako počne slabjeti početni dojam, a on je previše dobar da bismo ga na bilo koji način željeli razblažiti.
Ma, ipak ona jest mafijaška diva. Lorraine Bracco.