RODITELJIMA nije lako gledati vlastito dijete kako se bori s neuspjehom. Bilo da je riječ o lošoj ocjeni, propuštenom golu ili nesuglasicama s vršnjacima, prirodna je želja svakog roditelja da dijete utješi, popravi situaciju ili je potpuno izbjegne.
No, psiholozi se slažu: neuspjeh je ponekad neizbježan i nužan dio odrastanja, a kako dijete nauči nositi se s njim, ključno je za razvoj otpornosti, samopouzdanja i ustrajnosti.
Djeca uče promatranjem roditelja. Ako na djetetov neuspjeh reagiramo razočaranjem ili ljutnjom, dijete može zaključiti da mu ljubav i prihvaćanje ovise o uspjehu. Umjesto toga, važno je pokazati razumijevanje i priznati emocije: "Vidim da si razočaran. Znam da si se trudio".
Umjesto da pohvalimo peticu, pohvalimo ustrajnost: "Baš si puno vježbao i to se vidi". Pohvala truda razvija unutarnju motivaciju i smanjuje strah od pogrešaka.
Ponekad je najteže pustiti dijete da samo osjeti posljedice. Ako je zaboravilo zadaću, ne nosite je vi u školu. Ako je izgubilo u igri, razgovarajte o tome kasnije, ali ga nemojte spašavati iz svake neugodne situacije. Tako uči odgovornost i stječe iskustvo.
Nakon neuspjeha, umjesto kritike, razgovarajte: Što si naučio? Što bi idući put mogao drugačije? Takva pitanja pomažu djetetu razviti samorefleksiju i osnažuju ga da vidi pogreške kao dio procesa učenja.