Koliko god se trudili zaštititi djecu od tuge, nemoguće je izbjeći sve situacije koje ih rastuže. Možda su izgubili omiljenu igračku, ispustili sladoled ili im se najbolji prijatelj odselio. U takvim trenucima često želimo reći nešto utješno, no ponekad nehotice kažemo nešto što situaciju može dodatno pogoršati.
Stručnjaci upozoravaju na rečenice koje djeca mogu doživjeti kao omalovažavanje svojih emocija. Evo nekoliko izraza koje je najbolje izbjegavati - i prijedloga što reći umjesto njih.
Umjesto da kritiziramo, psihoterapeut Daniel Rinaldi savjetuje iskazivanje empatije: "Vidim da ti je teško. Svatko drugačije doživljava emocije i u redu je biti osjetljiv. Uz tebe sam."
Plač je prirodan način izražavanja emocija, posebno kod djece koja još uče kako ih regulirati, ističe pedijatar dr. Sean Akers. Bolje je reći: "Plač je sasvim normalan. Ako želiš, tu sam da ti pomognem."
Uspoređivanje boli može učiniti da se dijete osjeća krivim zbog svojih emocija, objašnjava dr. Akers. Umjesto toga, kad se situacija smiri, možete razgovarati o zahvalnosti i važnosti perspektive – ali ne u trenutku tuge, piše Tinybeans.
Ovakve usporedbe mogu narušiti samopouzdanje i odnose među djecom. Svako dijete drugačije doživljava svijet, a njihova osjećajnost nije slabost, ističe Taylor Lindskoog.
Iako se nama nešto može činiti beznačajnim, djetetu to može biti jako važno. Psihologinja dr. Nikki Hurst savjetuje: "Vidim da ti to puno znači. Želiš li mi reći što se dogodilo?"
Djeca imaju pravo na svoje emocije bez pritiska da se ponašaju "odraslije". Dr. Hurst ističe da je bolje reći: "U redu je biti tužan. Želiš li o tome razgovarati?"
Nametanje lažnog optimizma može zvučati kao negiranje stvarnih emocija. Umjesto toga recite: "Vidim da si tužan/na. U redu je tako se osjećati i tu sam ako želiš razgovarati."