Da konačno riješimo dilemu: cipelice s uloškom ili bez?!

Foto: Pinterest/Arhiva

GODINAMA nakon što se pojavila "nova" teza da bebine prve cipelice ne moraju biti one s anatomskim uloškom već su bolje one ravne bez ikakvih podizača stopala, ta dilema i dalje prilično muči moderne roditelje te ćemo ju sada, vjerujemo, uspješno razriješiti!

Hajdemo početi s jednom jednostavnom tezom

Čovjek je "napravljen" tako  da svaka koščica i svaki mišić u našem tijelu imaju točno određenu ulogu i funkciju. Stopalo je sačinjeno od jako mnogo koščica i mišića koji služe kao temelj koji podupire cijelo tijelo (od trenutka od kada dijete počinje samostalno hodati). Kako smo stvoreni tako da malo stopalo (u odnosu na druge udove) podržava cijelo naše tijelo onda moramo  jednom zauvijek shvatiti da to malo stopalo ne treba nikakvu izvanjsku pomoć kako bi se razvilo, odnosno kako bi svoju ulogu odigralo kako treba. Zato bi i prve cipelice, kao i sve kasnije, a napose prve papučice trebale imati običan, ravan uložak, savitljiv đon i nipošto, ali nipošto ne bi smjele biti one koje će fiksirati gležanj! 

"Gležanj nije od pekmeza i neće se rastopiti. Gležanj se mora razvijati usporedo sa svim ostalim kostima, mišićima, ligamentima i tetivama, a ako ga fiksiramo čvrstom cipelom jednostavno mu nećemo dati da se razvije i očvrsne koliko treba!  Isto vrijedi i za stopalo u kojem se ni koščice ni mišići neće pravilno razviti ukoliko ga već od samog početka nešto umjetno podiže (uložak s onim mekanim dijelom u sredini tabana) te će se stopalo s nerazvijenim mišićima bez tog umjetnog podizača s vremenom (kada dijete ne bude u "anatomskim" papučicama ili cipelicama) početi spuštati. A to znači da će malo stopalo već s prvim koracima postati ovisno o ulošku koje će odrađivati inače prirodnu funkciju stopala, odnosno ulošku koji će mozgu slati (nezahvalne) signale da će baš eto ono pomoći djetetu da odraditi taj razvoj. " opisala je u razgovoru o ovoj temi fizioterapeutkinja Patricija Šimić iz zagrebačkog studia Vertebra fizio. Ona se već godinama bavi problematikom dječje posture, a ujedno je i fizioterapeut muške kadetske hrvatske rukometne reprezentacije, licencirani fizioterapeut pri Hrvatskom nogometnom savezu te majka četvero djece.

Važnost prvih cipelica, a napose papučica
 
Sve u životu kreće s prvim koracima, no kada govorimo o ljudskim, odnosno dječjim koracima i tabančićima moramo shvatiti koliko su oni važni za cjelokupno zdravlje danas djeteta sutra velikog čovjeka.

Stopalo je temelj cijelog tijela, ono nosi sve ostale mišiće, kosti, organe, i ako samo jedna koščica i mišić u tabanu zakažu u prirodnom razvoju, prijenos težine tijela s vremenom će se iskriviti - pa će ravna stopala, drugim riječima, postati glavni krivac iskrivljene kralježnice sve do vrata, disfunkcionalne ravnoteže kukova,  a prvi bolni simptomi nastupit će već u tridesetima, ako ne i ranije. Isto je i s gležnjevima čiji ligamenti u odnosu na neke druge ligamente u našem tijelu vrlo brzo atrofiraju, a vjerujte, kazala je naša fizijatrica, atrofirat će brzo ako ih stegnemo u cipele i papuče koje ga stežu i drže.

Koliko su stopala važna za držanje ravnog stupa našeg tijela zorno pokazuje ova slika:

Najbolje je biti bos!

Roditelji koji muku muče s ovom dilemom najviše paze kod odabira cipelica, međutim, dijete u cipelicama dnevno boravi puno kraće nego u papučicama (posebno u jesensko-zimsko doba) pa je zato iznimno važan odabir prvih i svih narednih papučica. Odnosno, ma kakvih papučica, njih bi možda trebalo skroz izbaciti iz upotrebe s obzirom da će se malo dječje stopalo najprirodnije razvijati boso, odnosno u čarapicama. A ukoliko smatrate da će im u njima biti hladno jednostavno obucite još jedan termo par.

Kada i da li ići na specijalistički pregled stopala?

Dječje stopalo do otprilike četvrte-pete godine ima ono slatko masno tkivo koje ga čini tako slatko bublastim, a ustvari ima jaku važnu funkciju zaštite prilikom njegovog razvoja i jačanja. "Nakon što stopalo izgubi to tkivo možemo reći da je ušlo u fazu razvojne stagnacije. Stopalo je sada takvo kakvo je, pa je stoga upravo ta dob najbolja za specijalistički pregled kojeg pedijatri inače baš i ne forsiraju. To je dosta problematično jer  je današnja statistika djece s problematičnim stopalima jako, jako loša. Od pregledanih 873 djece sportaša (razni sportovi) samo 10 posto djece nije imalo nikakve posturalne probleme ni loše držanje, odnosno - njih 58 posto ima spuštena stopala, 49 posto ima neki oblik krivog držanja, a čak 40 posto njih ima
skraćene mišiće stražnjeg dijela natkoljenice i skraćene Ahilove tetive!

Problem je dakle i više nego očito, a pedijatri na to ne obraćaju pozornost kako bi trebali.
Većina pedijatara zapravo uopće ni ne bace pogled na djetetova stopala, a ako ih i pregledaju učine to dosta površno s obzirom da nisu specijalisti koji će obratiti pažnju na popriličan broj varijabli o kojima ovisi zdravlje stopala i tijela u konačnici. Pa stoga dragi roditelji ako želite znati u kakvom su stanju stopala vašeg djeteta u dobi od četiri-pet godina, zatražite uputnicu za specijalistički pregled kako bi specijalist utvrdio pravo stanje mišića/kostiju, Ahilove pete i svega drugog što dobro razvijeno  stopalo mora zadovoljiti. 

Upomoć, stopalo je ravno!

Spomenuta statistika kaže da se veliki broj roditelja nađe u problemu kada djetetu jednom ustanove ravna, iskrivljena stopala. Nažalost, postoje brojne vježbe kojima će se ona ispraviti, a one su uglavnom dugotrajne (stopalo se neće ispraviti u dva mjeseca) i treba dosta poticanja da ih dijete radi svakodnevno. Najčešća terapija su ortopedski ulošci koji se rade po specijalnom naputku ortopeda i takvi će ulošci svakako pomoći da se u stopalu ravnomjerno rasporedi "odnos snaga", no i s njim je proces podizanja tabana poprilično dugotrajan. Ima li stoga vaše dijete ravno stopalo, ili sumnjate da bi moglo biti ravnije no što bi trebalo svakako ga odvedite na opsežan specijalistički pregled u kojem će doktor postaviti dijagnozu i dati naputke za vježbanje.

Sportaši - poseban oprez!

Mnogi roditelji se čude kada saznaju da im dijete ima spuštena stopala, a cijeli se život bave sportom. Sport i pojačano kretanje nemaju posebne veze s ravnim stopalima, ali mogu biti itekakav okidač za pogoršavanje stanja. Naime, kako je ispričala naša fizijatrica, djeca se bave nekim sportom gdje trče, skaču, svakodnevno opterećuju svoje male nožice, stopala, koljena, kukove i u svemu tome ih vode stručni i školovani treneri. Međutim, dragi roditelji morate znati - treneri nisu ni fizijatri ni ortopedi i rijetko će koji trener obraćati pažnju na to da li i koliko neko dijete krivo gazi, pa će u želji da njihov mali član bude brži, bolji, jači ... dodatno opterećivati već pomalo iskrivljene temelje (stopala).  A to će neminovno voditi još većim problemima sa zglobovima, koljenima, kukovima, ramenima, vratnom kralježnicom i općenito cijelom dječjom muskulaturom.