SA SVOJIM trogodišnjakom vodite ozbiljnu borbu kad treba obući jaknu prije izlaska iz kuće, a njegova teta u vrtiću uspije spremiti desetero djece (uključujući i vaše) za manje od tri minute. Pitate se u čemu je njezina tajna? Osim, naravno, u tome da toj djeci nije roditelj jer poznata je dječja navika da će prije saslušati stranca na ulici nego vlastitog roditelja.
Ali nije samo to. Odgojiteljice moraju uvijek razvijati nove metode koje će im pomoći da djecu nečemu nauče, da budu efikasne i brze, a da sve to postignu bez vojne discipline, već kroz igru i zabavu. Tako se svake godine susreću s izazovima kako pronaći pravi pristup svakom pojedinom djetetu, a to im izgleda itekako polazi za rukom. Odgojiteljice su za portal Bright Start otkrile zašto je to tako i u čemu je zapravo njihova tajna.
Odgojiteljice ne dozvoljavaju gubljenje vremena
Zašto se vaše dijete toliko opire svakom vašem pokušaju da ujutro na vrijeme izađete iz kuće, ali kad teta u vrtiću kaže samo jednu riječ, ono je već na nogama i spremno za izlazak? Objašnjenje je jednostavno - kad odgojiteljica nešto kaže, dijete dobro zna da ona to i misli.
''Iskustvo pokazuje da roditelji često djeci kažu da je, recimo, vrijeme da se krene kući s rođendana, igrališta ili iz kupovine, a onda i sami zastanu da nešto pogledaju, s nekim porazgovaraju ili se, jednostavno, ne uspijevaju oduprijeti beskonačnim moljakanjima djeteta da ostanu još malo. Morate biti dosljedni i najprije sami poštovati to što kažete, pa onda to tek možete očekivati i od djeteta'', objašnjava odgojiteljica Barbara Roth.
Rutina je ključna za kvalitetan san
Potpuno je nevjerojatno kako su vašem djetetu za spavanje kod kuće potrebni idealni uvjeti – morate zamračiti sobu, utišati televizor, leći pored njega i pjevušiti. A u vrtiću, u prostoriji s još 20 djece, ono spava bez ikakvih problema. ''Tajna je u efektu grupe. Naime, vaše dijete je s drugom djecom koja rade istu stvar, pa je jednostavno lakše prihvatiti da je vrijeme za popodnevno spavanje'', objašnjava odgojiteljica Jenny Raffaelli.
Kako savjetuje, ključno je uvesti tu istu rutinu kod kuće i držati se toga. Pola sata prije odlaska na spavanje ne radite nikakvu aktivnost koja će djetetu biti jako zanimljiva ili mu kojim slučajem podići adrenalin. Dalje, kreirajte rutinu – ista satnica, isto vrijeme, ista očekivanja i rezultati će doći.
Način na koji govorite jednako je važan kao i što govorite
Dijete ne obraća pažnju na vas kad mu se obraćate? Bez obzira na sve, nikada ne podižite glas, upozoravaju psiholozi. Ako vam se dogodi da mu nešto govorite, a ono vas ne sluša, pokušajte mu to reći na miran način pa pratite djetetovu reakciju. Odgojiteljice koriste svakakve tehnike pa umjesto vikanja pjevaju, šapuću, a nerijetko koriste i vizualna pomagala ili gestikulacije kako bi privukle pažnju djece. Svi trikovi su dozvoljeni i sve je bolje od vikanja kako bi vas dijete čulo.
A kad mu jednom uspijete privući pažnju, odmah mu direktno recite što treba napraviti. Ne govorite, recimo: ''Ako ne siđeš sa stola, povrijedit ćeš se'', već recite: ''Siđi sa stola'', a nakon toga mu objasnite zašto.
Čekanje u redu i dijeljenje igračaka nije traumatično
Kao odrasli ljudi razumijete i shvaćate da ponekad morate čekati u redu kako biste dobili nešto što želite ili što vam je potrebno. I to nije problem osim ako netko pokušava stati ispred vas. Djeca imaju ista očekivanja kada je u pitanju pošteno ponašanje. Većina njih je spremna dijeliti i čekati svoj red, sve dok smatraju da sistem funkcionira.
''Kad se dvoje djece svađa, mi im govorimo kako svađom i vikom neće riješiti problem, već će se samo još više rasplakati i naljutiti. Djetetu koje je uznemireno treba objasniti situaciju i ponuditi mu konstruktivno rješenje. Smirit će se jer zna da imate namjeru saslušati ga. Naime, djeca u vrtiću uče čekati u redu i dijeliti igračke s drugom djecom, a zbog pravilnog stava nas odgojiteljica to im nije nimalo traumatično iskustvo'', rekla je odgojiteljica Amanda Johnson.