Način na koji razgovaramo s drugima, ali i sami sa sobom, često se počinje oblikovati još u djetinjstvu. Roditelji mogu utjecati na to kako se kasnije nosimo s neuspjehom, tražimo pomoć, prihvaćamo vlastite i tuđe emocije te preuzimamo odgovornost za svoje postupke. Neke naizgled bezazlene rečenice mogu otkriti nesigurnost, izbjegavanje odgovornosti ili teškoće u odnosima. Ljudi koji su odrasli uz podržavajuće roditelje zato često izbjegavaju sljedeće fraza.
"Ne mogu"
Dr. Laurie Santos, koja predaje na Sveučilištu Yale, ističe važnost promatranja neuspjeha kao prilike za rast. Ljudi koji su odmalena naučili prihvaćati izazove rjeđe će unaprijed zaključiti da nešto ne mogu napraviti samo zato što im je teško ili neugodno. Takav pristup pomaže im da se lakše nose s neizvjesnošću i izlaze iz svoje zone udobnosti, piše YourTango.
"Ne treba mi pomoć"
Potreba za pomoći nije znak slabosti. Ljudi koji su odrasli uz roditelje koji su ih poticali da potraže podršku kada im je potrebna češće razumiju da ne moraju svaki problem riješiti sami. Takav odgoj može pridonijeti osjećaju vlastite vrijednosti koji ne ovisi o potpunoj samostalnosti.
"Previše dramiš"
Psiholog Hal Shorey navodi da roditelji koji redovito odbacuju dječje emocije mogu koristiti upravo ovakve rečenice. Djeca koja odrastaju u okruženju u kojem mogu govoriti o svojim osjećajima bez osuđivanja kasnije mogu lakše priznati i tuđe emocije. Umjesto da nekome kažu da pretjeruje, pokušat će saslušati i razumjeti kako se druga osoba osjeća.
"To je nemoguće"
Prema preporukama Mayo Clinic Health Systema, dječje samopouzdanje važno je graditi na ideji da njihova vrijednost ovisi o tome tko su, a ne samo o onome što postižu. Djeca koja nauče da neuspjeh ne određuje njihovu vrijednost mogu biti spremnija prihvatiti izazove. Zbog toga je manja vjerojatnost da će nešto odmah proglasiti nemogućim samo zato što djeluje teško.
"Nije se tako dogodilo"
Psiholog Daniel S. Lobel navodi da djeca čiji roditelji često dovode u pitanje njihovu percepciju stvarnosti kasnije mogu postati nesigurna i pretjerano ovisna o drugima. Ako dijete odrasta uz osjećaj da ne može vjerovati vlastitim iskustvima, takav obrazac može utjecati i na njegove odnose u odrasloj dobi. U nekim slučajevima isti način komunikacije može nastaviti koristiti i u vlastitim odnosima.
"Rekao/la sam ti"
Iako izgovaranje ove rečenice u trenutku može pružiti osjećaj zadovoljstva, ona ne pridonosi zdravoj komunikaciji. Osoba kojoj je upućena može se osjećati omalovaženo ili kao da njezino mišljenje nije bilo vrijedno izražavanja. Ljudi koji su odrasli uz zdravije obrasce komunikacije zato češće biraju podršku umjesto dokazivanja da su cijelo vrijeme bili u pravu.
"To nije moj problem"
Ova se rečenica može koristiti kao način izbjegavanja odgovornosti i neugodnih situacija. Roditelji koji kod djece razvijaju suosjećanje i svijest o vlastitim postupcima uče ih da razmišljaju i o potrebama drugih ljudi. Zbog toga su takva djeca kasnije spremnija pomoći ili preuzeti svoj dio odgovornosti umjesto da problem jednostavno odbace.
"Tako je kako je"
Ne možemo kontrolirati gubitke, razočaranja, odluke drugih ljudi i brojne druge životne okolnosti, ali možemo utjecati na vlastite reakcije. Roditelji koji djecu uče preuzimanju odgovornosti potiču ih da se ne skrivaju iza izgovora kada nešto ipak mogu promijeniti. Takav pristup može im pomoći da kao odrasli svjesnije donose odluke i preuzimaju odgovornost za vlastite postupke.