Hrvatski rukomet deset godina bez zlata

Foto: Fotomontaža/Index, Guliver Images/Getty Images, Hina

HRVATSKI rukomet 2014. godinu neće pamtiti po dobrom, a prognoza za 2015. nije baš bajna. Hrvatski rukometaši ove su godine zaokružili cijelo jedno desetljeće od osvajanja posljednje zlatne medalje. Na početku godine nadali smo se da će se brojčanik resetirati, ali brojke su se i dalje nastavile okretati. Koliko dugo ćemo čekati na novo zlato u rukometu, nitko ne može točno prognozirati. Možemo samo bilježiti kako od Portugala krivulja ide sa zlata na srebro, sa srebra na broncu, a posljednja avantura Golužine Hrvatske završila je četvrtim mjestom.

U 2015. godini hrvatski rukomet bi se mogao naći u vrlo neugodnom razdoblju. Bivši izbornik Vladimir Canjuga poručio je na odlasku iz reprezentacije kako perspektiva ženskog rukometa nije blistava, a da bi slična sudbina mogla zadesiti i muški.

"Nema rada u klubovima, nema sredstava, društvo je u krizi", rekao je Canjuga.

Nedugo zatim nadovezao se gospodar hrvatskog rukometa Zoran Gobac koji je u šali rekao da će reprezentativci na dresovima, po uzoru na Poljake, nositi natpis: "tražimo sponzora".

A znate kako se kaže za sponzore, da lete na zlato kao i muhe na određenu stvar. Nema zlata, nema euforije, nema euforije, nema sponzora, a samim time nema ni love. Hrvatskom rukometnom savezu sigurno ne ide u prilog ni to što je protiv predsjednika Saveza Sandija Šole početkom prosinca ove godine podignuta optužnica zbog gospodarskih malverzacija. Kako tek sponzori gledaju na to...

Europsko prvenstvo u Danskoj: Od sna o zlatu do sramote epskih razmjera

Najvažniji rukometni događaj u 2014. bio je Euro u Danskoj. Herning, Aalborg, Aarhus i Kopenhagen ugostili su najbolje rukometaše Europe od 12. do 26. siječnja. Hrvatska je dansku bajku započela u skupini D, gdje je odmjerila snage s Bjelorusijom, Crnom Gorom i Švedskom. Tri utakmice, tri pobjede s gol razlikom plus 17. Sve je bilo sjajno na početku, odnosno sve do okršaja s Francuskom u drugom krugu.

Hrvati su u taj susret ušli kao favoriti, jer su svoje najveće rivale godinu dana ranije zaustavili u obrani naslova prvaka svijeta. Tada se činilo kao da je era francuskog rukometa napokon ugašena, da je Hrvatska po drugi put izliječena od francuskog kompleksa, ali tadašnji Expertsi ubrzo su nas demantirali. Bio je to poraz koji je uzdrmao hrvatske rukometaše i koji je odlučio tko ide na domaćina Dansku u polufinalu. 

No Duvnjak, no party

Utakmica protiv Francuza pokazala nam je isto što i utakmica protiv Danaca na SP-u u Španjolskoj, a to je da je Hrvatska bez Duvnjaka u potpunosti izgubljena. Iskusni Claude Onesta zvao je minutu predaha pri rezultatu 11:14 za Hrvatsku, a povukao je potez koji mu je osigurao pobjedu. Francuski izbornik stavio je "flaster" na hrvatskog organizatora igre, a malo tko može pobjeći iz ralja Daniela Narcissea. Francuzi su u 10 minuta preokrenuli utakmicu, kasnije se razbranio Thierry Omeyer i tu je bio kraj priče.

U polufinalu koje se igralo u Herningu, Hrvatska je barem na trenutak zaledila 14 tisuća danskih navijača. Točno na isteku prvog poluvremena Duvnjak je probušio dansku mrežu za 13:15, ali ta Hrvatska iz prvog poluvremena kao da je ostala u svlačionici.

Bez obzira što pričao kolega Drago Ćosić, njemački sudački par Geipel - Helbig svojim odlukama nije presudio sirotim i zauvijek pokradenim Hrvatima. Presudilo je to što Slavko Goluža, onaj koji sastavlja popis igrača, nije imao kvalitetne zamjene za početnu vanjsku liniju; Duvnjaka, Bičanića i Kopljara, presudilo je to što je Goluža prekasno shvatio da Mirko Alilović pod virozom ne može braniti najvažniju utakmicu na turniru i da Ivan Čupić nije u idealnoj formi.

Specijalist za 3. mjesta, Slavko "brončani" Goluža, nije uspio motivirati svoje igrače da se iz Danske vrate s medaljom oko vrata, ali je zato uspio osramotiti Hrvatsku. Nakon polufinala popljuvao je domaćine turnira. Požalio se da su on i njegovi igrači u Danskoj živjeli poput životinja, da su jeli s radnicima koji rade na obližnjem gradilištu, a nakon hrvatskog pred novinare je stao šokirani danski izbornik Ulrik Wilbek koji je rekao:

"Ovo mi je definitivno najgora press konferencija u životu. Najsramotnija na kojoj sam ikada bio. Rugao nam se, optužio nas je da smo podmitili suce. Rekao je da je prvenstvo bilo užasno i da su živjeli kao životinje".

Ono što su Nijemci napravili Brazilcima u nogometu, to su Francuzi napravili Dancima u rukometu

Wilbek, doduše, nije mogao znati, ali najgora presica bit će mu ona nakon finala s Francuskom. Na njegovoj oproštajnoj utakmici od danske klupe, pred danskim navijačima, Francuzi su napravili ono što je u nogometu Njemačka napravila Brazilu. Expertsi su rastavili Dance na atome i otvorili novo poglavlje u svojoj slavnoj povijesti čije će buduće uspjehe potpisivati nova generacija pod nadimkom Indestructibles.

Balić, Lacković i Metličić sada su dio rukometne povijesti

Učinak hrvatskih i francuskih rukometaša na Euru

A što se tiče Hrvatske, Goluži se ne smije ponoviti greška da na veliko natjecanje ide s primjerice jednim srednjim vanjskim. Duvnjakova zamjena u Danskoj bio je Josip Valčić, koji je odigrao mizernih 78 minuta u osam odigranih utakmica! Izbornik je sa sobom u Dansku vukao i Dragu Vukovića, koji je odigrao je 84 minute i pritom nije postigao niti jedan pogodak, ali i dobrog duha reprezentacije Venija Loserta koji je turnir završio sa 86 odigranih minuta i skromnih 29 posto obrana.

Na stranu oprezne prognoze, Hrvatska bi u Kataru trebala prelomiti. Skupina je itekako prolazna, a sve do polufinala na vidiku ne bi trebalo biti ni Danaca ni Španjolaca ni Francuza. Veselin Vujović rekao je u intervjuu za Index kako je ovo zadnja šansa za Hrvatsku da probije tu psihičku barijeru, jer nakon toga čak će i prolaz u polufinala postati upitan. Drugim riječima, moglo bi se dogoditi da hrvatski rukometaši u bližoj budućnosti postanu košarkaši. 

> Vori u suzama: Goluža najbolje zna koliko sam htio to zlato

> Zašto je izbornik ponosan, a kapetan plače?

> Čitatelji Indexa osudili Golužu: "Idi i ne budi ljude"

> "Goluža i Wilbek zadnji imaju pravo govoriti o životinjskim uvjetima i najgoroj presici u životu"

> Goluža: Za ovu reprezentaciju nitko neće igrati spuštenog nosa

> Gobac udario po reprezentativcima: Kad naši igrači prestanu pušiti, pobijedit ćemo Francusku

> Goluža pročitao igru Španjolske, pa nakon poraza poručio: Bolje ćemo se pripremiti za SP u Kataru!

Slučaj "Plinari" i dolazak Veselina Vujovića

Godina 2014. bila je aktivna kako za rukometaše, tako i za upravu RK Zagreba. Croatia osiguranje odustalo je od hrvatskog prvaka, ali vodstvo Zagreba iskopalo je novog sponzora i to ne bilo kakvog. Hrvatska javnost prasnula je u smijeh kada je doznala da se slavni Rk Zagreb po novom zove Prvo plinarsko društvo. U klubu su brzo reagirali i korigirali ime u PPD Zagreb, a smijali se mi ili ne, činjenica je da je Zagrebu "kapnulo"  dovoljno novca da Zoran Gobac bude miran barem na neko vrijeme.

> Svjetska legenda Veselin Vujović: Hrvatska mora do finala u Kataru ili slijede ozbiljne promjene

Međutim, nije to bila jedina promjena. Boris Dvoršek morao je prepustiti svoje mjesto Veselinu Vujoviću, koji je u ruke dobio budućnost hrvatskog rukometa. Legendarni Vujo odmah je detektirao što njegovoj ekipi nedostaje pa je u vrlo kratkom roku od ustrašeni klinaca napravio bezobrazne "fakine" koji su očitali lekciju najvećim europskim klubovima Kielu i PSG-u. Vujović je stigao u pravo vrijeme na pravo mjesto, a Zagreb bi pod njegovim vodstvom nakon dvije godine "štrikanja" mogao zaigrati u drugom krugu Lige prvaka.

Lokosice zabljesnule, a sada su pred zidom

Hrvatska rukometna liga je mrtva već godinama. Dok u nogometu Dinamo može početi slaviti naslov oko Velike Gospe, rukometaši Zagreba još na pripremama znaju da će bez problema obraniti naslov prvaka. Međutim, ženska rukometna liga ove nam je godine donijela i neke velike promjene. Irfan Smajlagić preuzeo je Lokomotivu i u pet mjeseci uspio je prekinuti dominaciju Podravke.

Lokosice su osvojile dvostruku krunu, zaigrale u Ligi prvaka, a kako sada stvari stoje njihovoj predstavi došao je kraj. Zagreb više ne može financijski pomagati, a Smajlagić je zajedno s najboljim igračicama napustio klub pa bi od iduće sezone u hrvatskom prvenstvu mogli gledati dominaciju samo jednog ženskog kluba - Podravke.

Potop ženskog rukometa i Canjugino upozorenje

Hrvatska je u suradnji s Mađarskom organizirala Europsko prvenstvo za žene sredinom prosinca ove godine. Sada već bivši izbornik Vladimir Canjuga najavio je borbu za polufinale, u HRS-u su sanjali utakmice u prepunoj zagrebačkoj Areni između Hrvatske i Srbije, Hrvatske i Francuske te Hrvatske i Crne Gore, ali ponekad u životu ne ispadne sve onako kako smo priželjkivali. Hrvatska se od natjecanja oprostila već u skupini. Porazi od Švedske i Njemačke u potpunosti su uništili atmosferu u reprezentaciji, a Canjuga je nakon fijaska podnio ostavku. Fijasko i debakl možda su preteške riječi, ali trebalo bi dobro provjeriti kada to domaćin jednog rukometnog nije prošao skupinu.

Canjuga je nakon poraza od Njemačke bio vruće glave i nije bilo diplomatskih odgovora, nego samo iskreno upozorenje koje bi trebalo natjerati čelnike HRS-a da dobro promisle kuda vode hrvatski rukomet.

"Doći će vrijeme da će se u ženskom rukometu slaviti plasman na velika natjecanja. Nema više Đurđevca, Virovitice, nema više Splita, nema više Osijeka, vrhunskih klubova... To je problem ne samo HRS-a, nego cijelog našeg društva... Daj Bože da se sve to promijeni i da nakon zatišja sve dođe na svoje, ali trenutno perspektiva ženskog rukometa nije blistava", poručio je Canjuga, koji je odmah nakon ispadanja podnio ostavku.

Je li došlo vrijeme za Červarov povratak?

Hrvatske rukometašice uskoro će doznati tko će ih povesti u kvalifikacije za SP, a nama na pamet pada samo jedno ime - Lino Červar. Hrvatski trener preživljava u Metalurgu koji je zapeo u financijske poteškoće, a ako netko može od ružnog pačeta napraviti pobjednika onda je to sigurno Mago di Umago. Uostalom, to je dokazao u paru sa Smajlagićem kada je s posljednjom reprezentacijom Europe osvojio naslov prvaka svijeta. Međutim, to su bila neka druga vremena...