UNATOČ brojnim protivljenjima carske vlasti, nakon nekoliko tjedana lobiranja splitski studenti dobili su dozvolu Carskog namjesništva u Zadru i 13. veljače 1911. osnovan je Hajduk. Osim po desecima trofeja, Hajduk je ime postao i zahvaljujući nizu stvari u kojima je pokazao svoj karakter, snagu i veličinu. Ukratko, zašto se zove Hajduk.
> Video - Hajduk slavi 101. rođendan: Lanjsku proslavu ništa neće nadmašiti
Prvi svjetski rat zaustavio je u uzletu prve generacije nogometaša na legendarnoj Krajevoj njivi, ali nakon obnove momčadi uslijedila su prva inozemna gostovanja, na prijateljskim turnirima u Africi.
1924.: Desetorica hajdukovaca u početnom sastavu reprezentacije
Tri godine prije prvog naslova prvaka, desetorica igrača Hajduka nastupila su za reprezentaciju u utakmici protiv Čehoslovačke u Zagrebu. Šteta što je tadašnjeg vratara Bijelih nacionalnost "spriječila" da zaokruži hajdučku jedanaestoricu, ali i ovako je taj slučaj bio i ostao jedinstven.
1937.: Odbili fašistički pozdraviti Rimljane
U 30-im godinama 20. stoljeća Hajduk su zaobilazili trofeji, ali imidž kluba rastao je zbog velikog broja prijateljskih utakmica i turneja, među kojima se posebno ističu dvije - boravak u Južnoj Americi 1931., gdje su Bijeli pobjeđivali čileanski Colo-Colo i peruanski Universidad te gostovanje kod Rome 1937. Nakon što su Vučicu jednom svladali u Splitu i jednom izgubili, uslijedio je poziv za uzvratom u Rimu, uoči kojeg se dogodila tada nezamisliva situacija. Naime, Talijani su uoči početka utakmice inzistirali da igrači Hajduka fašističkim pozdravom pozdrave publiku, ali oni to odbijaju i izazivaju prvorazredan skandal.
1944.: Odbili nastupati u Serie A kao AC Spalato
1945.: Proglašeni počasnom momčadi Slobodne Francuske i odbili postati vojni klub u Beogradu
Godinu nakon poziva Britanaca Hajduk je dobio novo priznanje - Charles de Gaulle proglašava Hajduk počasnom momčadi Slobodne Francuske, u vrijeme dok su Bijeli bili na turneji po Africi i Bliskom Istoku, gdje im je i uručen ovaj orden (Libanon).
Shvativši koliki ugled Hajduk uživa u oslobođenoj Europi, vlasti u Beogradu nakon kraja Drugog svjetskog rata željeli su ga preseliti tamo kako bi postao vojni klub, ali iz Splita su dobili košaricu.
1950.: Prvenstvo bez poraza, osnovana Torcida
Ista utakmica igrala se i dvije godine kasnije, a Bajdo s hat-trickom i Beara s fantastičnim obranama uništili su Engleze u pobjedi 4:1. Kao prvi profesionalni nogometaš u bivšoj Jugoslaviji, Bernard Vukas 1957. je prešao u Bolognu, što je označilo početak kraja jedne velike generacije.
1973.-1995.: Tri četvrtfinala Kupa/Lige prvaka + po jedno polufinale i četvrtfinale Kupa Uefa i Kupa pobjednika kupova
Hajduk je i u kriznim šezdesetim i trofejnim sedamdesetim godinama krasila prepoznatljiva borbenost i hajdučki duh, upravo ono što se gotovo pa skroz izgubilo u posljednja dva desetljeća. Kruna toga su europski uspjesi kojima se ne može podičiti nijedan klub u Hrvatskoj (makar je Dinamo 1967. osvojio Kup velesajamskih gradova, od 1970. nije prezimio u Europi).
Bijeli nikad u Europi nisu otišli dalje od polufinala, ali podugačka je lista rezultata koji izazivaju strahopoštovanje - polufinale Kupa kupova 1973. i Kupa Uefa 1984., četvrtfinale Kupa kupova 1978. i Kupa Uefa 1984., tri četvrtfinala Kupa/Lige prvaka: 1976., 1980. i 1995.
1991.: Osvojen Kup u Beogradu nakon što je rat već počeo
Na koncu, trofej na koji su najponosnije mlađe generacije hajdučkog puka - Kup maršala Tita osvojen u Beogradu 1991., u začecima srpske agresije na Hrvatsku Alen Bokšić nokautirao je Crvenu zvezdu, koja će istog mjeseca osvojiti naslov prvaka Europe.