VILLA PARK, Birmingham, 14. travnja 1999. godine. Ponovljena utakmica polufinala FA Cupa između Manchester Uniteda i Arsenala.
Pitate li većinu engleskih novinara i navijače ovih dvaju klubova, bila je to najbolja utakmica u povijesti engleskog nogometa, jedna od onih o kojima će se kroz povijest napisati deseci ovakvih tekstova, na svaku okruglu obljetnicu.
Premiership je tih godina bilo igralište Manchester Uniteda koji je pod vodstvom Alexa Fergusona osvojio četiri od prvih pet prvenstava od kad je stari Division One zamijenio naziv Premier League. Wengerov Arsenal prekinuo je dominaciju sezonu prije osvojivši prvenstvo i kup, a pred kraj te sezone 1999. godine Manchester United borio se za sva tri trofeja, a u prvenstvu je imao bod prednosti pred Arsenalom.
Zadnja utakmica u tom formatu
Ždrijeb ih je spojio u polufinalu FA Cupa, a polufinala su se tad igrala na Old Traffordu i Villa Parku u Birminghamu, a tek finale na Wembleyju. Bila je to posljednja ponovljena utakmica polufinala FA Cupa budući da se od sljedeće sezone igralo pod drugim formatom. Prva utakmica igrala se tri dana ranije, u nedjelju, i završila je 1:1, pa se ponovljena utakmica igrala tri dana kasnije na istom mjestu.
Unitedu je ovo polufinale upalo između dviju utakmica s Juventusom u polufinalu Lige prvaka. Nakon 1:1 na Old Traffordu, Fergusonovu momčad za tjedan dana čekao je uzvrat u Torinu, pa je na noge Arsenalu poslao kombiniranu momčad. Ubojiti napadački tandem Cole - Yorke ostao je na klupi, a umjesto njih su u igru ušli Teddy Sheringham i Ole Gunnar Solskjaer. Njih se, vjerujemo, jako dobro sjećate. Fergie je poštedio i Scholesa i Giggsa pa su igrali Nicky Butt i Jesper Blomqvist, dok je Arsene Wenger na teren poslao najjače što je imao. Arsenal je ispao iz Europe i ostalo im je pokušati obraniti duplu krunu.
United je bolje otvorio utakmicu i vodio je nakon 18 minuta. Okružen trojicom Arsenalovih braniča, Sheringham je odložio loptu Beckhamu koji je svojim legendarnim udarcem smjestio loptu u sami kut Seamanova gola za 1:0. Bio je to prvi gol koji je Arsenalova obrana primila nakon 690 minuta, a mogla je još koji da Blomqvist i Solskjaer nisu promašili velike prilike.
A onda je Arsenal, uz puno sreće, izjednačio. U 69. minuti Bergkamp je raspalio s 20 metara, lopta je okrznula Roya Keana i neobranjivo završila u Schmeichelovu golu. Tri minute kasnije Anelka je zabio i drugi gol, ali on je opravdano poništen zbog zaleđa da bi, dok se usporena snimka još vrtjela na televiziji, Roy Keane u maniri Roya Keana pokosio Marca Overmarsa i dobio drugi žuti karton. Nije se ni bunio, samo je otišao u svlačionicu.
Pomračenje uma Phila Nevillea
I kad se činilo da će utakmica u produžetke, Phil Neville je u sudačkoj nadoknadi srušio Raya Parloura u kaznenom prostoru i Dennis Bergkamp imao je meč-loptu.
"Nisam imao pojma koliko je do kraja. Činilo mi se da ima još sedam ili osam minuta, tako da uopće nisam bio svjestan ozbiljnosti situacije kad je Bergkamp stavio loptu na bijelu točku", prisjetio se godinama kasnije Peter Schmeichel.
Dennis Bergkamp, duša fantastične Arsenalove momčadi, do tog trenutka zabio je 21 od 23 penala u karijeri. Da vam život ovisi o nečijem penalu, stavili biste ga na Bergkampa.
"Siguran sam da bi Arsenal osvojio dvostruku krunu da je on to zabio", rekao je nedavno Ole Gunnar Solskjaer.
Bergkamp se zaletio i gađao lijevi Schmeichelov kut, ali Danac je pročitao njegov udarac i kupio Unitedu novu šansu, iako je sve išlo u Arsenalovu smjeru. Imali su igrača više, bolje su igrali, a u 94. minuti Schmeichel se ozlijedio nakon što je jedva obranio još jedan Bergkampov udarac. Ferguson više nije imao zamjena, pa se Schmeichel vukao na golu, a gol-aute je izvodio Gary Neville.
Giggsov gol za pamćenje
"Išao sam izvesti jedan od gol-auta i počeo sam se sam od sebe smijati. 'Ovo je nevjerojatno', pomislio sam. Točno znaš da sudjeluješ u nečemu posebnom", rekao je Neville.
Posebno je i bilo. Igrala se 109. minuta kad je Patrick Vieira, baš on od svih ljudi, neoprezno izgubio loptu na sredini igrališta, a na nju je krenuo Giggs koji je ušao na početku produžetaka. Riješio se Dixona i Vieire i krenuo prema polovici Arsenala.
"Kad je krenuo s loptom, moram priznati da nije uopće izgledalo opasno. Nitko ga nije ozbiljno shvaćao", prepričao je Lee Dixon.
Roy Keane je u svlačionici na televizoru gledao kako odmorni Giggs šeta kroz Arsenalovu obranu kao da je nema.
"Ni danas mi nije jasno zašto nitko nije izašao na njega i srušio ga. Ja bih ga sigurno oborio. Dok ga gledate kako ide s loptom, možete namirisati opasnost. Moraš znati da igrač poput Giggsa može napraviti dar-mar", rekao je Keane.
Kad je došao na rub šesnaesterca, Arsenalova obrana shvatila je da je u problemima. Ali, bilo je kasno. Giggs je prošao kraj Keowna i Adamsa i zakucao loptu preko Seamana u gol za 2:1 i ulazak u povijest s jednim od najboljih golova u povijesti FA Cupa.
Raspad sistema.
Giggs je skinuo dres i počeo njime vitlati po zraku, a na travnjaku se u sekundi stvorilo nekoliko desetaka Unitedovih navijača koji su pohitali igračima u zagrljaj. Jedan od njih podignuo je Beckhama u zrak.
"Užasno je smrdio po cigaretama i nisam taj miris mogao izbaciti iz nosa do kraja utakmice", rekao je Beckham.
"Svi su me nakon utakmice pitali je li mi to najbolji gol u karijeri i to mi je bilo čudno jer ga uopće nisam tako doživio. Ja sam mislio da sam loptu uzeo na tridesetak metara od gola i tek sam kasnije vidio da sam bio debelo u svojoj polovici. Sjajan gol", prisjetio se Ryan Giggs.
Sa šepavim Schmeichelom i devetoricom igrača na rubu snaga, Unitedova obrana je izdržala i plasirala se u finale. Odigrali su, kažu svi, najbolju utakmicu u povijesti engleskog nogometa, ali povijest je za njih te 1999. godine tek počela.
United će u zadnjem kolu prvenstva osvojiti naslov s bodom više od Arsenala. U finalu FA Cupa će pobijediti Newcastle 2:0, a u finalu Lige prvaka Bayern 2:1 s dva gola u sudačkoj nadoknadi.
Dennis Bergkamp? Praznovjeran kakav je, do kraja karijere nije izveo više nijedan penal...