SVI POZNATI i kultni sportski filmovi imaju jedan problem. Ako ste pogledali jedan, pogledali ste ih sve jer je šablona identična. Tip koji se rodi u ekstremnom siromaštvu, obično na bijednoj periferiji velikog grada, pokušava se probiti između poroka koji vrebaju iza svakog ugla, želje da prehrani obitelj i posebnog talenta do svjetla najvećih svjetskih sportskih pozornica.
Bez obzira na njegove unutarnje demone, strukturu ličnosti i probleme koji se množe što je bliži cilju, svaki od takvih filmova završi identično, s glavnim likom na krovu svijeta. Toliko smo takvih filmova vidjeli da smo kolektivno otupjeli na stvarne životne priče sportskih junaka. Rijetko koja izaziva emociju i divljenje većeg broja ljudi, a gotovo je nemoguće postići neku vrstu globalnog konsenzusa oko toga tko je stvarno heroj.
Priča N'Gola Kantea savršeno prati šprancu svakog jeftinog i izlizanog sportskog filma. Ali njen protagonist osvaja nogometni svijet svojom skromnošću i jednostavnošću da je nemoguće ostati ravnodušan. U subotu se igra finale Lige prvaka. Nekome će biti draže ako City osvoji naslov, drugima će biti simpatije na strani Chelseaja. Ali vjerojatno ne postoji osoba kojoj će biti žao ako Kante podigne trofej. On je junak našeg doba.
Sa sedam godina je bio smetlar, s 19 je igrao devetu ligu, a s 25 je ispisao najljepšu bajku modernog nogometa
Film o Kanteu počinje, vidi čuda, u predgrađu Pariza. Dijete siromašnih malijskih imigranata još kao sedmogodišnjak je zarađivao skupljajući i preprodavajući otpad. "To su bili takvi dani. Nisam razmišljao je li nešto teško. To je bilo nešto što sam jednostavno morao napraviti", reći će o tom periodu svojeg života puno kasnije.
Mladi N'Golo se, kao i sva afrička djeca s ruba grada, počeo baviti nogometom, bilo u bijegu od tmurne i teške realnosti u kojoj mu je otac umro već s 10 godina i ostavio njega, tri brata i sestru same na plaći majke koja je radila kao čistačica, bilo zbog stvarne vjere da će kroz nogomet izaći iz bijede. Ali činjenica je da njegova nogometna karijera nije dugo bila ni po čemu bajkovita. Koliko god treneri iz njegovog Boulognea retroaktivno hvalili njegove radne navike, stvarnost je bila frustrirajuća.
U vremenu u kojem se najmlađi talenti opaze, selektiraju i medijski napumpavaju prije nego što su proslavili 16. rođendan, Kante je kao 19-godišnjak igrao u drugoj momčadi svog kluba koja se natječe u devetom rangu francuskog nogometa. S 21 godinom je dobio 11 minuta u čitavoj sezoni druge lige. Preko dobrih skauta stigao je u Caen, a u sezoni 2015./16. u Leicester. U jedinoj sezoni koju je odigrao za Lisice, Kante je uz Mahreza i Vardyja bio ključni kotačić u najvećem čudu modernog nogometa. Od pet najvećih britanskih kladioničarskih kuća, samo je jedna davala Leicesteru više od 1% šanse da osvoji prvenstvo. Točnije - 1.2 %. Samo za usporedbu, takve su šanse uoči sezone kladionice davale Istri da osvoji 1. HNL.
Dvadeset godina trajao je put od pariškog smeća do krova svijeta
Chelsea je za, iz ove perspektive smiješnih 35 milijuna eura, kupio svojeg najstandardnijeg igrača u posljednjih pet godina. Već u prvoj sezoni donio je Bluesima naslov, a njegov utjecaj u ekipi je do današnjeg dana nenadmašan.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Već idućeg ljeta osvojio je Svjetsko prvenstvo u Rusiji, samo mjesec dana nakon što mu je brat Niama preminuo od srčanog udara. Točno dvadeset godina trajao je put od utakmice na Stade de Franceu na kojem su Zidane i društvo razmontirali neprepoznatljivog Ronalda i Brazilce dok je Kante skupljao smeće u okolici stadiona do trenutka u kojem se taj isti dječak popeo na krov svijeta preko Modrića i Hrvatske. S onim istim simpatičnim i nehotičnim smiješkom, sretan što je i u novoj profesiji našao način da bude koristan onima oko sebe.
Ali trofeji su samo jedan, manje bitan dio priče o N'Golu Kanteu. On je redefinirao način na koji gledamo nogomet i na terenu i izvan njega.
Makelele naše ere
U nogometu je česta pojava da određene uloge u momčadi personaliziramo. Nečije zadatke na terenu objašnjavamo pomoću igrača-prototipa koji su te uloge najbolje utjelovili. Ako nekome kažete da je neki igrač poput Xavija, jasno je da se misli na igrača koji postavljanjem i dodavanjem udara ritam napada. Ako nekome kažete da je neki igrač poput Batistute, jasno vam je da se radi o rasnom strijelcu. Ako vam netko kaže da je neki igrač poput Makelelea, onda vam je jasno o kakvom se igraču radi. Radišni Francuz bio je čovjek za prljave poslove, izbacivač ispred diska u kojem je ulaz bio dozvoljen jedino Realovim Los Galacticosima. Neki će ići toliko daleko da će povezati raspad kultne generacije s Makelelovim odlaskom. Kantea su donedavno smatrali Makeleleom naše ere.
Na to ne upućuje samo statistika u kojoj se jasno vidi da pripada samoj eliti po broju prekinutih suparničkih napada, oduzetim loptama i drugim kategorijama koje tradicionalno vežemo uz poziciju zadnjeg veznog igrača. Na to upućuju i riječi samog Claudea Makelelea. "Da, on radi ono što sam radio ja. Ne samo to, ja od njega očekujem još i više. On može biti bolji od mene. Mora u svakom trenutku komunicirati s braničima, malo se više nametati".
Kada je počeo igrati kao Ademi, postao je bolja verzija kultnog sunarodnjaka
U Leicesteru je Kante imao ulogu čovjeka koji energijom predvodi veznu liniju i visokim pritiskom čuva leđa svojoj ofenzivnoj liniji. Njegov zadatak bio je osvojiti loptu što je češće moguće i što je moguće bliže suparničkom golu. U tome je bio fantastičan i u nekoliko sezona je predvodio ligu po svim statističkim kategorijama povezanim uz to. Da se dočara koliko to Kante dobro radi, treba napomenuti da je u čitavoj karijeri zaradio tek jedan crveni karton, odnosno drugi žuti. Bilo je to prije sedam godina protiv Rennesa u utakmici druge lige. Za klubove je prije i poslije toga odigrao 377 utakmica i kao čovjek koji mora razoriti suparničke napade, nikad nije bio isključen iz igre.
Međutim, Kante danas nije samo Makelele ove ere. On je kompletnija verzija jednog od najboljih destruktora svih vremena. Već u drugoj sezoni u Chelseaju započeo je proces u kojem ima jednu sasvim novu zadaću u napadu, a danas ju je usavršio. Najprije Conte pa nakon njega i Sarri, Lampard i Tuchel shvatili su da će Kanteove kvalitete najbolje iskoristiti ako mu u fazi napada daju ulogu igrača koji napada prostor iz drugog plana. Jorginho i Kovačić su sjajni kreatori u prvoj fazi napada i nema potrebe da im itko pomaže u tom segmentu. Pomicanjem Kantea naprijed, Chelsea nije dobio samo igrača više u završnici napada, nego je i svojeg najboljeg igrača dobio bliže suparničkom golu gdje može vrlo rano prekinuti suparnički napad ako se izgubi lopta.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Vrlo sličnu transformaciju prije njega je prošao i Arijan Ademi. Dinamov pit-bull već godinama nije klasični zadnji vezni koji igra iza leđa "osmicama", nego netko tko predvodi momčad u presingu i stalno dolazi naprijed.
U subotu će biti ključan čovjek Chelseaju koji će loviti svoj drugi trofej Lige prvaka, zadužen za to da zaustavi najopasnije suparničke igrače i pritom tjera suparničku obranu da pazi na njegova utrčavanja, čime je tjera na stalne rotacije.
Ali igračke kvalitete nisu ono zbog čega će veliki dio nogometnog svijeta u subotu navijati za njega. Kante je još posebniji kao čovjek, nego kao igrač.
Zašto će svi navijati za Kantea?
Postoje brojni primjeri koji svjedoče o tome da se Kante ne uklapa u dominantnu sliku današnjeg nogometa. Njegova stvarna uključenost u humanitarne akcije tijekom kojih pokazuje da želi vratiti društvu ono što je od njega dobio možda nije specifična ni posebna, ali činjenica da je odbio utajiti porez svakako je presedan u elitnom sportu.
Na svaki trening dolazi nekoliko sati ranije u strahu da ne bi nešto propustio. U džepu umjesto najnovijeg modela iPhonea nosi polupanu krntiju od mobitela i vozi Mini Cooper iako zarađuje devet milijuna eura godišnje. Ipak, priča koja najbolje opisuje njegovu jednostavnost i pristupačnost je ona o partiji PlayStationa s fanovima.
Samo mjesec dana nakon što je u Rusiji podigao pokal svjetskog prvaka, Kante je igrao prvenstvenu utakmicu u kojoj je pomogao Chelseaju da s visokih 4:1 kod kuće svlada Cardiff. Kao što mu je običaj uvijek kada ima slobodan dan iza utakmice, Kante se odmah uputio na vlak za Pariz, ali je na njega zakasnio. Htio je izvući najbolje iz te večeri i guglao je gdje je oko stanice najbliža džamija da obavi večernju molitvu. U tom trenutku ga je prepoznalo nekoliko navijača Arsenala koji su ga pozvali u svoju kuću na curry i partiju FIFA-e na PlayStationu. Bez puno razmišljanja, Kante je prihvatio njihovu ponudu i ostavio fanovima velikog rivala uspomenu za cijeli život.
Da bi neki sportaš bio junak, njegova postignuća moraju nadilaziti ono što je napravio na zelenom travnjaku. Nije dovoljno odigrati određen broj utakmica niti osvojiti određen broj trofeja. Mora ostaviti nezaboravljiv pečat u jednom nogometnom klubu ili u generaciji igrača. Mora biti čovjek koji je napravio potez koji je promijenio nogometnu povijest ili koji će svojom karizmom osvojiti generacije navijača. Ukratko, mora imati ono nešto po čemu se može snimiti onaj patetični i stereotipni sportski film iz kojeg autsajder izlazi kao pobjednik. U doba modernog, Instagram nogometa kojim dominiraju starlete, lova i bijesni automobili, N'Golo Kante je tip koji svakim potezom pokazuje da je jedan od onih s druge strane TV ekrana, isti skroman dječak koji je donedavno bio još samo jedan siromašni afrički imigrant u Parizu.
Dvadeset godina između dva finala Mundijala, od pariških smetlišta do krova svijeta. Pa onda još tri godine do najvrjednijeg trofeja klupskog nogometa, deset godina nakon što je igrao devetu ligu. Postoji li itko tko taj film ne bi gledao?