MANCHESTER CITY svladao je PSG u uzvratnoj utakmici polufinala Lige prvaka te se s ukupnih 4:1 plasirao u prvo finale u svojoj povijesti.
Pep Guardiola će konačno igrati najglamurozniju utakmicu svjetskog nogometa, iz petog pokušaja u Cityju i prvi put nakon punog desetljeća čekanja. S obzirom na veliki kapital iz prve utakmice, prolaz Cityja je bio očekivan, ali je neobičan način na koji je ostvaren.
Od Pepa očekujemo da pobjeđuje i prolazi pepovski, a to sinoć nije bio slučaj. Guardiola je u finale prošao onako kako je godinama ispadao. Igrao je antipepovski i ovog puta mu se to isplatilo.
Postoji jasan uzorak svih Pepovih poraza u nokaut-fazi Lige prvaka otkad je otišao iz Barcelone. Guardiola, suprotno uvriježenom mišljenju, svoju taktiku u velikoj mjeri prilagođava specifičnim kvalitetama jakih suparnika, a takav pristup posebno dolazi do izraza kada je ulog, a samim time i oprez, najveći mogući.
Katalonac bi u tim utakmicama sustav i navike svojih igrača pokušao promijeniti preko noći. Bayern, a kasnije i City - poznate strojeve koji kontroliraju sve što se događa na terenu - pokušao je pretvoriti u nešto što nikad nisu bili. Nekad bi na čistu kvalitetu ili dobar dan njegove momčadi pobijedile i prošle dalje i u tako postavljenoj igri.
"Moji igrači su svakog dana bili maksimalno koncentrirani. U prvoj utakmici smo zabili gol kroz živi zid, a u ovoj sada je Marquinhos pogodio gredu u prvom poluvremenu. Vrlo lako se ispadne iz Lige prvaka. Manchester United je titule osvojio tako da se John Terry poskliznuo i tako da su zabili gol u posljednjoj minuti protiv Bayerna. Real je osvojio Ligu prvaka protiv Atletica u 93. minuti. Ništa nije teško kao Liga prvaka", rekao je Katalonac nakon susreta kada je opravdano istaknuo faktor sreće kao onaj koji često presuđuje u ovakvom formatu. Međutim, nije slučajnost da je Pep u sedam europskih sezona zaredom ispadao uz neprepoznatljivu igru, ponekad i od osjetno slabijih suparnika.
Proaktivnost, težnja za nadigravanjem na svakom dijelu terena, rješenja za okomito probijanje suparničkih linija, dolazak u završnicu s puno igrača - sve ono što je Bayern i City krasilo kroz cijelu sezonu ustupalo je u ključnim utakmicama mjesto kroničnom oprezu i željom da se pod svaku cijenu pokuša izbjeći rizik. Ironično, baš su u tim utakmicama njegove ekipe, totalno pogubljene u nepoznatom sustavu, bile razbijene zahvaljujući suparničkim kontranapadima i vlastitim neprisiljenim pogreškama. Pepu, nogometnom krojfistu, uvijek se iznova kao bumerang vraćala poznata Cruijffova poslovica o tome da je najveći rizik u nogometu uopće ne riskirati.
Pep je i protiv PSG-a napravio jako puno korekcija u odnosu na ono što većina fanova od njegovih momčadi očekuje. Ali ovaj City je drugačija momčad od svih koje je dosad imao.
Gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da je Guardiolina ekipa na svojem terenu imala 44% posjeda i 60 dodavanja manje u odnosu na suparnika u prvom poluvremenu. A još je nevjerojatnija činjenica da je City to htio i da je bio postavljen tako da iz kontre kažnjava visoko postavljenog suparnika. Pep je protiv PSG-a upotrijebio recept koji su godinama svi koristili protiv njega. Postoji nekoliko razloga zašto mu je ovaj put to pošlo za rukom, a taj proces nije bio ni kratak ni jednostavan.
Pep je godinama uvodio minirevoluciju u svoju ideju, koja je danas postala standard. City gotovo sve velike utakmice igra s dvojicom centralnih veznih igrača koji su u posjedu vrlo često ispred lopte i zaduženi su za obranu suparnikove tranzicije. To je velika promjena u odnosu na period kada je u srcu terena uglavnom imao tek jednog zadnjeg veznog igrača.
U prvoj sezoni u Cityju ispao je od Monaca u četvrtfinalu tako što je primio šest golova u dvije utakmice. Najdefenzivniji veznjak u tim dvobojima bio mu je Yaya Toure, dok je danas gotovo nezamislivo da izađe na teren bez dva igrača iz trojca Fernandinho-Gündogan-Rodri. Uz uigrane rotacije s bekovima koji po potrebi mogu dodatno zatvoriti sredinu terena, njegova momčad danas puno bolje brani kontranapade i manje je ranjiva kada izgubi loptu.
Jako su bitni i profili i kvaliteta igrača u zadnjoj liniji. Ključan čovjek je Ruben Dias, stoper koji je instantno podigao kvalitetu cijele zadnje linije. Svojim čitanjem igre, pravovremenim preuzimanjem suparnika i igrom u duelu dao je zadnjoj liniji dimenziju više. Danas City nije samo ekipa koja je vrhunska u presingu nego se može braniti i kada suparniku prepusti loptu. Brzina i eksplozivnost Kylea Walkera, koji u svakom trenutku može zatvoriti dubinu i braniti široki prostor, nešto je što Pep dosad nije imao. A kada se znate i možete obraniti, kvaliteta koju De Bruyne, Mahrez, Silva i drugi imaju prema naprijed uvijek može riješiti utakmicu.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Ovaj City nije najpepovskija momčad koju je Guardiola ikad imao, ali je raznovrsnija od gotovo svih koje je vodio u posljednjih deset godina. Danas se City u polufinalu Lige prvaka može obraniti u niskom bloku protiv jedne od najboljih ekipa na svijetu, dočekati dva uboda u kontranapadu i pobijediti. To je važna stvar ne samo za ovu momčad nego i za Pepovu trenersku evoluciju.
Prvi dio odigran je najvećim dijelom na Cityjevoj polovici. PSG je uvlačenjem Neymara i Di Marije imao višak u sredini terena, ali blok domaćih bio je dovoljno kompaktan da iskontrolira Parižane u najopasnijim zonama. De Bruyne i Silva su kao prva linija obrane u formaciji 4-4-2 pomagali veznoj liniji, koja nije ostajala razvučena po terenu i PSG nije imao puno rješenja.
Vodeći gol pao je zahvaljujući nevjerojatnom pasu Edersona. Brazilski golman omogućuje Cityju da opasan po suparnički gol bude i kad loptu ima u vlastitom petercu, što je luksuz kakav nema nijedna ekipa na svijetu. Zinčenko je odlično ušao u dubinu, a to je bio segment koji je engleskoj momčadi nedostajao u prvom poluvremenu utakmice u Parizu, kada nije imala igrače koji bi tražili prostor iza leđa zadnje linije.
Mahrezov gol u prvom dijelu načeo je goste, a tempo i pristup Cityja su ih u drugom poluvremenu slomili. Pep je odlučio da se ne želi braniti toliko blizu svojeg gola, podigao je linije i budući prvak Engleske presingom je uništio suparnika. PSG se većinu drugog dijela mučio da s loptom izađe iz zadnje linije. Bekovi su rano odlazili visoko, Marquinhos i Kimpembe im nisu mogli odigrati pas i City ih je s agresivnim De Bruyneom i Silvom puno lakše tjerao na pogreške.
Činjenica da je City sposoban unutar jedne utakmice ovako efikasno promijeniti obrambeni pristup dovoljno govori o njegovoj snazi. Može spustiti ili podići tempo utakmice i kad ima loptu i kad je ima suparnik. Može strpljivo graditi, može zabijati nakon jedne duge dubinske lopte i može napadati iz kontre. Stroj koji je Pep izgradio u Engleskoj i porušio sve moguće rekorde kompletniji je nego ikad, ali za savršen kraj i vrhunac rada na Otoku će morati pobijediti u najvećoj utakmici klupske povijesti.