POBJEDOM u finalu Lige prvaka, Manchester City kompletirao je tripletu i tako postao zapisan u povijest europskog nogometa. Postao je ujedno i šesti engleski klub, nakon Manchester Uniteda, Liverpoola, Nottingham Forresta, Aston Ville i Chelseaja koji je podigao najvažniji klupski trofej.
No koliko god da su dugo čekali na europski trofej, dominacija u Engleskoj neko je već vrijeme vidljiva. Naime, u posljednjih dvanaest sezona, otkad su počeli koristiti velike katarske investicije, nogometaši Cityja sedam su puta bili prvaci i triput viceprvaci Engleske.
Bitno je primijetiti kako su to zapravo dvije različite momčadi; jednu su vodili Mancini i Pellegrini, a drugu Pep Guardiola. Ova Pepova građena je kroz tri prijelazna roka od 2015. do 2017., kada je rekonstrukcija ekipe rezultirala jednim četvrtim pa trećim mjestom. No sada se i ta generacija čini na isteku.
Vrlo bi se lako moglo dogoditi da je City osvajanjem Lige prvaka došao zapravo do posljednjeg plesa jedne povijesno relevantne nogometne generacije.
Kako je izgrađena ekipa?
Momčad koja je osvojila Ligu prvaka velikim je dijelom izgrađena u sezonama netom prije dolaska Pepa Guardiole te kompletirana nakon njegove prve sezone. Tada su u klub stigli De Bruyne, Sterling, Stones, Gabriel Jesus, Gundogan, Zinčenko, Laporte, Kyle Walker, Bernardo Silva, Ederson te je iz mlade momčadi promoviran Phil Foden.
Ta je jezgra samo nadograđivana igračima poput Mahreza, Rodrija, Cancela, Rubena, Akea, Grealisha te Haalanda u narednih pet godina. Neki su morali i otići - poput Sterlinga, Zinčenka ili Gabriela Jesusa - ali jezgra je ostala postojana.
Svi ti igrači dovođeni su po gotovo identičnom modelu. Nisu se kupovale svjetske superzvijezde (Haaland je jedina i tek djelomična iznimka) te kandidati za Zlatnu loptu, već igrači koji su u klubovima drugog ranga jako iskočili u jednoj ili nekoliko sezona. Igrači su to poput De Bruynea u Wolfsburgu, Bernarda u Monacu, Sterlinga u Liverpoolu (koji je tada bio značajno manje financijski i rezultatski moćan), Rodrija u Atleticu ili Rubena Diasa u Benfici.
City dosad nije kupovao igrače od europske konkurencije, onih desetak najbogatijih i najuspješnijih klubova, već od onih koji slijede poslije toga.
Promjena stila i Haaland
Već dolaskom Haalanda prošlog ljeta, ali još više odlascima Zinčenka i Gabriela, City je promijenio stil igre. Ta je promjena samo bila dodatno potencirana prvo padom forme, a onda i odlaskom Cancela, da bi Pep s promjenom Stonesove uloge ipak na kraju pronašao dobitnu formulu za osvojiti kako prvenstvo tako i Ligu prvaka.
Osim što je Stones nevjerojatno dobro reagirao na novu ulogu drugog pivota, Guardiola i City su imali i priličnu sreću da su Ake i Akanji odigrali iznimno dobro proljeće, praktički bez greške u užoj fazi obrane.
Jer upravo su od ožujka do lipnja uspjeli napraviti razliku u odnosu na Arsenal u Premier ligi te doći do vrhunca forme u pravi trenutak za Ligu prvaka, iako su u samom finalu imali puno sreće. Osim toga, nitko osim možda samog Guardiole nije očekivao da će Grealish odigrati polusezonu iz snova, a slično zapravo vrijedi još jednom i za Gundogana. Puno se toga poklopilo što se forme igrača tiče.
Vidjelo se to protiv Leipziga u prvoj utakmici, protiv Real Madrida, a kasnije i u samom finalu Lige prvaka; City je momčad u padu kako utakmice idu prema završnici. Problem koji su u prošlosti zbog visokog intenziteta znale imati Kloppove momčadi sada se proširio i na Guardiolinu, ali iz drugih razloga.
Koliko god ubojit u završnici bio, Haaland nikad neće biti ni približno koristan u fazi obrane koliko je bio Gabriel Jesus, a sa svakom je sezonom De Bruynea potrebno ili više odmarati tijekom Premier lige ili odmarati na samom terenu. Njegovo problematično stanje rezultiralo je kasnije i ozljedom u finalu Lige prvaka, koja i dalje nije potpuno sanirana.
De Bruyne je problem, a nije jedini
Osim što će se Guardiola morati posvetiti pronalasku i opcije B u fazi izgradnje igre - jer od Stonesa se može očekivati sve samo ne da će odigrati sezonu bez ozljeda - čini se kako bi se Cityju uskoro moglo dogoditi isto kao i 2015., kada je postalo očito da su momčadi potrebna velika i značajna osvježenja.
Razlozi su jasni: njihov glavni i najvažniji igrač Kevin de Bruyne, koji je već nakupio pozamašan broj manjih i većih ozljeda, trebat će sve više odmora i doziranja utakmica. To je dodatno važno jer i Haaland dobrim dijelom živi od Belgijančevih asistencija pa je tako prošle sezone samo Messi imao više proigravanja za Mbappeove golove u ligama petice.
De Bruyneu će se već sljedeće sezone morati birati utakmice, a i još više ga odmarati u fazi obrane. Tri taktički bitna igrača - Zinčenko, Gabriel i Cancelo - već su otišla iz kluba, a otišao je i Ilkay Gundogan, koji je posljednje tri sezone u Premier ligi postigao 30 golova, koje će biti vrlo teško nadoknaditi.
Gotovo je izvjesno da će otići i Mahrez, koji je bio bitan dio rotacije, a supruga Bernarda Silve već godinama također lobira za odlazak. Osim toga, i sam je igrač više puta javno izrazio želju za odlaskom u toplije krajeve.
Puno potencijalnih problema i drugdje
Ako odu Bernardo i Mahrez, jedini ljevak u veznoj lini ostao bi Foden, koji je često i sam ozlijeđen, ali nije ni navikao igrati na desnoj, već puno više na lijevoj strani.
Dodajmo tome i mogući odlazak Kylea Walkera, koji je taktički od iznimne važnosti kada treba pokrivati brže protivničke krilne igrače i problemi samo postaju veći. Ako je vjerovati otočkim medijima, njegov prelazak u Bayern nije daleko od realizacije.
Kao da sve to nije dovoljno, Jack Grealish, uz De Bruynea i Haalanda najopasniji Cityjev igrač prošloga proljeća, čini se kako nije trijezan već dobrih mjesec dana pa je pitanje hoćemo li jednom kada krene europska jesen vidjeti istog igrača kojeg smo vidjeli na proljeće ili će mu, poput kakvog dizelaškog motora, trebati barem do zime kako bi došao do optimuma forme.
Što je City dosad napravio?
Manchester City u posljednjih je nekoliko prijelaznih rokova - uz iznimku akvizicije Haalanda - bio prilično diskretan na tržištu. Ništa čudno, kada postoji zdrava jezgra igrača nije potrebno raditi tektonske promjene nego samo lagano nadograđivati.
Ovoga ljeta potpisali su samo Matea Kovačića, koji je posljednjih godinu i pol doživio priličan pad forme u Chelseaju i koji bi trebao donijeti ono što su očekivali od Phillipsa. Osim toga, bacili su jaku udicu prema Jošku Gvardiolu, potpuno svjesni kako ne mogu u novu sezonu ući s planom da će Ake i Akanji ponoviti igre iz proljetnog dijela. Ako bi doista i doveli Gvardiola, teško da bi mogli napraviti još koju veliku akviziciju, s obzirom i na sve probleme koje imaju s FFP-om.
Međutim, ako znamo da su izgubili Gundogana te da bi mogli otići i Mahrez i Bernardo, a pritom je upitno medicinsko stanje De Bruynea te stanje s promilima Jacka Grealisha, problem bi zapravo mogao biti naprijed.
Nema igrača njihovog kalibra
Problem dodatno potencira činjenica da po gornjem receptu - igrač koji je odskočio u klubu ‘A minus’ klase - trenutačno izbora zapravo i nema. Najsličniji tip igrača kakvog je City kupovao za mjesto ofenzivnog veznog ili krilnog napadača je Nkunku, ali on je već prešao u Chelsea.
Njegov kolega iz Leipziga, također odlični Szoboszlai, prešao je u Liverpool, kao i Alexis Mac Allister, igrač koji po profilu i sposobnostima izgleda kao odlična Gundoganova kopija. Htjeli su Declana Ricea, kako bi se osigurali od Stonesovih ozljeda, ali on će put Arsenala.
Kada se pogleda stanje na tržištu, igrač koji najviše odgovara njihovim željama je Bayerov Florian Wirtz, ali sam igrač želi još jednu sezonu ostati u Leverkusenu.
Osim spomenutih igrača, dva vrlo mlada momka, i dalje tinejdžera, koja su se dosad iskazala su Arda Guler i Rayan Cherki. Guler je već potpisao za madridski Real, a iako je njegov uzorak utakmica vrlo mali - riječ je o tek dvadesetak seniorskih nastupa - dovoljan je da bi se kocka isplatila.
Rayan Cherki, koji podjednako dobro igra lijevom i desnom nogom, bio bi idealan za City kao zamjena za bilo Bernarda ili Mahreza, ali on ima problem s obrambenim učinkom, a čini se da bi i njegovo taktičko dotjerivanje bilo nešto dugotrajnije. No i u njegovom bi slučaju vrag mogao odnijeti šalu, pošto bi uskoro mogao prijeći u Chelsea.
Sve u svemu, čini se da trenutačno na tržištu i nema igrača - barem ne po dosadašnjem receptu akvizicije - koji bi odgovarao onome što Cityju treba. Uostalom, dobar dio tih igrača pokupila im je konkurencija.
Slijedi li im ‘Liverpool scenarij’?
Liverpool je prije dva ljeta bio u sličnoj situaciji. Dalo se nazrijeti kako im jezgra ekipe - Firmino, Mane, Salah, Henderson, Thiago, Van Dijk, Matip - zalazi u tridesete te bi zbog silne akumulacije utakmica stvar mogla postati problematična.
Pet sezona su upisivali strašne uspjehe - tri sezone s 90 i više bodova u Premier ligi plus tri finala Lige prvaka - ali su ipak prošle sezone platili cijenu rekonstrukcije kadra, koja bi trebala biti kompletirana ovoga ljeta. U tom smislu bi se akvizicije Gakpa, Mac Allistera, Szoboszlaija i Darwina trebale pokazati vrlo korisnima.
Ova Cityjeva generacija traje već šest godina i lagano dolazi svome kraju. Walkeru istječe ugovor za godinu dana, a De Bruyneu, Bernardu, Mahrezu, Laporteu i Akeu za dvije godine. Vrlo je moguće da klub neće nikom od njih produžiti ugovor, a sam ga Bernardo sigurno neće ni potpisati.
Ove sezone treba započeti taj proces. Sasvim je moguće da Guardiola nagovori Bernarda na ostanak još jednu sezonu, pronađe recept kako odmoriti De Bruynea te dodatno u igru uključi Alvareza, koji može biti koristan na više pozicija. Sve je to moguće, ali problem neće nestati, a sljedećeg će ljeta biti i veći. City bi lako mogao doći u zonu u kojoj se našao Liverpool.
Što ih čeka?
Ako je vjerovati kladionicama, problem zapravo i ne postoji. Svi ih vide kao veće favorite za osvojiti Premier ligu od svih drugih klubova zajedno, otprilike u omjeru 53-47.
Slično vrijedi i za Ligu prvaka, u kojoj su favorizirani za tek nešto manje od 30 posto, čime im kladionice daju veće šanse nego sljedeća dva konkurenta, a to su Bayern i Real Madrid, imaju u zbroju. Po tom pitanju, stvari se nisu puno promijenile, pošto su veliki favorit u Premier ligi te razmjerno velik za ponovo uzeti Ligu prvaka.
Međutim, u momčadi se doista vidi potencijalno dosta problema, a činjenica da su na tržištu propustili dosta igrača koje su i htjeli dovesti ne ide im u prilog.
Ako zdravstvena stanja Kevina de Bruynea i Johna Stonesa budu iznad očekivanja, sve će biti u redu, pogotovo ako Bernardo pristane ostati još jednu sezonu. Onda problema zapravo i nema. Međutim, prvi put otkad je Guardiola došao na kormilo ove ekipe postoji čitav niz kadrovskih i taktičkih upitnika te puno neizvjesnosti.
Jer iz ove se nevjerojatno uspješne generacije može izvući još jedna sezona, ali ne više od toga.