"Kolektivna lobotomija i ideološko silovanje" otvaraju kazališnu sezonu u Kerempuhu

Foto: Hina

NOVI AUTORSKI projekt redatelja Olivera Frljića "Jazavac u Kerempuhu", kojim zagrebačko Satiričko kazalište Kerempuh sutra otvara kazališnu sezonu, bit će, kako najavljuje autor, pravi "povratak Jazavca samome sebi".

Riječ je o predstavi koja tematizira nasilna preimenovanja ulica, trgova, institucija, pa i gradova, u Hrvatskoj u 90-tim godinama prošloga stoljeća. Tada je, među ostalim, 1994. tadašnji Jazavac preimenovan u Kerempuh.

"Tabula rasa"

"Tadašnje je društvo imalo silnu potrebu prebrisati sve ono što je bilo prije, što bih nazvao jednom vrstom ideološkog silovanja", kazao je Frljić Hini. Posljedice tog nasilnog prekrajanja prošlosti ili jednog njezinog dijela i danas se odražavaju na naše društvo, u kojemu se najjači ideološki sukob vodi upravo oko tog dijela novije povijesti, dodao je.

U predstavi se bavi pitanjem zašto je Jazavac promijenio ime te što je taj čin značio tada, a što znači danas, i to polazeći od glumaca i njihovog osobnog iskustva. "Kroz to nešto vrlo pojedinačno dolazimo do stvari koje su općenitije i koje se tiču cijelog društva", objasnio je redatelj.

Kostur predstave čine četiri točke u kojima se u formi stand-upa pred publikom "ogoljuju" glumci Hrvoje Kečkeš, Vilim Matula, Borko Perić i Rakan Rushaidat, a između kojih su umetnute scene koje služe kao svojevrstan komentar na to što je viđeno, te kao neka vrsta šire društvene kritike.

"Odlučio sam se za njih jer je riječ o četvorici vrhunskih glumaca, ali i zbog nekih njihovih osobnih isustava, neke njihove specifične životne i profesionalne sudbine koja se ukršta s temom", kazao je Frljić.

Kolektivna lobotomija

Stand-up forma izabrana je kako bi se u prvi plan stavilo glumca i njegovo umijeće, svelo situaciju na izvođača i publiku u izravnoj komunikaciji, u kojoj je zadatak izvođača zabaviti publiku ali istodobno u tome biti subverzivan i kritičan.

"Kolektivno je sjećanje itekako važno, a nama se pokušala napraviti kolektivna lobotomija. Ta će predstava biti pravi povratak Jazavca sebi, povratak Kerempuha Jazavcu, dolazak Jazavca u Kerempuh ili Kerempuh u svojem najboljem izdanju", kazao je Frljić.

Tekst je nastao iz glumačkih improvizacija na temu. "Za ovakve projekte rijetko pišem tekst, on nastaje u komunikaciji s glumcima, pri čemu je jako važno na koji način oni u njega mogu ugraditi svoje iskustvo – mislim da u tome što se radi mora negdje biti i glumac", pojasnio je.

U scenografskom smislu opredijelio se za "maksimalno otvaranje prostora izvođačima". "Nisam želio opterećivati predstavu scenografijom koja bi odvlačila pozornost od sadržaja pa smo išli na redukciju, a ista je stvar s glazbom, koja je tu više u funkciji pomaganja izvođačima", napomenuo je Frljić.

Projekt dramaturški potpisuje Dora Delbianco, a Sandra Dekanić je kostimografkinja.

Izvan struje

Kazališni redatelj, dramaturg i performer, odnedavno intendant riječkog HNK Ivana pl. Zajca, Frljić je poznat po provokativnim projektima u kojima kazalište koristi kao prostor stvaranja mišljenja mimo nametnutih društvenih matrica. "Za mene je kazalište ponajprije pitanje društvene odgovornosti – na koji smo način odgovorni vremenu i društvu u kojemu živimo, što radimo da bismo kritički govorili o svojoj sredini", kazao je.

Iako smatran jednim od najkontroverznijih i najprovokativnijih redatelja, Frljić ističe da sebe uopće ne smatra provokativnim - "provokacija" je za njega legitimna kazališna metoda propitivanja koju primitivna sredina može shvatiti kao provokaciju. "U takvoj sredini sve što se ne uklapa u njezino mediokritetsvo izgleda provokativno", objasnio je.

Projektima pristupa pojedinačno, ne oslanjajući se na određenu kazališnu poetiku ili formu. "Ne mislim da uopće imam neku određenu kazališnu poetiku. Prije bih govorio o kazališnim formama koje nastaju kao rezultat promišljanja određenih tema", kazao je Frljić.

Diplomirao je kazališnu režiju i radiofoniju na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti (ADU), te filozofiju i religijsku kulturu na Fakultetu Družbe Isusove. Studij filozofije bio je dobra priprema za bavljenje kazalištem, i on ga je, kako kaže, "i formirao i, na određeni način, deformirao".

Prtljaga iz 90-ih

Zanimaju ga recentna povijest i negativno društveno naslijeđe. "Naše društvo nosi prtljagu iz 90-tih godina prošloga stoljeća, cijelu jednu neraščišćenu prošlost s čijom se tamnijom stranom uporno odbija suočiti. Ta nesređenost društva u kojem živimo, nepostojanje civilizacijskih i drugih standarda, to je ono što me pokreće i to su teme koje će me vjerojatno okupirati još jako dugo", kazao je.

Frljić je redatelj brojnih nagrađivanih predstava u Hrvatskoj, regiji i Europi a njegove su produkcije predstavljene i na festivalima i kazalištima u Sjevernoj i Južnoj Americi, te Aziji. Surađivao je s brojnim nacinalnim kazalištima ali i nezavisnim skupinama kao što su Montažstroj, BADco, OOUR, Sodaberg.

Ove je godine u Zagrebačkom kazalištu mladih postavio "Hamleta" s "obrnutom potkom", a u Rijeci predstavu "Aleksandra Zec", za koju je na nedavno završenom BITEF-u u Beogradu dobio grand prix "Mira Trailović". Radi i predstave za djecu, a u Kerempuhu je 2012. postavio "Gospođu Ministarku" Branislava Nušića.