"DRŽAVA je planski provela neprijateljsko preuzimanje Badela", tvrdi Anto Perković, predsjednik udruge malih dioničara "Badel badelovcima" i bivši šef Badelove uprave.
Neprijateljsko preuzimanje
Da bi u potpunosti razumjeli ovu priču, potrebno se vratiti u kriznu 2009. godinu. "U drugom polugodištu 2009. godine došlo je do nelikvidnosti i nismo mogli platiti 67,4 milijuna kuna trošarina i 36,6 milijuna kuna PDV-a", kaže nam Perković, te objašnjava da je HDZ-ova vlast to jedva dočekala.
Bivši šef Badelove uprave, naime, smatra da se zamjerio vlasti učestalim kritikama na njihov račun, a posebno tvrdnjama kako nije u redu da Badel redovito državi plaća trošarine, a državna firma Dalmacijavino to ne radi.
Perković je od Ministarstva financija tražio prolongat od dva mjeseca, koji mu nije odobren. Tada se, kako kaže, na njega počeo vršiti pritisak da Badel pošalje u stečaj, zbog čega je napustio poziciju predsjednika Uprave.
Nova šefica uprave Zvjezdana Blažić i njena desna ruka Srđan Oreb s državom su vrlo brzo postigli dogovor: odobrena im je odgoda plaćanja od čak 18 mjeseci. No, ne bez posljedica. "Pristali su na zateznu kamatu od 17 posto, koju se ne može nazvati nikako drugačije nego lihvarskom", kaže Perković.
Šef udruge Badelovih malih dioničara tada je i dalje mislio da ih može preglasati i zaustaviti neprijateljsko preuzimanje Badela. No, u tome ga je onemogućila Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) koja je 16. rujna 2010. godina donijela odluku kojom je Perkoviću i malim dioničarima koji su mu dali punomoć, njih 693, de facto oduzela pravo glasa na Skupštini.
"Tada sam vidio da je sve gotovo. Država je planski provela neprijateljsko preuzimanje Badela. To zna svaki zaposlenik i svaki dioničar. To je izvedeno stručno, profesionalno. Onaj koji je sve to smislio mora biti vrhunski igrač", kaže Perković.
Država zateznim kamatama nabila dug da bi privatizirala Badel
Država se pri neprijateljskom preuzimanju Badela poslužila "modelom C" Smjernica za pomoć poduzetnicima u teškoćama, koje je za vrijeme HDZ-a osmislilo Ministarstvo financija. Taj model podrazumijeva ulazak države u vlasničku strukturu zadužene firme. Badel je jedina firma u Hrvatskoj koja je nacionalizirana po ovom modelu.
Svakako je vrlo indikativan i trenutak u kojem je država odlučila ući u vlasništvo Badela. Država je u Badel mogla ući kada je dug na ime trošarina iznosio 67,4 milijuna kuna. No, umjesto toga su pričekali do lipnja 2011., kada su kamate napuhale dug na 205 milijuna kuna. To je državi omogućilo da preuzme 76 posto vlasništva nad Badelom.
Zbog nekretnina vrijednih 100 milijuna eura uništavaju firmu
Svakako treba naglasiti da je Badel sve do drugog polugodišta 2009. godine poslovao izvrsno. U državni proračun kroz godine je, na ime trošarina, uplatio čak 1,5 milijardi kuna. U svom posjedu ima i atraktivne nekretnine, koje je u svakom trenutku mogao prodati i tako sanirati dugove.
Štoviše, Nadzorni odbor Badela čak je i amenovao prodaju 13 nekretnina, ali uprava koja je Perkovića naslijedila za to nije željela niti čuti. "Govorili su da je tržište nekretnina zamrlo. Ali bolje bi bilo i da su dali nekome 50 posto popusta na nekretnine, nego da su 18 mjeseci plaćali zateznu kamatu od 17 posto. To nema nikakvog ekonomskog smisla", kaže Perković.
Među nekretninama koje Badel posjeduje su tvornica na Žitnjaku i okolno zemljište ukupne površine 55.191 kvadrata, tvornica na Borongaju i okolno zemljište ukupne površine 34.346 kvadrata, vinarije u Daruvaru, Križevcima i Benkovcu, upravna zgrada u Vlaškoj ulici, prostori u Beogradu, Sarajevu, Skopju... Ukupna vrijednost Badelovih nekretnina veća je od 100 milijuna eura.
"Te nekretnine su veliko zlo. Zbog njih su već jednom skoro uništili Badel, 1999. godine. Spasila nas je vlada Ivice Račana", kaže Perković, koji je uvjeren da se povijest ponavlja. Opet je netko bacio oko na Badelove nekretnine, zbog čega firmi prijeti propast.
SDP-ova vlast prodaje Badel
Vlada Zorana Milanovića, odnosno Čačićevo Ministarstvo gospodarstva, objavili su 2. srpnja ove godine javni poziv za iskazivanje interesa za kupnju Badelovih dionica, s rokom do 1. kolovoza.
"U daljnjem postupku utvrđuje se lista svih pristiglih pisama namjere. Potom će Upravno vijeće Agencije za upravljanje državnom imovinom donijeti odluku o utvrđivanju početne cijene i provedbe postupka javnog prikupljanja ponuda za potencijalne ponuditelje koji su Agenciji za upravljanje državnom imovinom dostavili pisma namjere", stoji u odgovoru Ministarstva gospodarstva na Indexov upit.
Nisu nam mogli dati detaljnije odgovore na pitanja po kojoj cijeni planiraju prodati Badel, niti koliko je ponuda pristiglo. Za Badel je, kako se neslužbeno može čuti, zainteresirano dvadesetak firmi, među kojima je i nekoliko velikih inozemnih proizvođača alkoholnih pića i sokova.
Što Čačićeva glasnogovornica ima s Badelom?
No, Indexovi izvori iz Badela smatraju da je najizgledniji kupac Tadee Holding Group iz Kine. Radi se o firmi kojoj Badel već neko vrijeme prodaje vina i pelinkovac, te s kojom je u siječnju ove godine pokrenuo joint venture. Zhang Zhuben, potpredsjednik te firme, bacio je oko na Badelove nekretnine. Zanimljivo je da se Zhuben uopće ne bavi proizvodnjom alkoholnih pića i sokova, već je prvenstveno fokusiran na građevinu.
"Mislim da su osnivanje tog zajedničkog poduzeća u Kini s njim dogovorili Ankica Mamić, bivša šefica uprave Zvjezdana Blažić i sadašnji šef uprave Srđan Oreb. To poduzeće bi kupilo Badel", kaže nam Perković pa dodaje: "Očito je da se radi protiv interesa malih dioničara. Ankica Mamić je glasnogovornica Badela od 2010. i uglavnom ona vodi te akcije. Sad, je li ona upućena u ovo ili nije, sluša li Oreb nju ili nekog drugog, to ne mogu sa sigurnošću tvrditi".
Međutim, kako ističe Perković, postoji i više nego dovoljno indicija da se posumnja u mutne poslove. "Ja sam Oreba 2009. godine zaposlio na mjesto direktora prodaje na molbu grupe Mamić: Ankice, Ivice i Zdravka. Tada nisam znao s kojom namjerom dolazi. Ali danas kad s njim razgovaram, on mi kaže: 'Ja sam u Badel došao po zadatku i što ja tu mogu'", kaže Perković.
Posebno zanimljiva u cijeloj priči uloga je Ankice Mamić. Osim što njena firma obavlja PR usluge za Badel, Mamić je dugogodišnja glasnogovornica i bliska prijateljica Radimira Čačića, čije Ministarstvo gospodarstva je zaduženo za prodaju državnih udjela u Badelu. U kratkom telefonskom razgovoru za Index, Mamić je kazala da s poslovanjem Badela s Kinezima nema nikakve veze, dodavši da su PR usluge koje obavlja IM&C njen jedini posao s Badelom.
Badel je u HNS-ovom "resoru"
Svakako treba spomenuti da je Badel, kada je Kukuriku vlast između sebe "dijelila" državnu imovinu, došao u nadležnost Čačićevog HNS-a. Na izvanrednoj skupštini Badela u travnju ove godine izabran je četveročlani Nadzorni odbor. Sva četiri mjesta pripala su zagrebačkim HNS-ovcima Mati Iličiću, Darku Štefančiću, Igoru Perglu i Draganu Hristovu.
Da Čačić ima interes za Badelovo poslovanje s Kinezima pokazalo se i 11. siječnja ove godine u zagrebačkoj Esplanadi, kada su Zhang Zhuben i Srđan Oreb potpisali ugovor o suradnji Badela i Tadee Holding Group. Potpisivanju ugovora nazočili su Čačić, kao i kineski veleposlanik u Hrvatskoj Shen Zhifei, koji je Zhanga Zhubena i spojio s Badelom.