Jedno od najvažnijih djela jugoslavenske arhitekture 20. stoljeća već treći put traži kupca koji bi ga obnovio i vratio u hotelski biznis. Riječ je o hotelu Internacional u Zenici – kanonskom djelu tzv. brutalizma u arhitekturi o kojem se predaje na fakultetima. Nedavno je oglašena treća dražba propalog Internacionala – za koji se sada traži tri i pol milijuna eura. Ponude se primaju do 1. listopada, a cijena je dosta snižena.
Prvi put hotel je stavljen u prodaju 2018. godine.
Hotel Internacional djelo je legendarnog sarajevskog arhitekta Slobodana Jovandića, koji je autor dva simbola Zenice – tog hotela i stambene zgrade Lamela, najvišeg nebodera u regiji u to doba.
Hotel Internacional izgrađen je za potrebe Željezare Zenica i Rudnika mrkog uglja kako bi ugostio brojne poslovne delegacije. Prilikom otvaranja dobio je B kategoriju te je prilikom otvorenja 1978. godine smatran jednim od najboljih hotela središnje Bosne.
Istodobno je s radom počeo i hotel Rudar, ali Internacional je imao brojne prednosti. Klima-uređaji, sauna i konferencijske dvorane na svakom katu neke su od njih. Restoran je bio smješten na vrhu hotela i iz njega se pružao pogled na cijeli zenički krajobraz. Zidove i okoliš krasile su brojne umjetnine.
"Odvažno rješenje"
"Hotel Internacional je projekt koji mi je naročito privukao pažnju i bio je za mene izuzetno otkriće. Hotel je neboder s dramatičnom lebdećom konzolom u kojoj je smješten restoran. Odvažno je to konstruktivno i formalno rješenje. Nutrina zgrade s raznim javnim sadržajima organizirana je oko lobija visine tri etaže ispunjenog neobičnim modernističkim lusterima. To je vitalan metropolitanski prostor kojeg se ne bi postidjeli ni puno veći gradovi", kaže za Index dr. Maroje Mrduljaš, koji je o gradu Zenici snimio jednu od epizoda popularne TV serije Betonski spavači.
Autora projekta, arhitekta Jovandića, preminulog u lipnju 2024. godine, biranim riječima ispratili su kolege s prostora bivše Jugoslavije. Arhitekt i bloger Mirza Dajić zapisao je da su "kao nasljeđe Slobodana Jovandića ostale zenička Lamela koja je do pred rat bila najviša stambena zgrada na Balkanu, hoteli Maršal na Bjelašnici, Internacional u Zenici i Zenit u Neumu, zgrada Mašinskog fakulteta u Sarajevu… Radi se o čovjeku koji je ostavio neizbrisiv trag u urbanističkom pejzažu Bosne i Hercegovine, gradeći više od dvije tisuće stanova u zeničkim naseljima Mokušnica i Babina rijeka, kao i monumentalne građevine."
Svakako je zenički Internacional bio jedan od vrhunaca njegova opusa, što se može vidjeti i na YouTubeu.
Nitko ne zna što se više događa
Hotel je propao kada je njegov vlasnik, Željezara Zenica, otišao u stečaj. Započela je prodaja imovine, pa je i International treći put na javnoj dražbi.
Danas je nemoguće odgonetnuti što će se zbivati s Internacionalom kada više nema gostiju koji su u njemu odsjedali zbog poslovnih susreta u Željezari. Predsjednik SFRJ-a Josip Broz Tito odsjedao je u dvoetažnom apartmanu prilikom posjeta Zenici.
Profesor na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu Maroje Mrduljaš, specijaliziran za urbanizam, Zenicu opisuje kao primjer dobre gradnje: "Nije došlo do pretjerane nove izgradnje, pa je skladni urbanizam Zenice zadržao sve svoje glavne značajke, a grad se i dalje doživljava kao vjerodostojni realizirani primjer modernističkih vizija.
Zenicu i danas ljeti lijepo hlade rijeka i veliki centralni park i obližnje planine, javni prostori su izdašni, osigurani su javni sadržaji, stambene zgrade smještene su u zelenilu. Vidimo kako su suvremene teme o održivosti, o otpornosti na klimatske promjene, integraciji s prirodom i 15-minutnom gradu bile sve ugrađene u plan star 70 godina."
"Brutalističko remek-djelo"
Poznati fotograf Robert T. Hartoft nedavno je boravio u Zenici te je posjetivši hotel Internacional na svom Instagram profilu pokazao u kakvom je stanju.
"Brutalističko remek-delo u Zenici. Ovaj hotel je napušten, a nekad luksuzno zdanje i dalje je u originalnom stanju, s netaknutim enterijerom. Tito je ovdje imao svoju spavaću sobu. Dizajnirao ga je briljantan arhitekt Slobodan Jovandić 1978. godine, koji je dvije godine ranije projektirao i čuvenu zgradu Lamela, također u Zenici. Unutrašnjost je fantastična"; smatra Hartoft.
Maroje Mrduljaš za Index opisuje kako je spoznao arhitektonsku važnost Zenice istražujući arhivu dijapozitiva tvrtke Turistkomerc koja je radila razglednice i druge promotivne materijale za gradove u Jugoslaviji.
"Istraživao sam za potrebe velikog međunarodnog projekta Nedovršene modernizacije i bio sam usmjeren prema dobro poznatim kanonskim radovima, ali sam iz radoznalosti pregledavao sve. Kako su tisuće dijapozitiva bile organizirane mahom po toponimima, Zenica se pojavila pri kraju.
Ukazali su mi se fascinantni prizori modernističkog grada s pojedinim izuzetnim arhitektonskim ostvarenjima. Otkriće fotografija Zenice probudilo je u meni veliku želju za posjetom gradu. Ta želja ostvarila se 2015. kada je moj prijatelj Simon Hartmann, ugledni arhitekt i profesor iz Basela, odlučio svoj ured povesti na istraživački izlet u Bosnu i Hercegovinu u potrazi za nepoznatom arhitekturom. Mene je pozvao da im se pridružim te sam složio itinerer koji je uključivao Zenicu uz obavezno noćenje u Hotelu Internacional."
"Sve pretpostavke o uzbudljivosti grada su se ispunile, a Hotel Internacional je bio poput vremenske kapsule s direktnim pogledom na lijepi stadion Nogometnog kluba Čelik, koji je vrlo urban i funkcionira kao gradska kuća.
Jedan od urbanih akcenata bilo je gradsko pozorište arhitekata Jahiela Fincija i Zlatka Ugljena koje je bilo i nagrađeno saveznom nagradom Borba, svojevrsnim Oscarom za arhitekturu u Jugoslaviji. Zenica je uzorno planiran grad, s centralnim parkom na okuci rijeke Bosne, lijepim centrom integriranim s povijesnom jezgrom te gigantskom željezarom koja je ponešto distancirana", opisuje Mrduljaš.
Primjer hotela Internacional u Zenici neodoljivo podsjeća na bezbrojne druge slučajeve u svim državama nastalima poslije raspada SFRJ-a. Vrijedna arhitektura odlazi "na bubanj" ili se ruši kako bi se obogatila nova klasa investitora.