Foto: Hina, Hrvatsko-češko društvo
MASARYKOVU ulicu iz središta Zagreba pokušalo se u posljednjih dvadesetak godina šest puta preimenovati. Posljednji takav prijedlog mediji su pripisali Zlatko Hasanbegoviću koji je to navodno izjavio novinarima za vrijeme postavljanja ploča s natpisom Trg Republike Hrvatske na dosadašnji Trg maršala Tita.
Privatno mišljenje, a ne politička akcija
"To je čistokrvna izmišljotina", ustvrdio je Hasanbegović za Index. Tvrdi da je okupljenim novinarima, koji su ga pitali o Masaryku, rekao da se o svemu može raspravljati na Odboru za imenovanje ulica i trgova. No on sam neće predložiti da se promijeni ime Masarykove ulice. Cijela priča o Hasanbegoviću i Masaryku započela je kada je prije nekoliko mjeseci u razgovoru za Index, ponesen Bandićevim pristajanjem na ucjenu i promjenu imena Trga maršala Tita, nabrojio koji još velikani ne zaslužuju ulicu u središtu Zagreba. Nabrojio je tada i Tomáša Masaryka i Franklina Roosevelta, smatrajući da ničim nisu zadužili Hrvatsku. Sada se, međutim, povlači, ne demantirajući da je zaista i iznio takvo mišljenje.
"To je moje privatno mišljenje kao povjesničara, ali ja nisam sankilot (pogrdni naziv za francuske revolucionare op. aut.). Mogu imati svoje mišljenje, ali ne planiram inzistirati na promjeni imena Masarykove ulice. Ako netko predloži promjenu, raspravit ćemo to u redovnoj proceduri", rekao je Hasanbegović. I kod Roosevelta je Hasanbegović reterirao. Iako smatra da Roosevelt nije zadužio Hrvatsku ime mu ne bi dirao, a ulicu ili trg bi po njemu trebao dobiti i američki predsjednik Wilson zbog njegovog zalaganja za pravo na nacionalno samoodređenje.
"Roosevelt je svjetska veličina, a ovo su naša hrvatska i jugoslavenska prepucavanja", rekao je Hasanbegović dodajući da ni za Masaryka on sam zapravo nije prava adresa.
"Treba pitati HDZ čiji je nekadašnji zastupnik Ranko Marinković 1999. godine dao taj prijedlog, a o njemu se nikada nije raspravljalo", kaže Hasanbegović.
Česi odlučno protiv
"Zadovoljni smo s ovakvim Hasanbegovićevim stavom. On može imati svoje mišljenje, ali Masaryka se ne smije dirati. On je stranac s najviše ulica u Hrvatskoj. Njegovo ime, osim u Zagrebu, nose ulice u Varaždinu, Čakovcu, Bjelovaru, Virovitici, Daruvaru i Dubrovniku, a ime Jana Masaryka, njegovog sina, nosi ulica u Karlovcu", ustvrdio je Marijan Lipovac, predsjednik Hrvatsko-češkog društva. Upozorio je i da bi promjena imena ulice naštetila naporima zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, usput i počasnog člana Češke Besede, da se s Pragom potpiše povelja o prijateljstvu između Praga i Zagreba. No iako se čini da za sada od promjene neće biti ništa, u Društvu su spremni reagirati pojavi li se ponovno takav pokušaj.
"Podsjetio bih i predsjednika Skupštine, Andriju Mikulića, da je obećao da će Vaclav Havel dobiti trg u Zagrebu, i bilo bi lijepo da to konačno stavi na dnevni red", završio je Lipovac, koji se kao povjesničar bavio i vezama Masaryka s Hrvatima, ali i pedantno bilježio sve pokušaje da mu se oduzme ulica.
Dali mu ulicu jer je odbio kralja Aleksandra
Masaryk je još za života dobio ulicu u Zagrebu, na mjestu na kojem je i sada. Češkom Predsjedniku Osloboditelju i Velikom Starcu Europe, kako su ga nazivali, Zagrepčani su dali ulicu povodom njegovog 80. rođendana 1930. godine. Bio je to na neki način čin otpora jugoslavenskoj kraljevskoj diktaturi. Kralj Aleksandar pozvao je Masaryka u posjet Jugoslaviji, ali pod uvjetom da za vrijeme posjeta ne dođe u Zagreb. Masaryk je to odbio, ustvrdivši da neće doći ako ne može posjetiti svoje prijatelje gdje god da su. Kralja je Masaryk smatrao nekulturnim nedemokratom, a jednom je prilikom izrazio žaljenje što se nije ispunila njegova želja da se Srbi debalkaniziraju, nego se umjesto toga cijela Jugoslavija balkanizirala pod njihovim utjecajem. Još za vrijeme Austro-Ugarske, Masaryk je u Beču govorio o brutalnom ponašanju vlasti u Hrvatskoj, nadgledao suđenja i o njima izvještavao međunarodnu javnost. Antun Gustav Matoš napisao je da je, zahvaljujući njegovoj hrabroj i metodičnoj intervenciji, spriječena osuda nevinih ljudi optuženih za veleizdaju. Utjecao je i na stvaranje političke ideje Stjepana Radića, s kojim se kasnijih godina nije u svemu slagao, a prijateljevao s Franom Supilom i Ivanom Meštrovićem. U pregovorima poslije 1. svjetskog rata, zalagao se za prilično utopističku ideju stvaranja teritorijalnog koridora između Čehoslovačke i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kojim bi Hrvatska dobila granicu s Čehoslovačkom nauštrb Mađarske.
Ustaše otele, komunisti vratili
Ustašama taj veliki demokrat nije bio po volji pa su 1941. godine promijenili ime Masarykovoj ulici i dodijelili je Milanu Šufflayu. Tog književnika, autora prvog hrvatskog znanstveno-fantastičnog romana i gorljivog pravaša čekićem su 1931. godine ubili pripadnici režimske organizacije Mlada Jugoslavija. Milan Šufflay danas ima ulicu na zagrebačkoj Šalati. Masaryku je 1946. godine vraćena ulica u Zagrebu, na istoj sjednici na kojoj je Trg dobio i Josip Broz Tito, o čemu je Index nedavno pisao. Paradoksalno, u to su vrijeme diljem Čehoslovačke komunističke vlasti oduzimale ulice i trgove Masaryku.
Autor izraza "kroatofobija" desničarima nije po volji
Društvo hrvatskih književnika je 1995. godine predložilo da se Masarykova preimenuje u Krležinu ulicu, no taj prijedlog na Skupštini nije prošao. Godinu dana kasnije ponovno se raspravljalo u preimenovanju, a Masarykovu je ulicu trebao dobiti Andrija Hebrang. Ranko Marinković je 1998. ustvrdio da je Masaryk bio neprijatelj Hrvata i ponovno zatražio da mu se oduzme ulica, a tada je u Masarykovu obranu ustao i Ivo Banac. No književnik se nije mirio s neuspjehom pa je ponovio svoj zahtjev Skupštini grada i 1999. godine. Mir je trajao 13. godina, kada je preko Glasa Koncila ponovno lansirana ideja o preimenovanju u Šufflayevu ulicu. Češki kroatist Dušan Karpatski tada je ustvrdio: „U Češkoj su Masarykove ulice ukidali nacisti i staljinisti; ne mogu vjerovati da se tom društvu žele priključiti i žitelji mog voljenog Zagreba.“
Nekadašnji gradski zastupnik, Tomislav Jelić, 2013. ponovno je aktualizirao ideju promjene imena ulici. Želio je da Masarykovu dobije Stjepan Đureković. No nije mu uspjelo, što ne znači da se još jednom netko neće pokušati obračunati s velikim demokratom i, vjerovali ili ne, autorom fraze "kroatofobija", upotrijebivši je kritizirajući Karla Marxa, a koju desničari danas jako rado koriste.