Hitlerova knjiga Mein Kampf objavljenja je na današnji dan 1925. godine. Većina knjige napisana je tijekom Hitlerovog boravka u zatvoru 1923. i 1924. godine. Tada je diktirao tekst Rudolfu Hessu, svojem cimeru u zatvoru. U knjizi je objasnio svoju nacističku filozofiju te rasističku ideologiju usmjerenu ponajprije protiv Židova. Knjiga je imala velik komercijalni uspjeh čim je izdana i donijela je Hitleru popularnost unutar i izvan Njemačke.
Gotovo pola knjige posvećeno židovskom pitanju
Mein Kampf podijeljen je u dva dijela. U prvom dijelu Hitler navodi da su Židovi uvijek bili odgovorni za ekonomske i društvene krize u svijetu zbog kojih bi na kraju profitirali. Kaže da su oni fizički ružni i često jako škrti te se po njemu ne uklapaju u pristojno njemačko društvo. U Mein Kampfu Hitler piše da bi za Njemačku najbolje bilo da ih se kompletno odstrani, a ako se to ne dogodi, zemlju će uhvatiti groznica komunizma.
Osim Židova, Mein Kampf puno govori o komunizmu. Komunizam je prema Hitleru najveće zlo koje može zadesiti njemački narod, a usko je povezan sa Židovima. Kod komunizma je najviše mrzio njegov nenacionalni karakter. Hitler je smatrao da bi on doveo do smrti posebnosti njemačkog naroda.
Komunizam isto tako dovodi do nasilnih revolucija i nestabilnosti te uzrokuje društveni kolaps, naveo je Hitler. Upravo zato u drugom dijelu knjige predlaže kako ga se riješiti.
Nova Njemačka Adolfa Hitlera
Drugi dio knjige napisan je nakon što je Hitler izašao iz zatvora. U njemu prolazi kroz pitanja državnog ustrojstva i hijerarhije u savršenom njemačkom društvu, koje će on izgraditi. Smatrao je da je vrlo važno postići nacionalnu svijest u društvu kako bi se ono ujedinilo. Takav osjećaj ne može se razviti kod Židova ili komunista, naveo je.
U knjizi također objašnjava svoju antipatiju prema parlamentarnom sustavu te napominje da u takvom društvu uspijevaju oportunisti i korumpirani pojedinci koji nisu zaslužili voditi državu. Hitler je smatrao da prava zemlja mora imati vodstvo čvrste ruke koje je autoritarno i centralizirano.
Dobar dio knjige posvećuje propagandi, za koju smatra da mora biti jednostavna kako bi je razumjeli svi. Komplicirane poruke izvučene iz filozofskih rasprava doprijet će samo do visokoobrazovanog stanovništva, smatrao je Hitler te naveo da propaganda mora biti direktna i jasna da bi je svatko razumio.
Isto tako je smatrao da propaganda mora igrati na emocije, nikako na razum. Ako država pronađe neprijatelja u Židovima ili komunistima, narod će se lakše pokrenuti, znajući da se problemi mogu riješiti eliminacijom neprijatelja, naveo je. U knjizi također piše da je kontrola medija neizbježna kako bi se propaganda sprovodila adekvatno.
Takav sustav mora imati čvrstog i jakog vođu u kojeg se narod može pouzdati te on mora biti karizmatičan, emotivan, mora pokazati da mu je stalo i motivirati ostale, naveo je. Oko njega treba biti izgrađen kult ličnosti kako bi društvo podsvjesno shvatilo njegovu važnost, smatrao je Hitler.
Knjiga je bila zabranjena u nekim zemljama do 2016. godine
Većinu ideja iz Mein Kampfa Hitler je proveo u djelo nakon preuzimanja dužnosti kancelara 1933. godine. Njemačka je osvojila novi prostor na istoku, gdje je trebala promijeniti sliku društva: komuniste i Židove eliminiralo se iz javnog života te slalo u radne logore. Oni koji su mogli raditi, radili su za dobrobit arijevske rase, a oni slabiji osuđeni su na smrt jer nisu mogli služiti društvu. Na njihovo mjesto naseljeni su, kako je Hitler stalno govori, pripadnici superiornije rase - arijevski Nijemci "koji će donijeti blagostanje na novom prostoru".
Najveći fan Mein Kampfa vjerojatno je bio Heinrich Himmler, Hitlerov ministar policije i šef Gestapa, koji je tijekom 30-ih godina otvorio razne rasne klinike u koje su ljudi odlazili da bi dokazivali svoje čisto njemačko naslijeđe.
Nakon što su zakonski istekla autorska prava 2016. godine, knjiga je ponovo izdana diljem svijeta, uglavnom kako bi se podigla svijest o okrutnosti nacističkog režima. U Njemačkoj i Austriji je knjiga bila zabranjena do 2016. godine, a nakon toga je izdana uz opsežne komentare i predgovore.