HRVATSKI znanstvenik Željko Ivezić imenovan je direktorom izgradnje po mnogo čemu najmoćnije zvjezdarnice na svijetu nazvane Vera Rubin.
Opservatorij Vera Rubin bit će opremljen brojnim najsofisticiranijim i najmoćnijim uređajima: teleskopom s najvećom kombinacijom velikog zrcala i velikog vidnog polja, najvećom kamerom ikada sagrađenom s 3200 megapiksela te softverom za obradu oko 100 petabajta (100.000 terabajta) podataka koje će zvjezdarnica prikupiti tijekom prvih 10 godina rada.
U sklopu desetogodišnjeg projekta snimat će cijelo nebo svake tri noći. Zbrajanjem podataka zabilježenih teleskopom i kamerom u računalu dobit će se karta neba s oko 20 milijardi zvijezda te sličnim brojem galaksija.
Od početka na važnim funkcijama
Ivezić je uključen u rad na opservatoriju od njegovog osnutka ranih 2000-ih kao projektni znanstvenik i voditelj Projektnog znanstvenog tima. Uz to, u rujnu 2018. imenovan je zamjenikom direktora izgradnje zvjezdarnice. Ulogu direktora preuzet će 3. siječnja 2022., kada projekt napusti njegov prethodnik Steven Kahn.
"Željkovo poznavanje sustava zvjezdarnice Rubin i njegova predanost uspjehu projekta izgradnje su izvanredni, a uvjeren sam da će ga dovesti do trijumfalnog završetka", rekao je u najavi svog nasljednika Kahn.
Prvi opservatorij nazvan po znanstvenici
Opservatorij smješten u planinama Čilea, prvi je koji je nazvan po ženi. Vera Rubin (1928. - 2016.) bila je američka znanstvenica čiji su izračuni gibanja zvijezda oko središta galaksija u 1960-ima i 1970-ima pokazali da osim vidljive tvari u svemiru mora postojati i tzv. tamna tvar. Naime, postalo je jasno da u galaksijama nema dovoljno vidljive materije koja bi svojom gravitacijom držala na okupu zvijezde u njihovim orbitama. Danas znamo da vidljiva tvar čini samo 5% mase-energije svemira, tamna tvar 27%, a tamna energija 68%.
Za svoja znanstvena postignuća Vera Rubin dobila je niz priznanja, no mnogi znanstvenici smatraju da joj je učinjena nepravda jer joj nije dodijeljena Nobelova nagrada.
Vera Rubin i astronaut John Glenn
Glavni ciljevi opservatorija
Projekt LSST ima četiri glavna cilja:
- precizno mjerenje svojstava tamne energije i tamne tvari,
- mjerenje strukture Mliječnog puta,
- pronalaženje asteroida i kometa u Sunčevu sustavu,
- potraga za kozmičkim eksplozijama.
U razgovoru za Index Ivezić je pojasnio prirodu svojeg posla.
"Direktor izgradnje vodi projektni ured, predstavlja projekt prema znanstvenoj zajednici, međunarodnim partnerima i drugim skupinama zainteresiranima za projekt. Odgovoran je za uspjeh projekta agencijama koje ga financiraju, kao što su Nacionalna zaklada za znanost i Odjel za energiju SAD-a, te postavlja zamjenike i druge vodeće ljude u projektnom uredu. Također je odgovoran za radne uvjete, poštivanje svih legalnih propisa i procedura te mentorira mlađe kolege", tumači Ivezić.
Izgradnja zvjezdarnice nije uobičajen građevinski pothvat. Za njega su potrebna posebna znanja.
"Potrebno je široko poznavanje astronomije i astrofizike, kao i dobro poznavanje različitih inženjerskih disciplina, kao što su, primjerice, strojarstvo, elektronika, optika i računarske znanosti. Također je bitno iskustvo rada u velikim znanstvenim kolaboracijama. Meni je puno pomoglo to što sam studirao strojarstvo i fiziku u Hrvatskoj te što sam radio na prijašnjem velikom sličnom projektu Sloan Digital Sky Survey, koji je u mnogo aspekata bio preteča ovoga projekta", kaže Ivezić.
Kamera je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda
Zanimalo nas je kako to da su baš njega odabrali?
"Bio sam već znanstveni direktor projekta od 2004. te zamjenik glavnog direktora od 2018. Budući da imamo još samo dvije do tri godine do kraja izgradnje, odlučili smo se za unutarnji odabir novih ljudi", kaže naš sugovornik.
"Upravo sam se vratio iz Čilea, iz posjeta opservatoriju. Zadnji put sam na summitu bio neposredno prije dolaska korone i bilo je fantastično vidjeti koliko smo uspjeli postići u tom periodu od dvije godine, bez obzira na poteškoće i razna ograničenja za dolazak podizvođača iz Italije i Španjolske u Čile", govori nam Ivezić, koji je uvjeren da će zvjezdarnica početi snimati nebo za manje od dvije godine.
"Treba nam oko godinu dana za završiti teleskop, zatim treba integrirati kameru, a onda 2023. počinje dobivanje podataka znanstvene kvalitete. Kamera je, sa svojih 3200 megapiksela, ove godine ušla u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveća astronomska kamera. S prvim projektom, 10-godišnjim snimanjem neba nazvanim Legacy Survey of Space and Time, formalno krećemo početkom 2024. Izgradnja Opservatorija Rubin koštat će oko 700 milijuna dolara, a otprilike toliko stajat će i 10 godina snimanja neba te obrada oko 60.000 terabajta slika", kaže Ivezić.
Važan doprinos Hrvata na projektu
Na projektu radi još nekoliko Hrvata.
"Na mojem Sveučilištu Washington u timu Rubin imamo profesora Marija Jurića i Nikolinu Horvat koji su rođeni u Hrvatskoj, a imamo još nekoliko ljudi druge i treće generacije u SAD-u i Čileu. Također su uključene i dvije grupe s Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu koje su doprinijele izgradnji Opservatorija. Profesori Vlado Soldo i Srećko Švaić su sa svojom grupom modelirali sustav za hlađenje kamere te pomogli stručnim savjetima, a profesor Vinko Šimunović napravio je detaljne analize kemijskog sastava cijevi od nehrđajućeg čelika koje se koriste u tom sustavu. Također je interesantno da se naši astronomi u Hrvatskoj, na riječkom i zagrebačkom sveučilištu te na Institutu Ruđer Bošković, već vrlo aktivno pripremaju za znanstveni rad s podacima koje će prikupiti LSST", zaključuje Ivezić.
Kratka biografija
Prema biografiji objavljenoj na stranici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti https://www.info.hazu.hr/en/clanovi/ivezic-zeljko/, Željko Ivezić rođen je 1965. u Sarajevu. 1990. diplomirao je strojarstvo na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, a 1991. fiziku na PMF-u u Zagrebu. Doktorirao je fiziku na University of Kentuckyju u Lexingtonu 1995. Godine 1997. odlazi na University Princeton, gdje radi na Sloan Digital Sky Surveyu (SDSS). 2004. odlazi u Seattle, gdje radi kao docent iz astronomije na Odsjeku za astronomiju na Sveučilištu u Washingtonu. 2006. postaje izvanredni professor, a već 2008. redoviti profesor u trajnom zvanju. 24. rujna 2021. postao je dopisni član HAZU-a.
Objavio je velik broj znanstvenih radova, koji su, prema bazi podataka Google Scholar, krajem 2021. ukupno bili citirani oko 115.000 puta, s H-indeksom 140.
Glavni je autor udžbenika Statistics, Data Mining and Machine Learning in Astronomy. Njegova istraživanja u astronomiji i astrofizici uključuju proučavanje asteroida u Sunčevom sustavu, zvijezda, strukture naše galaksije Mliječne staze, kao i svojstva galaksija i kvazara.