Saborska zastupnica Možemo Ivana Kekin na Facebooku je objavila opširan status u kojem je stala u obranu svog supruga, pjevača Mile Kekina, koji se ovih dana našao na udaru javnosti zbog kupnje zemljišta od Grada Buja, zbog čega je pjevač u petak uhićen, pa istog dana i pušten na slobodu.
Kekin tvrdi da je riječ o orkestriranoj hajci kojoj je cilj diskreditacija i dehumanizacija, a u objavi detaljno opisuje kako je do kupnje došlo, zašto smatra da ništa nije bilo sporno te kako se nosi s medijskim pritiscima i komentarima.
Njenu objavu u nastavku članka prenosimo u cijelosti.
Prvo pravilo hajke. Sve što kažeš i što ne kažeš može se i hoće upotrijebiti protiv tebe, pa tako i ovaj tekst.
Moj čovjek nosi lijepo ime Milan. Ime mu je lijepo jer je on lijep, dobar, suosjećajan, pametan i duhovit. Ovih dana osobito intenzivno zove ga se Milutinom, kako bi ga se što bolje posrbilo, a samim time i diskreditiralo i dehumaniziralo. Pa ću ovdje odmah reći. Zovite me Jovana, odazvat ću se svaki put, sretna što mi srce nije crvljivo i puno mržnje.
Mile je nevin. Te je 2018. službenu osobu Grada Buje pitao može li kupiti zemlju za okućnicu. Grad je rekao da može na javnom natječaju- po cijeni koju oni odrede. Mile nije nikoga nagovarao na nižu cijenu, nikoga nije molio nižu cijenu, nije se cjenkao niti je ikoga podmićivao. Na javni natječaj- taj konkretan javni natječaj- mogla se javiti bilo koja punoljetna osoba u RH i ponuditi cent više od nas i kupiti zemlju.
Mile je umjetnik, već više od 35 godina. Od toga živi. Ima status slobodnog umjetnika i prava koja idu s tim. Prava određuje zakon. Inače, prije niti godinu dana, ja sam se osobno odrekla gotovo pola milijuna eura koje bih zaradila u 5 godina europarlamentarnog mandata kojeg sam osvojila. Odrekla sam ih se jer duboko vjerujem u kolektivni poduhvat koji se vodi javnim interesom, a u javnom je interesu bilo da na to mjesto ode - za tu ulogu - spremniji i sposobniji. Mile je pucao od ponosa kakvu ženu ima. Toliko o kokošarenju.
U hajci sudjeluju svi.
Tu su glavni lovci. Oni su zaduženi za aktivno diseminiranje ljage. Lažima, poluistinama, ruganjima, iskrivljavanjima. Kroz mainstream medije, članke, intervjue, gostovanja, izjave, statuse i komentare na društvenim mrežama te komentare po portalima. Svaka laž i svaki medij kroz koji se plasira, ma kako sitna bila, do zadnjeg komentara ispod zadnjeg članka, ima svoju ulogu i važna je u stvaranju i održavanju hajke.
Tu su i promatrači. Raznorodna grupa. Neki misle da je hajka primjerena jer gdje ima dima ima i vatre, neki misle da smo trebali računati na hajku i što se sada žalimo, neki misle da je hajka nezaslužena, no da smo si sami krivi, neki nas šutke žale, mnogi su nezainteresirani i nije im jasno što se toliko forsiraju ti Kekinovi, iz paštete ispadaju.
A tu je onda i otpor. Otpor hajci. To su oni koji stoje uz nas, rame uz rame, znani i neznani ljudi, koji se javljaju od komentara ispod članaka i društvenih mreža do ozbiljnih i velikih istupa i tekstova. To su ljudi koji ljube istinu i preziru cipelarenje i mnogi od njih ne znaju ni mene ni Milana, mnogi nisu naši glasači, samo su ljudi kojima se gade hajke.
Omjeri ovih grupa se naslućuju, no nisu sasvim jasni.
A hajka će stati. Publika će se umoriti, lovci posustati, tu i tamo još će se čuti lavež osobito upornih, koji će se prigodno nabacivati ljagom, za potrebe izbora, za potrebe širenja narativa o tome kako su svi isti, ili tek tako, za svoje bijedno zadovoljstvo.
Ali hajka ima cijenu. Račun će se ispostaviti na dvije adrese. Jedna adresa smo mi, Kekinovi. U ovom je času neizvjesno kolika će ta cijena biti, ali mi ćemo ju podnijeti visoko dignute glave i zajedno.
A druga adresa, druga adresa na koju će se ispostaviti račun smo SVI MI. Jer hajku prate svi, pa će tako svi debelo razmisliti ima li smisla uopće izložiti se i pokušati mijenjati stvari na bolje.
I to je, budite sigurni, ono na što računaju organizatori hajke.