U SJENI epidemije koronavirusa na obalama Jadrana već se mjesecima odvija nepropisno nasipavanje i proširivanje plaža kojim se ubija sve što živi u njihovoj blizini, upozoravaju stručnjaci.
Plaže se dohranjuju, nasipavaju i proširuju, čime se povećava umjetni udio obale u odnosu na prirodni. Usto se dobar dio plaža nasipava neprikladnim, otpadnim građevinskim materijalom i šljunkom u kojem ima puno zemlje i mulja. More raznosi mulj koji se taloži na velikim površinama i stvara sedimentaciju koja trajno guši prirodnu morsku floru i faunu. Makarska, Podgora, Jadranovo, Crikvenica i uvala Vruja kod Omiša su neke od lokacija na kojima se zbiva devastacija. Stranice društvenih mreža posljednjih su se dana užarile od snimaka i komentara ljudi koji svjedoče tom razaranju.
Nepropisno nasipavanje uništava sav život
U njemu stradavaju i flora i fauna - cijele livade strogo zaštićene vrste morske cvjetnice (rod Zoostera, Cymodocea nodosa i Posidonia oceanica), koje obogaćuju more kisikom te su staništa za mnoge vrste riba, puževa i rakova. Stradavaju i alge i životinje, pogotovo sesilne, odnosno pričvršćene vrste kao što su spužve, koralji, mahovnjaci, mješčićnice i dr.
Dobar dio te devastacije odvija se pod izlikom dohranjivanja plaža. Naime, tijekom zime morski valovi tjerani ponajviše jugom i maestralom odvlače šljunak s plaža pa se on povremeno mora dodavati, što se naziva dohranjivanjem koje spada u uobičajeno održavanje plaža. Međutim, često se događa da se tijekom dohranjivanja nasipavaju dijelovi koji ranije nisu bili nasipani kako bi se površine pod plažama povećale bez potrebnih dozvola za čije ishođenje treba vremena i truda.
Morski biolog Petar Kružić s PMF-a u Zagrebu upozorava da nasipavanje obala i plaža neprikladnim materijalima pred turističku sezonu uzima sve više maha.
"Iako ima pozitivnih primjera nadohrane plaža gdje se pazi kakav se materijal dodaje i koliko će se tog materijala utrošiti, sve je više primjera kako se ovakav postupak pretvara u ekološku katastrofu", kaže Kružić.
"Postoje brojni primjeri uređivanja plaža neodgovarajućim materijalima kao što su građevinski otpad, šljunak s velikim postotkom zemlje te čak samom zemljom. Udio zemlje u šljunku kojim se nadohranjuje plaža ne bi smio biti veći od 5% kako čestice gline ne bi negativno utjecale na podmorski svijet oko plaže. Materijal s većom količinom zemlje trebao bi se koristiti samo za uređivanje najgornjeg dijela plaže do kojeg ne dopiru valovi i gdje ne postoji opasnost da će zemljani materijal završiti u moru", tumači naš biolog.
Uništena polja algi
"Uništene plaže se ne oporavljaju"
Upozorava da primjeri nepropisnog nasipanja pokazuju da je šteta često dugotrajna, osobito za zaštićene vrste.
"Ovdje se primarno misli na livade zaštićene morske cvjetnice Posidonia oceanica te plemenite periske Pinna nobilis, koja je već ugrožena parazitskim i bakterijskim bolestima. Kod nasipanja takvim neprikladnim materijalom sitne čestice talože se na širokome području oko plaže i prekrivaju morsko dno, što dalje dovodi do sprječavanja procesa fotosinteze kod algi i morskih cvjetnica te njihovog nestanka. Slično se događa i sa sesilnim organizmima poput spužvi i koralja. Pitanje je koliko vremena treba da se takvo zatrpano područje oporavi, ali na primjeru plaže Žnjan u Splitu posljedice sedimentacije nakon nasipavanja i dohranjivanja plaže neprikladnim materijalom 1998. još su uvijek vidljive, tim više što je morska cvjetnica Posidonia oceanica nestala na većem dijelu podmorja oko plaže", žali se Kružić.
"Uništavanje obale trenutno veći problem za ribe od klimatskih promjena"
Pero Ugarković, voditelj portala Podvodni.hr, kaže da će uništavanje prirodne obale rezultirati siromašenjem ribljeg fonda, što će smanjiti kvalitetu naše ugostiteljske ponude.
"Područja koja se nasipaju uglavnom su bila povoljna područja za rast i razvoj riblje mlađi", kaže Ugarković koji nam je ustupio svoje fotografije organizama koji se uništavaju (na crnoj podlozi gore i dolje).
"U studiji Matić-Skoko et al zajednice riblje mlađi praćene su 17 godina na dvije lokacije koje su prirodna rastilišta i pokazalo se da promjene poput nasipavanja obale imaju najveći učinak na smanjenje brojnosti mlađi riba. Uništavanje prirodne obale je trenutno po tom pitanju veći problem od klimatskih promjena i prelova. To je logičan zaključak jer sitni organizmi, alge i beskralježnjaci koji su izgubili svoje stanište dovode do promjene na višim razinama trofičkog lanca. Prvo stradaju sitne rezidentne vrste, endemi, sporiji plivači, a na kraju dugoročno i one vrste riba koje su komercijalne. S obzirom na to da se obala nasipa stalno i ubrzano, neminovno je da to ubrzava proces uništavanja ribljeg fonda", tumači Ugarković.
Uništena polja cvjetnica
"Devastacijom se degradira i ugostiteljska ponuda"
A što to znači za našu ponudu riba u ugostiteljstvu?
"Ugostiteljstvo će se sve više oslanjati na uzgojenu i uvezenu ribu i plodove mora, što je već vidljivo u našoj ponudi. Pitanje je kako će se takve promjene odraziti na budućnost našeg malog obalnog ribolova. Nažalost, po tom pitanju dugoročno nisam optimist, nasipanje obale treba hitno zaustaviti jer ribe trebaju netaknuta prirodna mjesta za rast. Uništavanje bilo kojeg dijela obale je uništavanje našeg tradicionalnog ribolova i načina života na cijelom Jadranu. To nije samo problem lokalno nasutog područja", upozorava Ugarković.
"Gradovi i općine ne vole da ih se kontrolira"
Dalibor Carević s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, voditelj projekta Beachex kojem je cilj definirati tehničku podršku za potrebe dugoročnog dohranjivanja i nasipavanja plaža u Hrvatskoj s minimalnim utjecajem na okoliš, kaže da u Hrvatskoj ukupno ima oko 2000 plaža koje su u nadležnosti 130 primorskih općina i gradova. Njihova ukupna duljina iznosi oko 619 km, od čega najviše otpada na Istarsku županiju. Prema podacima dostupnim Beachexu dohranjuje se oko 370 plaža.
"Kako se one dohranjuju, propisanim materijalom ili ne, po dokumentaciji koju smo dobili teško je utvrditi", kaže Carević.
"Mi smo prošle godine radili anketu. Slali smo dopise i tražili odgovore na pitanja kako se dohranjuju plaže, kojim materijalima i sl. U početku nam se odazvalo vrlo malo, tek oko 3% općina i gradova. Trebalo nam je skoro godinu dana da konačno uspijemo prikupiti podatke od oko 70% njih, dijelom i preko prava na pristup informacijama. No u priloženoj dokumentaciji uvijek može biti i lažnih podataka. Do prošle godine, prije nego što su se počeli prijavljivati incidenti u Makarskoj, Crikvenici, Jadranovu i sl., nisam uopće čuo da ima dohranjivanja lošim materijalima. Čini se da se to sada prvi put diglo na ovu razinu. Pretpostavljam da je problem u tome što je gradovima i općinama sada postao dostupan jeftin građevinski materijal koji ostaje od izgradnje cesta i objekata. Njega država ponekad daruje općinama i gradovima, no on se ne bi smio koristiti za dohranjivanje plaža. Osobito ne za dijelove plaža koji su izloženi valovima", kaže Carević.
Nasipano kamenje uništava cijele livade i sav život na njima
"Problem je u nestručnosti i sumnjivim transakcijama"
Svi upućeni s kojima smo razgovarali smatraju da je problem u tome što gradovi i općine nastoje uštedjeti novac koji dobivaju za dohranjivanje plaža pa koriste materijale poput građevinskog ili zemljanog kojeg se netko želi riješiti, pa ga daje čak i besplatno.
"Do problema dolazi zbog razlike u cijeni jer se cijena čistog kamenog materijala bez zemlje i čestica manjih od 0.063 mm, po mojoj procjeni, kreće negdje između 180 i 250 kn po m3, dok je cijena materijala s većom količinom sitnijih čestica i zemlje negdje od 0 kn do 180 kn po m3. Kad izračunate ukupnu cijenu za potrebne količine od 5000 do 10.000 m3, dobijete veliku razliku. Inspekcije interveniraju, ali ne mogu zaustaviti gradnju jer nemaju zakonske osnove za to", kaže Carević.
Razmjeri devastacije vide se na snimkama dronova
Željko Smolčić s Građevinskog fakulteta u Rijeci napravio je kompilaciju snimaka na kojima su među ostalim i dronovima zabilježene posljedice nasipavanja nepropisnim materijalom punim zemlje u Jadranovu.
Na snimci se vidi kako more raznosi sitne čestice zemlje na površine koje se mjere u stotinama četvornih metara.
O problemima devastacije obala uzrokovanim nedostatkom pravne regulacije i definicije dohrane plaža progovorio je mnogo puta, kako u medijima tako i u stručnoj literaturi.
Ističe da je prošle godine Grad Crikvenica dohranjivao glavnu plažu u Crikvenici materijalom koji u svom sastavu ima veliki sadržaj zemlje i mulja. Taj materijal za dohranjivanje nastao je kao višak materijala pri produbljivanju korita potoka Dubračina, a kao mineralna sirovina je vlasništvo Hrvatske.
Nakon što je slučaj prijavljen državnom inspektoratu, zabranjeno je daljnje dohranjivanje plaža materijalom koji u svom sastavu ima zemlje i mulja.
Daljnjim nadzorom državnog inspektorata pokazalo se da je materijal za dohranjivanje otuđen od Hrvatske.
Postoji čak i dokument koji smo dobili anonimno, iz kojeg je vidljivo da su se lokalne vlasti u Crikvenici na kraju nagodile s državnim odvjetništvom tako da im je oteta zemlja prodana po niskoj cijeni.
Opustošeno podmorje Makarske
O razmjerima devastacije koju su u makarskom podmorju uzrokovali antropogeni materijali poput stijena, sitnog šljunka i mulja svjedoče fotografije (snimke podmorja gore i dolje) koje su napravili članovi i članice Podvodno istraživačkog kluba Sveučilišta u Splitu.
Ivana Birčić, koja je sudjelovala u istraživanju i napravila izvješće o njemu, kaže da je cijelo područje oko nasipanih plaža beživotno.
"Ronioci su se kretali prema sjeverozapadu na dubini od 1.5 do 3 m. Površine su prekrivene antropogenim materijalom - stijenama, šljunkom i zemljom. Velike stijene i zemlja u potpunosti su prekrile stanište zelene alge Halimeda tuna i smeđe alge Dictyota sp. Kako smo išli dublje, došli smo do biocenoze sitnih ujednačenih pijesaka pod antropogenim utjecajem. Sve do dubine od 3 do 4 metra cijela površina dna bila je bez vidljivih znakova života. Devastirana je biocenoza infralitoralnih šljunaka koji su obilježje prirodnih plaža s oblutcima. Naselje posidonije i biocenoza infralitoralnih alga predstavljaju najproduktivnija staništa u Jadranu", objasnila je Birčić koja je diplomirala na studiju mora.
Nasipavanje u Makarskoj
"Čak je i betoniranje bolje od nasipanja zemlje"
Kružić kaže da je za dohranu i nasipavanje plaža najbolje koristiti materijal koji je iz mora ili je sličnog porijekla.
"Materijal iz rijeke može drugačije kemijski reagirati s morem i obrnuto. Takve procese još treba istražiti. Najbolji su oblutci, odnosno valutice, šljunak bez primjesa zemlje, odnosno gline. Neki koriste takav materijal, no takvi su primjeri, na žalost, rijetki", ističe.
Smatra da je čak i betoniranje manje štetno od nasipavanja zemlje zato što se beton najčešće stavlja unutar oplatnih ploča.
"Beton manjim dijelom izlazi iz tih ploča tako da postoji onečišćenje, ali znatno manje nego nasipavanje zemlje u more. Kod izgradnje molova ne smije se nasipavati materijal sa zemljom, kao što se to kod nas često radi, jer uzrokuje isti efekt kao i nasipavanje plaža, već treba stavljati veće kamene gromade. No ni betoniranje nije rješenje. Iskoristive površine plaža mogu se povećati drvenim podovima. Zgodnih rješenja može se vidjeti i kod nas. Što manje betona, to je bolje za obalu i estetski izgleda bolje", kaže Kružić.
Pustoš koja nastaje nakon nasipanja zemlje
"Trebali bismo slijediti dobre, a ne loše primjere"
Kružić upozorava da su i neke druge zemlje, poput Crne Gore i Španjolske, napravile slične pogreške kakve sad radi Hrvatska.
"Na žalost, mi smo učili na lošim primjerima. Umjesto da se okrenemo kvalitetnom turizmu, mi se često okrećemo masovnom, a to nije dobro. Zaštićena područja ne postoje zato da bi se prodavale ulaznice, nego primarno da bi se priroda i bioraznolikost očuvala. U zemljama koje nam mogu biti primjer, poput Velike Britanije, poštuju se zakoni i standardi kako se ne bi događalo da čestice mulja i zemlje morske struje i valovi odnose na morsko dno gdje ugrožavaju i uništavaju živi svijet. Pametne zemlje imaju planove upravljanja obalom i plažama, koji su utemeljeni na sustavnom monitoringu kojim se izrađuju optimalna rješenja za svaku plažu - količina materijala, učestalost dohranjivanja, veličina zrna i izvor sedimenta. Za radove na plaži treba dobiti licencu za dohranjivanje plaže i dokazati da neće biti negativnih posljedica na morske biocenoze. Takve zemlje uključuju i lokalno stanovništvo da se brine o plažama. Mi to, na žalost, još nemamo i zato su nam plaže najčešće ostavljene nestručnom upravljanju", napominje naš biolog.
Što očekivati od inspekcija?
Kritičari devastacije koja se zbiva smatraju da odgovornost snose lokalne vlasti koje traže jeftina rješenja, koja se često izvode bez znanja i stručnosti.
"Svaka županija i grad imaju institucije kojima je ovaj problem u nadležnosti. Građevinske inspekcije trebale bi nadzirati radi li se po propisima. No znate kako je u gradovima, inspektori se često znaju s gradskim moćnicima, a grad je investitor. Trebam li još nešto dodati? O tome kako se troši novac nezahvalno je govoriti, ali svaka županija ima određene financije za održavanje plaža. Mislim da se s tim sredstvima mogu bez problema održavati plaže na ekološki prihvatljiv način. Mene ovdje najviše brine nedostatak akcije Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja i Ministarstva turizma. Njima bi trebalo biti u interesu da se ne rade ovakve katastrofe. Reklamiramo se kao Mediteran kakav je nekad bio, a ovo nikako nije to", kaže Kružić te dodaje da bi trebalo urediti zakonsku regulativu koja bi bolje razlikovala dohranjivanje od proširivanja i nasipavanja novih plaža.
"Trenutno stanje je neodrživo i radi se bez ikakve kontrole", poručuje.
"Naš turizam ide u pogrešnom smjeru"
Carević smatra da koncept hrvatskog turizma generalno ide u krivom smjeru jer se bazira na apartmanizaciji u uskom pojasu uz obalnu liniju te masovnom broju turista u tom prostoru.
"Dakle, taj prostor je pod pritiskom te ga treba štititi, kako na kopnu tako i pod morem. Kapacitet plaža određuje se prema maksimalnom broju turista koji na plažama borave tijekom srpnja i kolovoza, a ostatak vremena taj se prostor ne koristi. Ista je situacija i s apartmanima i ostalom infrastrukturom", poručuje.
Carević ukazuje na činjenicu da postoje dobra rješenja problema koja su izvediva.
"Naš prijedlog vezan za povećanje prihvatnog kapaciteta plaža za potrebe ljetnog, ali i zimskog turizma, sastoji se od sljedećih ključnih točaka: treba povećati dostupnost udaljenih plaža izgradnjom pješačkih i biciklističkih staza, osigurati pristup moru pomoću džepnih plaža i manjih betonskih molova, proširiti plaže u zaleđe terasiranjem zemljišta i sl.", zaključuje Carević.
Usporedba prirodnog (B) i nasutog dna (A)
"Inspekcije se provode kada je već kasno"
Ivana Krstulović Baković, pravnica ekološke udruge Sunce iz Splita, kaže da nepropisno nasipavanje plaža posljednjih godina postaje glavni uzrok šteta.
"Putem Zelenog telefona, besplatnog servisa za prijavu okolišnih problema, udruga Sunce otkriva okolišne probleme u Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji već preko 18 godina. Iako se ponajviše prijavljuje odlaganje otpada, u zadnjih pet godina bespravna gradnja i nasipavanja na obali postali su najveći pritisci na ekosustav Jadranskog mora", kaže Krstulović Baković.
Ističe da se inspekcije često obavljaju tek kada je kasno, kada je šteta nepovratno učinjena.
"Nakon što dobijemo prijave, sve se više susrećemo s problemom nemogućnosti efektivne zaštite područja koje je nasipano. Naime, i u najboljem scenariju institut povrata u prijašnje stanje nepropisno tretiranog područja morske obale jednostavno nije efikasan jer mnoge pridnene vrste bivaju nepovratno uništene, a krajobraz izmijenjen. Rješenje treba tražiti u kontroli zahvata prije nego što se dogode u okolišu i educiranju građana o njihovoj štetnosti", tumači.
Pustoš nastala nakon nasipavanja zemlje
"Problem nasipavanja nije problem jedne uvale ili jednog betonskog mulića, to je problem koji je obuhvatio cijelu obalu Lijepe naše. Zakonska regulativa je jasna i zaštita je doista pružena na papiru. No koliko je učinkovita? Naime, za sve zahvate koji obuhvaćaju nasipavanje morske obale, produbljivanje i isušivanje morskog dna te izgradnju građevina u i na moru duljine 50 m i više, obvezno je provođenje postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš (OPUO) sukladno Uredbi o procjeni utjecaja zahvata na okoliš te prije nego što se započne s ikakvim aktivnostima treba biti izrađen elaborat u kojem će se procijeniti utjecaj koji će planirani zahvat imati na okoliš, a posebno na morske ekosustave.
U praksi se obično zahvat dogodi pa tek poslije netko uoči kome se treba obratiti. Tada počinje postupak kontrole zahvata iniciranjem inspekcijskih postupaka. Inspekcije nerijetko koriste ovlast da nalože naknadno provođenje postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš, nakon što je zahvat izveden. No osim što potonje nije u duhu EIA direktive EU (načelo predostrožnosti - procjena prije nego što se zahvat u okolišu dogodi), također nije logično procjenjivati štetnost već učinjenog zahvata samo kako bi se zadovoljila zakonska forma. Nažalost, potvrdu ovog kontradiktornog tumačenja EIA direktive dobili smo i presudom Visokog upravnog suda Hrvatske u predmetu nasipavanja obale na dvije lokacije u Supetru na Braču, koji nije našao uporište u argumentima Udruge Sunce Split i Udruge Za Naš Supetar da provedba postupka OPUO-a nakon što je nasipavanje učinjeno gubi svaku svrhu u smislu procjene i očuvanja vrijednog ekosustava Jadranskog mora. Kakva je korist od procjenjivanja štetnosti ako je zahvat već učinjen, pitanje je koje će okolišne organizacije u Hrvatskoj zasigurno nastaviti postavljati, kako na nacionalnoj tako i na EU razini", poručuje Krstulović Baković.