S PREDSJEDNIKOM udruge Nezavisni hrvatski seljaci Matom Mlinarićem razgovarali smo o skandalu nastalom nakon što je predsjednik Ivo Josipović odlučio zbog sudske presude odustati od Mlinarićevih usluga kao savjetnika volontera.
To je bio skandal i kada je slučaj bio pravomoćan, prije dvije godine, nakon što smo blokirali ceste. Osnovano sumnjam da mi je namješteno, jer u dva slučaja sam optužen za dvije kontradiktorne stvari, jednom da nisam prijavio dovoljno, drugi put da sam prijavio previše uroda. Žalio sam se na oba slučaja, jer činjenično stanje je bilo znatno drukčije, ali tada je klima bila takva da žalba ni na jednom sudu nije mogla proći.
S presudom sam se pomirio, a već sam tada okarakteriziran kao jedan od najradikalnijih vođa, jer smo blokadama cesta ušli u interese ljudi i lobija puno moćnijih od nas. Jednostavno rečeno, neki su preko stranih banaka htjeli ući u posjed poljoprivrednog zemljišta, a najjednostavniji i najefektivniji način iskazivanja protivljenja bila je blokada cesta. Od tog dana za javnost postajem jedan od najvećih radikalista, s kojim nema kompromisa. No, kako raditi kompromise kad se radi o goloj egzistenciji, kad seljaci nakon rata i ostvarivanja države u kojoj bi svi trebali biti jednaki nailaze na ogromne razlike, kad se moraju nositi s grupama i lobijima kudikamo jačih od seljaka. To dovodi do neminovnog razočaranja.
Ipak, može vam se prigovoriti da ste prema predsjedniku postupili nepošteno, budući da ga niste unaprijed obavijestili o svojim pravnim problemima?
Ja se na samom početku želim ispričati predsjedniku i njegovom kabinetu, nije mi bila namjera nanijeti nikakvu štetu, ja te novce koje moram vratiti vraćam kako mogu. Moram iskreno reći da o predsjedniku Josipoviću nisam puno znao ranije, no kad sam vidio njegov program Nove pravednosti, vidio sam da se u zemlji počela rađati drukčija klima, i zbog toga smo ja i moja udruga podržali predsjednika. U tom smislu, ako se ostvari ono o čemu je on pričao, vjerujem da će se u Hrvatskoj stvoriti klima jednakosti, u kojoj ću se i ja moći izboriti protiv nepravedne presude. U međuvremenu sam obilježen kao radikalist, a protiv mene i moje obitelj i je pokrenuta kampanja blaćenja. To ne mogu dopustiti, želim samo dokazati da sam nevini vjerujem da ću to uspjeti.
Znači li to da se nadate u obnovu postupka?
Postupak će se obnoviti. Moji odvjetnici su jučer imali neke papire koje nisu bili vjerodostojni, ali kad su prikupili punu dokumentaciju vidjeli su da ima strašno puno propusta i elemenata zbog kojih se postupak može ponoviti i siguran sam da će ishod biti povoljan.
Kad kažete da ste se borili protiv lobija i da postoje grupe kojima je u cilju oblatiti i osramotiti vas, možete li precizirati na kog mislite?
U ovom trenutku mislim da nije dobro da imenujem ljude. No, uzmimo u obzir neke druge činjenice. Prije 14 dana sam govorio da vlada pomaže mljekare, koje ostvaruju dobit od 172 milijuna kuna, dok kooperanti koji su ih stvorili propadaju. Govorim da vlada ne bi trebala poticati rumunjsku, bugarsku i neku drugu telad, jer Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja potiče uvoz, a ne izvoz, ali uvoznički lobi je puno jači. Govorim da se ne ulazi u strane trgovačke lance, nego da se kupuje u našim trgovinama. Pozivam sve seljake da kredite dižu u hrvatskim bankama, jer ne mogu neke strane banke u drugim zemljama imati upola manju kamatu nego kod nas. Zbog toga sam ja problem, jer nitko drugi ne govori o tim stvarima.
28. lipnja 1991. potrošio sam svu svoju i ušteđevinu svoje majke da kupim pušku i krenem se boriti u ratu. Silom prilika dobio sam rješenje o invalidnosti, koje nisam htio. 1997. godine sam ostvario pravo na mirovinu, koji nisam dobio niti ju tražim, jer sam htio osnovati obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo i živjeti normalnim životom. Uporno sam ukazivao na nepravilnosti i uporno sam tražio da se seljacima zemlja da na korištenje za jednu kunu, ako se obavežu da je nikad neće prodati strancima, nego vratiti državi. Seljacima je zemlja sveta, ali neki lobiji misle puno drukčije. Bojim se da, a mislim da sam tu u pravu, da Hrvatska neće ući u EU sve dok se selo i poljoprivreda ne unište. To ja i moja udruga i govorimo, i tražimo da se javnosti da na uvid 11. poglavlje pregovora, jer pitam vas, zna li netko što se tamo dogovara, što se raspravlja o našoj sudbini?
Trebao sam biti uho sela u uredu predsjednika Josipovića, a znam da on nikad neće okrenuti leđa selu, bez obzira budem li mu savjetnik ja ili netko drugi. Ovoj vladi nije bilo u interesu da budem u predsjedničkom uredu, pa su pokušali osramotiti me i baciti ljagu na moje ime. Ali nisu uspjeli, i ova priča još nije gotova.
Znači li to da se još uvijek nadate savjetničkom mjestu u predsjednikovom uredu?
Cijela hajka koja je dignuta, dignuta je na Ured predsjednika, jer se htjelo dokazati da su neki ljudi u tom uredu lopovi. Ja po zakonu nisam morao dostaviti podatke o svojim pravnim problemima, jer sam volonter, koji ne bi dobio ni kunu za rad, nego bih čak trošio svoj novac i vrijeme za put i sastanke. Po zakonu ni predsjednik mene nije morao provjeravati, niti moj pravni status njega sprečava da me imenuje. Drugo je pitanje stvar moralnosti.
To je ono pitanje koji si mnogi postavljaju. Smatrate li da ste pogriješili time što predsjednika niste obavijestili o presudi protiv sebe?
Ne. Znam da sam nepravedno osuđen, slučaj je za mene bio završen, a novce vraćam. S druge strane, ako su svi u Vladi moralni i pošteni ljudi, mislim da bi se naš proračun jako dobro napunio. Neka se vrate neke nekretnine koje su neki ljudi u vladi dobili na čudne načine. Ako ja mogu vratiti 100.000 kuna, neka i gospođa Kosor vrati svoj stan, koji je dobila prema pravilniku koji baš i nije u skladu sa zakonom.