Glasine o napetostima u vrhu vlasti, iscrpljenost nakon dvije godine borbi i frustracije uslijed ponašanja saveznika kvare raspoloženje u Kijevu. Bolje je reći da postoji suptilan, ali nepogrešiv osjećaj sumornosti. Na to su utjecali brojni čimbenici, unutarnji i vanjski.
Raspoloženje građana u kojem je završena prošla godina i počela ova graničilo je s euforijom zbog značajnih pobjeda ukrajinske vojske na istoku zemlje. Međutim, uslijedio je dramatičan pad. Pogađate i zašto. Stvari na frontu se ne odvijaju dinamikom koju je očekivala kijevska administracija.
Glasine o sukobu u vrhu vlasti
Dugo pripremanu ljetnu protuofenzivu osujetili su neprobojna ruska minska polja i utvrde. Također, kruže glasine o napetostima u timu Volodimira Zelenskog. Priča se da je došlo do nerazumijevanja, pa čak i otvorene konfrontacije između predsjednika i vrhovnog zapovjednika vojske.
Zelenski je povukao riskantan potez, premda ne i radikalan. Otpustio je šefa vojnih medicinskih snaga te pozvao na sveobuhvatne operativne promjene u vojsci. Tek će se vidjeti kako će na sve to reagirati general Valerij Zalužni, koji uživa veliko povjerenje časničkog kadra, ali i običnih vojnika. Njegove vojne kvalitete hvale i zapadni saveznici. Ako su glasine istinite, sukob predsjednika i prvog generala mogao bi uvaliti zemlju u mnogo veće probleme od trenutačne "zamrznute" pozicije na frontu, gdje su ukrajinske snage izgubile zamah i zaglavile u ruskoj obrani.
Uz iscrpljenost od dvije godine neprekidnih borbi, golem gubitak ljudskih života i frustraciju zbog sporog tempa kojim zapadni partneri nastavljaju isporučivati oružje, spomenuta neslaganja unutar državnog rukovodstva mogla bi biti i ključni razlozi za pojavu drugačijih tonova, premda tihih, koji prvi put od početka rata zagovaraju uvjetno započinjanje pregovora o prekidu vatre s Ruskom Federacijom.
Nije baš sve toliko crno
Naravno, postoje i neke svijetle točke u trenutačnoj situaciji. U ponedjeljak 20. studenog ujutro u nenajavljen posjet Kijevu stigao je američki ministar obrane Lloyd Austin. U razgovoru sa Zelenskim ponovio je dobro poznat stav američke administracije kako Washington ima namjeru podupirati Ukrajinu dok god je to potrebno i u interesu ukrajinskih partnera. Međutim, u medijima je ipak kao highlight ostao dio njegove izjave koji govori o tome kako je obnavljanje planova financiranja Ukrajine teško provući kroz Kongres zbog protivljenja republikanske opozicije, a također postoji bojazan da će sve izgledati još teže kako se budu bližili američki predsjednički izbori.
Iz diplomatske perspektive gledano, objava Europske unije da planira započeti pregovore o članstvu s Ukrajinom također bi se mogla ubrojiti u svijetlu točku, premda početak pregovora i nije preveliko dostignuće ako se, na primjer, u vidu ima pregovarački staž pojedinih zemalja iz regije Zapadnog Balkana.
Što se tiče situacije na frontu, i tu postoje pozitivni pomaci, iako ograničeni. Ukrajinske trupe uspjele su se infiltrirati i ukopati na istočnoj obali rijeke Dnjepar u južnoj regiji Herson, što je vjerojatno otvorilo put za prodor prema Krimu, kao i mogućnost da Ukrajinci preciznije gađaju rusku crnomorsku flotu.
Ipak, dok se Ukrajinci pripremaju za još jednu zimu potencijalnih ruskih napada na kritičnu infrastrukturu, kao i za tekući noćni teror projektila i bespilotnih letjelica usmjerenih na ukrajinske gradove, optimizam otprije šest mjeseci da bi Rusija mogla biti brzo poražena je počeo blijediti.
Mučno otrježnjenje
Unatoč tome što se, prema anketama, većina Ukrajinaca protivi pregovorima s Rusijom, osobito ako bi oni uključivali priznanje izgubljenog teritorija, mnogi su počeli shvaćati da, dokle god je Vladimir Putin u Kremlju, vjerojatno neće biti trajnog mira. Jednostavno, ruski predsjednik ovu tragediju nije započeo da bi je završio bez dobitka koji je zacrtao, a to je brisanje Ukrajine i ukrajinskog identiteta s lica zemlje. Za njega, ali i za dobar dio ruske populacije, taj identitet naprosto ne postoji.
Istovremeno, svijest o zakonu brojki ili kompariranju snage i veličine Ukrajine i Ruske Federacije, iscrpljenost vojnika koji su još živi, a bili su na frontu od početka sukoba, te poteškoće u mobilizaciji novaka doveli su do nekih opreznih glasova koji sugeriraju kako bi valjalo razmisliti o promjeni taktike. Jer Ukrajina jednostavno nema 500.000 novih vojnika ni dovoljan broj suvremenih tenkova ili zrakoplova F16, koji su neophodni da bi se teritorij Donbasa ili Krim vratili pod ukrajinski suverenitet te u konačnici svladala ruska vojska.
Upravo ti oprezni glasovi, među kojima ima ljudi iz najbližeg okruženja predsjednika Zelenskog, počeli su govoriti o njemu kao o čovjeku koji je od početka bio u zabludi kada je tvrdio kako će Ukrajina sigurno pobijediti na bojnom polju. Ukrajina nema ni materijalnih ni ljudskih resursa koji bi doveli do takvog ishoda rata. Međutim, nije to najgora stvar. Mnogo gore je, po njima, što Zelenski ne prihvaća realnost i uporno nastavlja linijom većeg otpora. Sukladno spomenutom bi se mogao izvesti zaključak kako general Zalužni nije jedini kamen u cipeli ukrajinskog predsjednika.
Negativan utjecaj konflikta na Bliskom istoku
Napad Hamasa na Izrael 7. listopada i izraelski odgovor pokazali su se posve nezgodnima za Ukrajinu, i to na tri načina. Prvo, rat na Bliskom istoku značio je da, možda prvi put od veljače 2022. godine, kada je počela ruska invazija punog opsega, Ukrajina nije bila glavno vanjskopolitičko pitanje u mislima većine zapadnih čelnika. Drugo, ne manje značajno, to je značilo smanjenje opskrbe Ukrajine streljivom, što je prema svim relevantnim izvorima pogoršalo ionako ključni problem ukrajinske vojske.
Na kraju, iz geopolitičkog kuta gledano, politika predsjednika Zelenskog da bezrezervno stane iza američkog tvrdog proizraelskog stava o sukobu u Pojasu Gaze dovela je do totalnog kraha ukrajinskih diplomatskih pokušaja proširivanja savezništva na Bliskom istoku, ali i drugdje, primjerice u Africi ili Latinskoj Americi. I ne samo to - i mnogi u Europi uopće nisu sa simpatijama dočekali spomenute stavove ukrajinskog predsjednika, posebice zbog izostanka osude brutalnog, neselektivnog i nerazmjernog bombardiranja civilnog stanovništva u Pojasu Gaze, koje se može podvesti pod kršenje međunarodnog prava i počinjenje ratnih zločina. To je upravo ono za što Kijev optužuje službenu Moskvu.
Političke igre se vraćaju u Ukrajinu
Nakon svega se postavlja pitanje daljnjeg razvoja političke situacije u Ukrajini, ali i daljnje sudbine ukrajinskog predsjednika. Tijekom prve godine rata Ukrajinci su bili ujedinjeni oko Zelenskog diveći se njegovoj smirenosti i načinu na koji vodi zemlju, posebice kada se u dramatičnim prvim danima činilo da će Ukrajina brzo pokleknuti pod silovitim ruskim naletom. Naravno, kako je vrijeme prolazilo, emocije su počele blijediti.
Predsjednik se u međuvremenu, reklo bi se kao i svaki predsjednik, počeo "pomalo" brinuti i o svojoj "povijesnoj ulozi na svijetu", a ne samo o interesima milijuna građana koje predstavlja. U konačnici, ne treba mu zamjeriti. Mlad je čovjek. Prema jednom dobro obaviještenom izvoru, Zelenski je izrazito zabrinut zbog "Churchillovog fenomena", izbornog poraza uspješnog ratnog vođe.
Budući da su predsjednički izbori trebali biti održani sljedećeg ožujaka, u javnosti se naveliko spekuliralo da Zelenski glasanje želi održati što prije i tako si novi mandat dati prije pretpostavljene teže faze rata. Ovi nagovještaji su izazvali snažnu reakciju civilnog sektora, koji smatra kako izbore ne bi trebalo organizirati sada, prije svega iz logističkih, odnosno sigurnosnih razloga. Na koncu, "zar je moguće da netko razmišlja o izborima dok se zemlja nalazi u ratu"?
Bez obzira na to što je i sam Zelenski naposljetku odbacio održavanje izbora sljedećeg proljeća, zabrinuti promatrači upozoravaju da je ratno jedinstvo donekle uzdrmano. Na primjer, podrška aktualnom predsjedniku i dalje je visoka, ali je također visoka i podrška Valeriju Zalužnom, vrhovnom zapovjedniku oružanih snaga, kojeg mnogi smatraju budućim protukandidatom za predsjednika, iako nikada nije artikulirao političke ambicije. Što god se dalje događalo, sigurno je samo da je nepovratno iscurilo vrijeme u kojem je rat ujedinio naciju pod vodstvom jednog čovjeka i u kojem su ukrajinski građani bili zaboravili na političke igre. Vidjet ćemo hoće li nova realnost Ukrajini donijeti vedrije i bolje dane.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala