Kompanija Končar - koja pod različitim imenima posluje već više od stoljeća - jedan je od rijetkih nacionalnih poslovnih brendova koji su preživjeli tranziciju, privatizaciju i pretvorbu.
Poslovanje im danas ide bolje nego ikada - što je dobar povod da se ispriča povijest nastanka Grupe Končar koja se sastoji od četrnaest zasebnih tvrtki te tvrtke Končar - kućanski aparati, koja djeluje samostalno prodajući, posljednjih desetak godina, pod svojim imenom proizvode iz Turske i drugih zemalja.
Ide im odlično
U posljednjih nekoliko mjeseci Grupa Končar objavila je kako je sklopila nekoliko unosnih poslova te dobro poslovala. U prvom polugodištu 2024. ostvareni su konsolidirani prihodi od prodaje proizvoda i usluga u iznosu od 478.7 milijuna eura, što je za 25 posto više u odnosu na usporedno razdoblje iz 2023. godine.
Nedavno je potpisan ugovor između tvrtke Končar – Električna vozila i HŽ Putnički prijevoz o kupoprodaji šest elektro-dizelskih motornih vlakova koji će zamijeniti nagibne vlakove koji voze između Splita i Zagreba.
Ugovoren je i zajednički poslovni pothvat s kompanijom Siemens Energy te osnivanje tvrtke KONČAR – Transformatorski kotlovi. U Rumunjskoj je Končar dogovorio revitalizaciju hidroelektrane Vidraru, što je posao od 188 milijuna eura. Sa Zagrebačkim holdingom u svibnju je dogovorena isporuka dvadeset novih tramvaja ZET-u.
Kako je sve počelo? Od dva inženjera
Index je istražio kako je sve počelo - još 1919. godine na inicijativu dvojice inženjera koji su osnovali malo poduzeće za električne strojeve u Zagrebu.
"Dvojica inženjera iz Zagreba osnovala su 1919. tvrtku Elektra, društvo za elektrotehničku i strojarsku industriju koja je prerasla u dioničko društvo Elektra d.d., i upisana u Trgovački registar 24.1.1921. Te iste godine prešla je u pretežno vlasništvo Siemensa i djelovala je na jugoslavenskom tržištu pod imenom Jugoslavensko Siemens d.d. za prodaju i servis proizvoda tvrtke Siemens te za montažu dijelova i inženjering poslove", kaže za Index dr. Stjepan Car, umirovljeni izvanredni profesor na FER-u.
Car, koji je godinama radio u Končarevom razvojnom institutu, nastavlja priču: "Elektra je od 1930. imala i proizvodnju asinkronih motora primjenom vlastite originalne tehnologije koji su bili konkurentniji od drugih."
"Poslije Drugog svjetskog rata tvrtka je prešla u državno vlasništvo i nastavila djelovati na suženom proizvodnom programu i razvijati se pod imenom "Rade Končar", proizvodeći najprije samo generatore, elektromotore i aparate za potrebe elektrifikacije i industrijalizacije Jugoslavije", kaže naš sugovornik.
"Daljnji razvoj tvrtke odvijao se u smjeru širenja proizvodnog programa od tračničkih vozila pa sve do kućanskih aparata, proširujući proizvodne kapacitete po cijeloj državi s ciljem smanjenja potreba za uvozom elektrotehničkih proizvoda i razvoja industrije vlastite zemlje", iznosi povijest poduzeća koje je dobilo ime po narodnom heroju Radi Končaru, strijeljanom 1942. u Šibeniku od talijanskih fašista.
"Končar je bio primjer radničkog samoupravljanja"
"Rade Končar bio je primjer i promotor radničkog samoupravljanja i udruženog rada u zemlji i u manje razvijenim zemljama. Izgrađeni proizvodni kapaciteti nadmašili su domaće potrebe, pa je izvoz postao nužan teški put razvoja, sučeljen s jakom i efikasnijom konkurencijom, ali i s utjecajem svjetskih ekonomskih i političkih kriza na njegovo poslovanje", govori nam Car.
"Uslijedilo je oslanjanje na vlastiti razvoj koji je pojačan 1961. osnivanjem Elektrotehničkog instituta kao ustanove za razvoj proizvoda i tehnologija za cijelu tvrtku, ali i pojačanom brigom za dodatnim obrazovanjem zaposlenih prema vlastitim potrebama", objašnjava dr. Stjepan Car.
Indexov sugovornik napominje kako je Končar desetljećima školovao vlastite radnike.
Obrtnička škola za osposobljavanje majstora pokrenuta je 1942. godine, a 1947. prerasla u Školu učenika u privredi. Godine 1959. osnovan je Centar za obrazovanje iz kojeg su nastali Viša ekonomska škola i Viša tehnička škola Rade Končar za pogonske inženjere. Ona i danas postoji i radi u sklopu Tehničkog veleučilišta Zagreb.
Imali i raskošno odmaralište, uništeno je u ratu
Na vrhuncu poslovne moći, Složena organizacija udruženog rada (SOUR) Rade Končar imala je i raskošno odmaralište s kongresnom dvoranom Zvečevo u Slavoniji. Uništeno je u ratu 1991. godine.
Socijalistički privredni gigant Končar neprekidno se širio - sedamdesetih godina imao je 42 tvornice - osnovne organizacije udruženog rada (OOUR-a). Uz to je imao dvanaest zajedničkih službi te je, na kraju bivše države 1989. godine, brojao 24.200 zaposlenika u Hrvatskoj, Makedoniji i Srbiji.
"Bilo je to vrijeme ekonomske krize u ondašnjoj državi s nemogućnošću daljnjeg razvoja u samoupravnom društvenom uređenju i dogovornom ekonomijom. Sve su to uočili i političari, pa je promijenjen Ustav SFRJ i donesena odluka o tranziciji samoupravnog sustava i uvođenja upravljanja na osnovu kapitala prema Zakonu o poduzećima koji je stupio na snagu 1.1.1989. s obaveznim rokom primjene do kraja 1991. godine", podsjeća dr. Car.
Preživjeli privatizaciju, ali ne bez problema
Riječ je o tzv. zakonu Ante Markovića, posljednjeg predsjednika Vlade SFRJ i nekadašnjeg šefa Končara, koji je omogućio prve privatizacije u tadašnjoj državi. "Rade Končar" je to preživio, ali ne bez teškoća. Mnoga radna mjesta su propala, neke tvornice su propale i došlo je do štrajkova nezadovoljnih radnika.
"Hrvatski fond za razvoj uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske, kao izravno zainteresiran za tvrtku Rade Končar, radi očuvanja društvenog kapitala, zajedno je s Hrvatskom elektroprivredom i Hrvatskim željezničkim poduzećem kao kupcima proizvoda i usluga koje je zanimao opstanak poduzeća, osnovao 31.12.1990. dioničko društvo KONČAR – Elektroindustrija d.d. kao vladajuće društvo sa svrhom upravljanja društvima kćeri u njegovom vlasništvu. Bivše tvornice ili njihovi dijelovi postali su dionička društva s ograničenom odgovornosti u vlasništvu KONČAR d.d.", iznosi Car za Index.
Dodaje kako je "proces privatizacije započeo 1994. godine ulaskom privatnog manjinskog kapitala u pojedina društva, povezivanjem sa stranim partnerom, prodajom i restrukturiranjem društava."
Grupa Končar s 14 društava kćeri
Tako je nastala današnja Grupa Končar s četrnaest društava kćeri i jednim zajedničkim dioničkim društvom u pretežno stranom vlasništvu. Grupa Končar je od svog osnutka poslovala pozitivno, a od 2003. njegove dionice kotiraju na Zagrebačkoj burzi.
U Grupu Končar ne ubrajaju se tvrtka Končar - mali kućanski aparati, koja i dalje posluje i prodaje potrošačku elektroniku. Mali kućanski aparati dio su proizvodnje bivšeg Končara kojeg najšira javnost i dalje drži u kolektivnoj memoriji - od glačala i kuhala za jaja do bojlera, grijalica i bijele tehnike.
Godine 2014. osnovana je i tvrtka Kontakt - mali kućanski aparati u Zagrebu, koja je proizvodila asortiman poput Končarevih malih kućanskih aparata, ali nije imala uspjeha. Prema podacima Fine, nalazi se u višegodišnjem stečaju.
Grupa Končar danas djeluje na području elektroenergetike i električnih tračničkih vozila - praveći lokomotive i tramvaje. Izrađuju i dijelove za hidroelektrane, vjetroturbine, transformatore i slične visokotehnološke proizvode. Šezdeset posto proizvoda izvoze, u stotinjak zemalja.
Dugo bili najveći hrvatski izvoznik
Prema službenim podacima, između 2009. i 2019. Grupa Končar bila je najveći izvoznik od svih hrvatskih kompanija - s neto izvozom od milijardu i pol eura. Tvrtka ima, kako kažu, 5200 radnika, a među njima trećina ima visoko obrazovanje.
Temelji postavljeni 1919. i učvršćeni nakon 1945. pokazali su da nije sva socijalistička privreda trebala propasti.
Končar nije ušao, svojom povijesnom pričom i proizvodnjom, samo u privredne, nego i u dizajnerske anale.
To je pokazala i izložba Skriveni dizajn — Odjel dizajna Končar 1971. – 1990. u autorskoj koncepciji dr. sc. Koraljke Vlajo, muzejske savjetnice u Muzeju za umjetnost i obrt, koja je prikazala raznolikost proizvodnje Končarevog Odjela dizajna tijekom dva desetljeća.
"Važan akter u povijesti hrvatskog dizajna"
Za Index Koraljka Vlajo kaže: "Tvrtka Rade Končar iznimno je važan akter u povijesti hrvatskog dizajna. Na razini Jugoslavije, po svojim ambicijama u provođenju strateškog planiranja proizvoda Končar se smjestio odmah iza slovenske Iskre - koja je bila neprikosnoveni predvodnik u razvoju industrijskog dizajna u SFRJ.
"Na primjer, Rade Končar je bio jedna od rijetkih domaćih tvrtki koja je osnovala zaseban odjel dizajna. Končarev Odjel dizajna osnovao je arhitekt Vladimir Robotić 1971. godine, a u njemu su radili brojni domaći dizajneri. Među njima i dva buduća profesora na zagrebačkom studiju dizajna Zlatko Kapetanović i Božidar Lapaine i dizajnerice poput Marije Jelčić Plavec, Dunje Guberine i Ivanke Pribić", dodaje.
"Što se konkretnih proizvoda tiče, svakako treba spomenuti razne male kućanske aparate - mlince za kavu, kalorifere, glačala, kuhala, cjediljke za agrume i slično, koje su za Končar dizajnirali Bruno Planinšek, Noe Maričić, Božidar Lapaine, Marija Jelčić Plavec, Zlatko Kapetanović i drugi. Među najvažnijim velikim projektima ističu se nagrađivana pokretna poljska kuhinja Vladimira Robotića iz 1979. godine i projekt upravljačnice tiristorske lokomotive 442 Zlatka Kapetanovića iz 1981. godine", govori.
"Proizvodi tvrtke redovito su izloženi i nagrađivani na lokalnim izložbama dizajna u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu. Odjel dizajna Rade Končar dobitnik je Godišnje nagrade Vladimir Nazor 1983. te Velike nagrade 18. Zagrebačkog salona iste godine", podsjeća dr. Koralja Vrsaljko u razgovoru za Index.
Elektra, Jugoslavenski Siemens, Rade Končar, Končar - imena su to koja su izgradila jednu respektabilnu tehnološku kompaniju. Bilo bi dobro kad bi se i o drugim industrijskim gigantima mogle ispričati slične priče.