Ištvan Sečenji odnosno grof István Széchenyi bio je vojnik, inženjer, pisac, politički teoretičar, kulturnjak i državnik koji je djelovao u Mađarskoj tijekom prve polovice 19. stoljeća. Doma ga pamte kao najvećeg Mađara, a to uistinu i jest jer je najveći simbol mađarskog nacionalnog buđenja. Za razliku od mnogih drugih istaknutih Mađara tog vremena, Sečenji je bio ispred svog vremena te je bio protiv mađarizacije drugih naroda pod krunom sv. Stjepana.
Istaknuti vojnik i pismonoša
Mali Sečenji rodio se u vrlo uglednoj i finoj obitelji povezanoj s Habsburgovcima, Esterhazyjima, a čak i s nekim najvažnijim plemićkim obiteljima iz Poljske i Francuske. Nakon obrazovanja uključuje se u austrijsku vojsku te kao mladić sudjeluje u Napoleonovim ratovima. Tamo je već postao legenda: istaknuo se u raznim bitkama radi neustrašivog morala, a isto tako je više puta riskirao svoj život te sam prelazio neprijateljski teritorij kako bi dostavio važne poruke drugim zapovjednicima vojske.
Nakon što je rat završio, radio je u vojničkoj službi, ali puno slobodnog vremena dalo mu je priliku da čita romane, povijesne knjige, eseje o politici i društvu te filozofiju. Isto tako je putovao po Europi gdje je zaključio da je njegova Mađarska zapravo zaostala zemlja. Uskoro napušta vojsku i odlučuje se za političku karijeru.
Političar nove generacije
Djelovao je prvo na području infrastrukture. Potaknuo je izgradnju prvih željeznica u Mađarskoj i izgradio makadamske ceste po uzoru na one koje je vidio u Engleskoj. Smatrao je da Mađari nisu svjesni koliko je njihova zemlja idealna za razvoj prometa zbog svoje nizinske prirode.
Kada je pustio u pogon izgradnju prometa, prepustio je taj posao svojim kolegama, a on se okrenuo kulturi. Osnovao je Mađarsku akademiju znanosti koju je sam financirao. Poticao je domaće autore i narodnu književnost.
Protivnik mađarizacije susjednih naroda
Njegovi liberalni ideali učinili su ga vrlo ponosnim na mađarski jezik, ali je isto tako pri prvom obraćanju Akademiji napomenuo da je dužnost Mađarske, sada kada ima svoju nacionalnu akademiju, da podupire razvoj zdravog nacionalizma i u drugim zemljama krune sv. Stjepana poput Hrvatske, Rumunjske ili Slovačke.
Svojom karizmom samostalno je modernizirao društvo
Nakon toga počeo je pisati političke spise. U njima je oštrim riječima osuđivao konzervativizam mađarskog plemstva. Objašnjavao je da se promjena u Mađarskoj mora dogoditi odozgo te da se plemićke obitelji moraju odreći svojih posebnih povlastica i sudjelovati voljno u nacionalnoj modernizaciji. Takve spise pisao je u vrijeme kada je već bio poznat kao legenda iz rata, vrstan ministar i intelektualac pa su njegove riječi zaista imale odjeka.
Par godina kasnije, 1832., pokrenuo je inicijativu za izgradnju mosta između gradova Budima i Pešte. Kasniji mađarski povjesničari objasnit će kako je Sečenji započeo proces spajanja gradova koji će četrdesetak godina kasnije postati mađarska prijestolnica Budimpešta. Taj most od 1899. godine nosi njegovo ime.
Oženio se 1836. godine, s 46 godina života. Žena mu je bila bogata grofica Crescencia Seilern, a imali su troje djece.
Tragična smrt najvećeg Mađara
Sečenji je bio veliki radoholičar, ali takav stil života doveo ga je do živčanog sloma 1848. godine, kada počinje godina kaosa u cijeloj Europi. Propisano mu je strogo mirovanje u prirodi s obitelji, gdje se nakon godinu dana oporavio, no tada se odlučio posvetiti pisanju, a politiku prepustiti novoj generaciji.
Nakon sloma, Sečenji je postao potpuno drukčiji čovjek. Životna snaga ga je napustila, a on je upao u kroničnu depresiju. Iako je postigao toliko toga za vrijeme života, bio je razočaran ishodima, pogotovo nakon revolucija 1848. i 1849. godine. Počinio je samoubojstvo kada si je pucao u glavu 1860. godine. Danas svaki grad u Mađarskoj ima ulicu ili trg s njegovim imenom, a nalazi se i na novčanici od 5.000 forinti.