Talat-paša, odnosno Mehmed Talat Paşa, bio je jedan od najmoćnijih ljudi kasnog Osmanskog Carstva. Rođen je 1874. u Edirneu, a politički se uzdigao kao jedan od vođa Mladoturaka i ključnih ljudi Odbora za jedinstvo i napredak. Bio je ministar unutarnjih poslova, a potom i veliki vezir od 1917. do 1918., dakle praktično na samom vrhu osmanske vlasti u završnici Prvog svjetskog rata.
Njegov životopis ne može se odvojiti od armenskog genocida. Povjesničari ga redovito navode kao jednog od glavnih arhitekata deportacija i masovnih zločina nad Armencima 1915. godine, kada je osmanska vlast pod izlikom ratne sigurnosti pokrenula sustavno protjerivanje armenskog stanovništva prema sirijskoj pustinji. Upravo zbog te uloge Talat-paša i danas ostaje jedna od najkontroverznijih figura osmanske i turske povijesti.
Genocid nad Armencima započeo je 1915. godine tijekom Prvog svjetskog rata, kada su osmanske vlasti pokrenule masovna uhićenja, deportacije i pogubljenja armenskog stanovništva. Armenci su optuživani za suradnju s Rusijom, no povjesničari smatraju da je riječ o sustavnom pokušaju uklanjanja armenskog naroda iz Anatolije. Procjenjuje se da je u tim događajima stradalo oko milijun do milijun i pol Armenaca, a velik dio stanovništva umro je tijekom prisilnih marševa kroz sirijsku pustinju ili u logorima.
Danas većina povjesničara i brojne države te događaje smatraju genocidom, dok ih službena Turska i dalje osporava ili drugačije tumači, što ovu temu čini jednim od najosjetljivijih pitanja suvremene povijesti.
Nakon poraza Osmanskog Carstva 1918. pobjegao je iz Carigrada u Njemačku, zajedno s još nekoliko vodećih ljudi tadašnjeg režima. U odsutnosti je kasnije osuđen na smrt pred osmanskim vojnim sudom zbog masakra i uništenja armenskog stanovništva, ali je u to vrijeme već živio u Berlinu.
Umro je nasilnom smrću 15. ožujka 1921. u Berlinu. Na ulici ga je ubio Soghomon Tehlirian, Armenac koji je izgubio članove obitelji u genocidu. Ubojstvo je bilo dio operacije Nemesis, tajne akcije usmjerene na likvidaciju odgovornih za genocid nad Armencima. Na suđenju u Berlinu Tehlirian je oslobođen, a proces je privukao veliku međunarodnu pozornost jer je otvorio pitanje osmanskih zločina nad Armencima pred europskom javnošću.