Wagneru se bliži kraj. Prigožin je doživio gadno iznenađenje

Foto: Profimedia

Vijesti da bi Lukašenko mogao vratiti Wagner iz Bjelorusije u Rusiju nisu nikakvo iznenađenje. Svakom tko je pratio što se događa s Wagnerom od propalog pokušaja oružane pobune 23. i 24. lipnja ove godine već je dugo vremena jasno kako će ta privatna paravojska skončati gašenjem.

Samo je bilo pitanje želi li bjeloruski diktator Aleksander Lukašenko od ostataka Wagnera napraviti svoju Pretorijansku gardu. Pokazalo se da ne želi jer ne može biti siguran u njihovu odanost te ih zbog toga ne želi ni ponovno naoružati ni plaćati. A plaćenička vojska bez stalnog pritoka novca ne može opstati.

Dogovor da se Wagner pošalje u Bjelorusiju postignut je u dva dana nakon okončanja pobune u trenucima kad Putin nije mogao biti siguran tko mu je odan, a tko na strani Prigožina. Par dana prije Wagner je bez otpora osvojio Rostov na Donu iako je Putin osobno naredio da se grad brani. Putinu su trebali mir i stabilnost da bi proveo istrage i čistku u vojnom vrhu. U tim se trenucima slanje Wagnera u Bjelorusiju činilo vrlo razumnom odlukom. 

Ni Lukašenko nije imao ništa protiv, dapače. Pokušavao je sve to prikazati kao svoj veliki uspjeh ostvaren ogromnim pregovaračkim darom. Nadao se da će tom uslugom zadužiti Putina koji će onda vršiti manji pritisak na njega da se bjeloruska vojska izravno uključi u ukrajinski rat. Ubrzo je postalo jasno da Lukašenko baš i nije dobro promislio.

Tri opcije Wagnera

Pripadnici Wagnera dobili su tri opcije. Ili otići u Bjelorusiju ili potpisati ugovore s nekom od privatnih paravojnih skupina koje nadzire rusko ministarstvo obrane, ili se vratiti u civilstvo. Iako je Jevgenij Prigožin tvrdio kako će svi njegovi borci poći s njim u Bjelorusiju, to se pokazalo potpuno netočnim. Po najnovijim podacima u Bjelorusiju se zaputilo manje od pet tisuća vagnerovaca. Što se dogodilo s ostatkom od dvadeset tisuća nije posve jasno. 

Kremlj je zabranio spominjanje Wagnera u svim oblicima medija, uključujući i blogove. Tko to prekrši mogao bi se naći poprilično godina u zatvoru. Zbog toga je jasno i da je nekad vječno prisutni Prigožin nestao iz javnosti. Zadnji put se obratio ruskoj javnosti 30. lipnja u poruci da će svi pripadnici Wagnera koji nisu potpisali ugovore s ruskim ministarstvom obrane doći u Bjelorusiju najkasnije 5. kolovoza. Po tome se može zaključiti da je čak 20 tisuća bivših vagnerovaca odlučilo promijeniti stranu.

U međuvremenu je i Lukašenko shvatio da se zatrčao s pružanjem gostoprimstva Wagneru. Jedno vrijeme mu je koristio da bi njime prijetio Poljskoj i Litvi, no onda je dokučio da će mu Wagner biti samo teret, povrh toga sklon pobuni, pa je po svemu sudeći odlučio riješiti ga se tako da ga vrati Putinu.

Veliko je pitanje je li Lukašenko od početka vjerovao da će se okoristiti Wagnerom ili je to bilo samo privremeno rješenje dok Putin ne učvrsti poljuljanu vlast, jer umjesto da vagnerovce smjesti u poluprazne i prazne vojarne kojih bjeloruska vojska ima na pretek, Lukašenko ih je smjestio u šatore.

Prihvatljivo rješenje za ljeto, ali potpuno neprihvatljivo za hladnu bjelorusku jesen i dugu ledenu zimu. Smještajući ih u šatore Lukašenko je od početka dao do znanja da je to privremeno rješenje, no očekivalo se da će ih potom premjestiti u na brzinu obnovljene vojarne. To se po svemu sudeći neće dogoditi. Kako se duga i hladna bjeloruska zima ne može preživjeti u šatorima, vagnerovcima je dano do znanja da se snađu.

Naoružavanje i financiranje

Drugo pitanje je ponovno naoružavanje Wagnera. Prije napuštanja Rusije vagnerovci su morali svo oružje predati ruskoj vojsci. Da bi Wagner postao iole sposobna oružana sila, Lukašenko bi ih morao naoružati teškim naoružanjem. Prije svega borbenim vozilima i artiljerijom. Niti satelitske snimke niti izvještaji iz Bjelorusije ne upućuju na bilo kakve isporuke teškog naoružanja. Njihov kamp u mjestu Tsel prepun je osobnih automobila, autobusa i kamiona s kojima su došli iz Rusije i to je sve. Od bjeloruske vojske za sada nisu dobili ni jedan komad teškog naoružanja.

To dovodi do trećeg pitanja i daleko najvažnijeg – financiranja. Tijekom 2022. godine ruska država je za održavanje Wagnera isplatila više od dvije milijarde dolara. Zauzvrat Wagner je razorio i osvojio Bahmut. Da tako ruska vojska naplaćuje svoje "usluge", potrošila bi cijeli ruski državni proračun.

Od lipnja do danas Wagner je ostao bez svih ugovora. Bez ugovora je ostala i Prigožinova tvrtka Concord koja je hranila rusku vojsku pa je daljnje financiranje Wagnera trebao osigurati Lukašenko, no on je navodno očekivao da će plaćanje Wagnera osigurati Moskva. Kad je shvatio da neće, spoznao je da bi vagnerovci bez novca vrlo brzo mogli postati ogroman problem.

Tim prije jer je Wagner ostao i bez velike većine ugovora sa stranim vladama. Do pokušaja oružane pobune Wagner je u svojim djelovanjima izvan Rusije imao podršku ruskog ministarstva vanjskih poslova i ministarstva obrane. Pritom je ministarstvo vanjskih poslova sređivalo diplomatska pitanja, dok je ministarstvo obrane pružalo logistiku. I to je jako dobro funkcioniralo jer su vlastodršci koji su zapošljavali Wagner da im pomogne održati se na vlasti znali da isti ima izravnu podršku Moskve.

Gadno iznenađenje za Prigožina

E sada je tome došao kraj. Prigožin se doduše pojavio na rusko-afričkom summitu u Sankt-Peterburgu 27. i 28. srpnja, no tamo je doživio gadno iznenađenje. Svi djelatnici ruskog ministarstva vanjskih poslova uporno su izbjegavali spominjati Wagner u razgovorima sa stranim delegacijama. S druge strane djelatnici ministarstva obrane rado su spominjali Wagner naglašavajući da on više nema podršku Kremlja pa posljedično ni Moskve.

Pritom je posebno bio aktivan ruski ministar obrane Sergej Šojgu koji je afričkim vlastodršcima nudio da Wagner zamijene drugim privatnim vojskama koje su pod izravnim nadzorom njegovog ministarstva.

Očigledno je u tome bio jako uspješan jer je osobno Putin 28. srpnja objavio da je potpisao sporazume o vojnoj suradnji s više od 40 afričkih država. Putin je pritom spomenuo da svi sporazumi predviđaju isporuke oružja i vojne opreme. Sasvim je izvjesno da će uz naoružanje doći instruktori i savjetnici. Po svemu sudeći, iz privatnih tvrtki koje zapošljavaju bivše vojnike.

Međutim, među njima više neće biti Wagnera. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Pročitajte više