Zvjerstva Hamasa su jezivo neopisiva. Ali i za grozne izraelske zločine postoji dokaz

Na drugoj godini Pravnog fakulteta, na kolegiju Kazneno materijalno pravo naučio sam određene pravne principe. Prije svega princip da onaj koji od sebe ili drugog odbija protupravni, neizazvani napad ne čini kazneno djelo. U ovom slučaju riječ je, dakle, o samoobrani.

Međutim, da bi se radnja čovjeka koji se brani smatrala samoobranom potrebno je i dovoljno da intenzitet napada i obrane budu u korelaciji odnosno približne jačine. Na primjer, ako te netko napadne šakama, ne možeš se braniti automatskom puškom i reći kako si to uradio u samoobrani. Pravnom terminologijom rečeno, riječ je o prekoračenju nužne obrane, koje te ne oslobađa kaznene odgovornosti.

Primjena pravne teorije u praksi

Za barbarstvo koje su pripadnici Hamasa učinili u neisprovociranom napadu od 7. listopada na teritoriju Izraela teško je naći riječi koje ga u zdravorazumskom smislu mogu opisati, a kamoli opravdati. Dakle, radi se o ratnim zločinima gotovo bez presedana u novijoj povijesti ljudske civilizacije, izuzimajući ono što je radila Islamska država u Siriji i Iraku prije koju godinu.

Surove likvidacije cijelih židovskih obitelji, obezglavljivanje djece, masakr mladih ljudi koji su se zabavljali na partyju za mir prije se mogu izjednačiti sa scenama iz horor filmova nego sa stvarnošću te predstavljaju tužnu istinu koliko zlo može zavladati ljudskim razumom. 

U pravnom smislu stvari su čiste. Pripadnici Hamasa su izvršili najgnusnije ratne zločine. Postoje žrtve, svjedoci, sredstva kojima su zločini izvršeni, dokazi u vidu video i audiosnimki gdje su se određeni pripadnici ove terorističke bande hvalili kako su golim rukama davili nedužne žrtve. 

A što je s Izraelom?

Izrael i njegovi saveznici, prije svega Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo, ponavljaju kako židovska država ima pravo na samoobranu. Nesporno. Kako je Izrael napadnut neisprovociranim napadima od 7. listopada i kako mora odgovoriti. Nesporno.

Međutim, kao što je gore već navedeno, postavlja se pitanje intenziteta odgovora na neisprovocirani, protupravni napad. Može li se ono što Izrael sada radi u Pojasu Gaze, prema osnovnim postulatima međunarodnog kaznenog i humanitarnog prava smatrati nužnom obranom, te židovsku državu osloboditi odgovornosti od eventualnog izvršenja ratnih zločina. 

Za mene kao čovjeka s dugogodišnjim iskustvom u međunarodnom pravu, ne. Nipošto. Ni po koju cijenu. Čak ni po cijenu da me zbog tog mog stava etiketiraju kao antisemita, jer to nikada nisam bio niti ću ikada biti. Zato što se divim i uvijek sam se divio židovskom doprinosu našoj civilizaciji. Zato što sam objektivan i nepristran čovjek. I nemam potrebu takva svoja stajališta nikome dokazivati, iako se ovih dana s različitih izraelskih adresa mogu čuti šokantne zamjene teza. 

Na primjer, izvjesni izraelski veleposlanici od Londona do Zagreba traže da se države opredijele na čijoj su strani, na strani dobra ili na strani zla, a kada im se postave škakljiva pitanja u vezi masovnih ubojstava palestinske djece u Pojasu Gaze, jedini im je odgovor kako palestinski izvori preuveličavaju žrtve.

Uzgred, brojka od više od 1500 ubijene palestinske djece u neselektivnom bombardiranju Gaze je brojka plasirana javnosti ne samo iz palestinskih izvora nego i iz izvora Ujedinjenih naroda te humanitarnih organizacija koje djeluju na terenu. Ali što to vrijedi kada je i glavni tajnik UN-a Antonio Guterres "zalutao u prostoru i vremenu" te "spreman za ostavku" i to prema riječima ni manje ni više nego ministra vanjskih poslova Izraela, gospodina Elija Cohena i to samo zato što se "nesretnik" drznuo primijetiti kako su i Palestinci ljudi.

Prema tome Izrael, odnosno ljudi u komandno-odgovornom lancu, koji donose odluke (jedino relevantno za Međunarodni kazneni sud, jer je kod počinjenih ratnih zločina uvijek u pitanju individualiziranje krivnje), a ne cijeli izraelski narod se ne mogu osloboditi kaznene odgovornosti za počinjene ratne zločine. A zašto ne mogu? Zato što, kao i u slučaju Hamasa, postoje mnogobrojni, neoborivi dokazi.

Dokazi

Prema međunarodnom humanitarnom pravu, sve strane u sukobu moraju u svakom trenutku praviti razliku između civila i civilnih objekata i boraca i vojnih ciljeva te usmjeravati svoje napade samo na borce i vojne ciljeve. Izravni napadi na civile ili civilne objekte su zabranjeni i predstavljaju ratne zločine.

Neselektivni napadi, oni koji se ne razlikuju prema potrebi, također su zabranjeni. Kada neselektivni napad ubije ili ozlijedi civile, prema međunarodnom pravu predstavlja ratni zločin. Nerazmjerni napadi, oni kod kojih je očekivana šteta za civile i civilne objekte pretjerana u usporedbi s "očekivanom konkretnom i izravnom vojnom prednošću", također su zabranjeni. Svjesno pokretanje nerazmjernog napada je ratni zločin.

U periodu od 7. do 12. listopada 2023. godine izraelske su vojno-zrakoplovne snage izvele neselektivna bombardiranja Pojasa Gaze, koja su izazvala ogromna razaranja uzrokujući brisanje s "lica Zemlje" cijelih palestinskih obitelji. U mnogim od ovih napada Izraelci su prekršili međunarodno humanitarno pravo tako što nisu poduzimali mjere opreza kako bi zaštitili civile. Izvodili su neselektivna bombardiranja gdje se nije pravila razlika između civilnih i vojnih ciljeva ili su čak izvođeni napadi u odnosu na civilne ciljeve zbog sumnje da služe u vojne svrhe, ali bez prethodne provjere točnosti podataka dobivenih s terena.

U namjeri bezobzirne osvete za zločinački pothvat Hamasa, izraelske snage pokazale su šokantno zanemarivanje potrebe da se zaštite civili, prije svih djeca, žene, stariji i bolesni.

Neoborivi nalazi Amnesty Internationala

U večernjim satima odnosno preciznije oko 20:20 7. listopada, izraelske su snage bombama pogodile trokatnu stambenu zgradu u četvrti Al-Zeitoun u Gazi, gdje su boravile tri generacije obitelji Al-Dos. U napadu je ubijeno 15 članova obitelji, od čega sedmero djece. Među žrtvama su Awni i Ibtissam Al-Dos te njihovi unuci i imenjaci Awni star 12 godina i Ibtissam star 17 godina.

Nastradali su i Adel i Ilham A-Dos i svo petero njihove djece. Beba Adam, stara samo 18 mjeseci, bila je najmlađa žrtva. Analitičari Amnesty Internationala su obavili razgovor sa susjedima te izvršili druge analize ovog brutalnog napada uključujući provjeru satelitskih snimaka, videozapisa i autentičnih fotografija s lica mjesta. Nesporno je utvrđeno da Izraelci nisu poslali nikakvo upozorenje.

Istraživanje Amnesty Internationala nije pronašlo bilo kakav dokaz o vojnim ciljevima u tom području u vrijeme napada. Dakle, ako su izraelske snage napale ovu stambenu zgradu znajući da su u trenutku napada prisutni samo civili, to bi bio izravan napad na civilni objekt ili na civile, što je zabranjeno i predstavlja ratni zločin.

Čak i ako su ciljali ono što su smatrali vojnim ciljem, napadajući stambenu zgradu, u vrijeme kada je bila puna civila, u srcu gusto naseljenog civilnog susjedstva, na način koji je uzrokovao ovaj broj civilnih žrtava i stupanj uništavanja, to bi bilo neselektivno. Neselektivni napadi koji ubijaju i ranjavaju civile, kako sam ranije objasnio, predstavljaju ratni zločin.

Tri dana kasnije, 10. listopada izraelski zračni napad na obiteljsku kuću ubio je 12 članova obitelji Hijazi i četiri njihova susjeda, u Ulici Al-Sahaba u Gazi. Među ubijenima je troje djece. Izraelska vojska izjavila je da je gađala položaje Hamasa. Međutim istraživanje Amnesty Internationala nije pronašlo nikakve dokaze o vojnim ciljevima u tom području, u vrijeme napada. Štoviše, prema nalazima Amnesty Internationala u kući niti u njenoj neposrednoj blizini nije bilo vojnih ciljeva, što ukazuje da se može raditi o izravnom napadu na civile ili na civilni objekt, što je zabranjeno međunarodnim pravom i smatra se ratnim zločinom.

Napad na izbjegličke kampove Nuseirat i Jabalia

Izraelski zračni napad 8. listopada je pogodio izbjeglički kamp Nuseirat u središtu Pojasa Gaze, ubivši Mohammeda i Shuruq Al-Naqla i dvoje njihove djece, Omara starog 3 godine i Yousefa starog 5 godina. Ranjena je i njihova dvogodišnja kći Mariam i njihov trogodišnji nećak Abdel Karim. U udaru je ozlijeđeno preko 20 ljudi. U provedenoj istrazi analitičari Amnesty Internationala doznali su kako su izraelske vlasti uputile upozorenje o napadu oko 10:30 ujutro, a napad se desio tek u 15:30 popodne kada su se civili vratili u svoje domove.

Davanje upozorenja sukladno međunarodnom humanitarnom pravu ne oslobađa oružane snage njihovih drugih obveza. Osobito u navedenom slučaju s obzirom na vrijeme koje je proteklo od izdavanja upozorenja, izvršitelji napada morali su provjeriti eventualno prisustvo civila prije nego što su nastavili s napadom. Nadalje, i ovdje je riječ o izravnom napadu na civilni objekt, što je ratni zločin. Izraelska vojska nije imala komentar na pitanja istražitelja.

Oko 10:30 ujutro 9. listopada, izraelski zračni napadi pogodili su tržnicu u izbjegličkom kampu Jabalia, koji se nalazi nekoliko kilometara sjeverno od grada Gaze, ubivši najmanje 70 ljudi. Poznato je da je tržnica jedno od najprometnijih komercijalnih područja u sjevernoj Gazi. Prema izvorima iz izraelske vojske, gađana je džamija u blizini tržnice gdje su se navodno okupili pripadnici Hamasa.

Međutim, satelitske snimke koje je analizirao Amnesty International nisu pokazale nikakvu džamiju u neposrednoj blizini tržnice. Na temelju iskaza svjedoka, satelitskih slika i provjerenih videozapisa, napad koji je rezultirao velikim brojem civilnih žrtava bio je neselektivan i morao bi se istražiti kao ratni zločin.

Napad na šesterokatnicu u Sheikh Radwanu

Napad na šesterokatnicu u Sheikh Radwanu, četvrti grada Gaze, koji se dogodio 10. listopada oko 16:30, prouzročio je pogibiju preko 40 civila, među kojima mnogo nevine djece. Istražiteljima Amnesty Internationala izraelska je vojska rekla kako je napad izvršen zato što je na jednom od katova boravio pripadnik Hamasa. 

Čak i ako je ta osoba bila borac, prisutnost borca u civilnoj zgradi ne pretvara tu zgradu ili bilo koga od civila u njoj u vojni cilj. Međunarodno humanitarno pravo je u ovim slučajevima decidirano. Moraju se poduzeti sve moguće mjere opreza kako bi se umanjile štete civilima, uključujući otkazivanje ili odgodu napada ako postane očito da bi bio neselektivan ili na drugi način nezakonit.

Međutim, ove mjere opreza nisu poduzete prije zračnog napada na Sheikh Radwan. Znalo se da je zgrada puna civila te da među civilima ima mnogo djece, a napad se ipak dogodio. Dakle, kao neselektivni napad u kojem su ubijeni i ozlijeđeni civili mora se istražiti kao ratni zločin.

Moraju odgovarati i jedni i drugi

Ako su židovski veleposlanici, ministri, vojni komandanti i ostali dužnosnici čestiti ljudi, trebaju pogledati istini u oči, ne zamjenjivati teze i ne opravdavati ono što se opravdati ne može. Hamas će za svoje barbarstvo odgovarati, ali ako na svijetu postoji zrno pravde, odgovarat će i pojedinci u komandnom lancu vojno-političkog vrha židovske države.

Za prekoračenje nužne obrane, da se vratim na početak ovog teksta. I to pred Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine. I oni i Hamas. Bez razlike i bez predrasuda. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala