Usamljenost nije samo osjećaj; ona je signal našega tijela da nam nešto nedostaje. Prema psihologu Ernestu Liri de la Rozi, usamljenost je poput gladi ili žeđi – signal iz mozga koji nam govori da nam nedostaje nešto važno. Kad se osjećamo usamljeno, naše tijelo reagira kao da smo pod stresom, otpuštajući hormone poput kortizola koji s vremenom mogu narušiti naše zdravlje.
Američki liječnik Vivek Murthy naveo je podatke iz 2023. godine koji pokazuju da društvena izolacija može imati jednak negativan učinak na zdravlje kao i pušenje petnaest cigareta dnevno, dakle čak i veći od utjecaja nedostatka tjelesne aktivnosti i pretilosti.
Usamljenost može pogoditi ljude svih dobi, ali kako starimo, taj osjećaj često postaje izraženiji. Djeca odlaze iz kuće, voljene osobe i prijatelji nas napuštaju, a mi možemo početi osjećati da smo zaboravljeni. Međutim, znakovi usamljenosti nisu uvijek očiti – netko može izgledati zauzeto ili veselo, a u sebi se osjećati duboko izolirano, piše Parade.
Razumijevanje ovih suptilnih ponašanja pomaže nam prepoznati problem na vrijeme, prije nego što usamljenost preraste u ozbiljan kronični zdravstveni problem, kako tjelesni tako i mentalni. Evo deset znakova koje psiholozi ističu kao upozoravajuće kod ljudi koji s godinama postaju sve usamljeniji.
Iako tehnologija može povezati ljude, pretjerana uporaba digitalnih komunikacijskih sredstava katkad zamijeni istinske, osobne susrete. Dr. Holly Schiff ističe kako previše poruka i poziva može stvoriti lažan osjećaj povezanosti. Primjer? Umirovljenik koji svakodnevno objavljuje na Facebooku ili šalje poruke obitelji vjerojatno traži interakcije koje mu nedostaju u stvarnome životu.
Katkad prekomjerno gledanje televizije postaje način da se vrijeme ispuni, bez stvarnoga zadovoljavanja emocionalnih potreba. Možda ćete primijetiti da netko satima gleda vijesti ili zabavne emisije tražeći utjehu u predvidljivosti rutine.
Prisjećanje na prošlost može biti ugodno, ali kad osoba stalno govori o dobrim starim vremenima, to može značiti da ne uživa u sadašnjosti. Možda se osjeća usamljeno pa se okreće uspomenama na dane kada je imala više društvenih veza i smislenih odnosa.
Katkad fizički simptomi mogu biti način izražavanja emocionalne boli. Starija osoba koja se često žali da je umorna ili osjeća bolove mogla bi zapravo pokušavati privući pozornost i započeti razgovor kako bi se osjećala manje usamljeno.
Slučajni razgovori s nepoznatim ljudima mogu djelovati kao spas u trenucima kada nedostaju dublje, osobne veze. Ako primijetite da netko iznenada pokazuje veliku želju za razgovorom s potpunim strancima, to može biti znak da pokušava nadoknaditi nedostatak stvarne povezanosti.
Ako primijetite da netko jede više ili manje nego inače, to može biti znak emocionalne nesigurnosti. Hrana često postaje izvor utjehe ili osjećaja kontrole kada nedostaje socijalna interakcija.
Usamljeni ljudi često odbijaju tražiti pomoć, čak i kada im je potrebna. Ponos i želja za neovisnošću mogu ih spriječiti da se obrate drugima, čime se dodatno produbljuje osjećaj izolacije.
Iako su kućni ljubimci danas često kao članovi obitelji, pretjerana privrženost može biti znak emocionalne praznine. Ako netko razgovara o svojemu psu kao da je osoba ili provodi previše vremena gledajući stare fotoalbume, možda pokušava nadoknaditi nedostatak ljudske povezanosti.
Usamljenost može smanjiti osjećaj svrhe pa ljudi gube interes za aktivnosti koje su im nekada donosile radost. To se može očitovati diskretno – poput zapuštenoga vrta ili prazne police s knjigama kod nekoga tko je nekada bio strastveni čitatelj.
Neki ljudi postaju previše skloni ugađanju drugima bojeći se da će izgubiti i onu rijetku povezanost koju imaju. Mogu se slagati sa svime kako bi zadržali barem mali dio društvene interakcije, čak i ako to znači potiskivanje vlastitih potreba.