MEĐU uobičajenim simptomima covida-19 često se istodobno javljaju gubitak osjetila okusa (ageuzija) i gubitak njuha (anosmija).
John Hayes, ravnatelj Centra za senzornu procjenu i profesor znanosti o hrani na Državnom sveučilištu Pennsylvania, kaže da trenutne procjene ukazuju na to da 45 do 75 posto osoba pozitivnih na covid-19 gubi njuh - često bez drugih simptoma, poput temperature, kašlja, bolova i umora. To sugerira da bi se možda gubitak mirisa mogao koristiti kao rani probirni simptom.
"Početni podaci pokazuju da se otprilike 80 posto ljudi oporavi u roku od četiri do šest tjedana. Ali kod drugih postupak vraćanja mirisa i okusa može potrajati", kaže Hayes.
Amy Wright je jedna od ljudi koja se suočila s time. Ona je vjerojatno bila izložena covidu tijekom putovanja krajem veljače 2020. Osjećala je mnoge simptome tijekom bolesti, a s posljedicama se i dalje bori pa je o svom neobičnom iskustvu s gubitkom osjeta njuha i okusa progovorila u intervjuu za The Healthy.
"Gubitak mirisa prvi sam put primijetila dok sam planinarila sa suprugom. Rekao je kako je prekrasno mirisalo raslinje, uključujući ruže. Ruže su mi posebne; podsjećaju me na moju baku i njezin vrt. Primijetila sam da ih jedva osjećam, a on je rekao da sam se previše umorila i da je bolje da zastanem kako bih bolje osjetila miris ruža. Nikada neću zaboraviti utjecaj te izjave. Zabila sam nos u tu ružu i jako njušila. Rekla sam: 'Kunem se, jedva im osjećam miris.' Bio je ožujak, a gubitak okusa i njuha još nije bio na popisu simptoma i o njima se nije raspravljalo pa nisam imala pojma da je to dio covida", prisjetila se pojave ovih simptoma.
Uskoro je shvatila da joj je hrana bezokusna, a dva dana kasnije je njezin suprug dobio temperaturu, počeo kašljati i loše se osjećao.
"Moj je suprug potvrđen kao covid-pozitivan. Dok je čekao da dođu njegovi rezultati testiranja, i njegova osjetila okusa i njuha su počela slabiti. Zbog opterećenog zdravstvenog sustava odmah mi je postavljena pozitivna dijagnoza zasnovana samo na simptomima", prepričava Amy te otkriva kako je 22. ožujka zaprimljena u bolnicu zbog komplikacija uzrokovanih koronavirusom.
Osjećala je bolove u prsima i otežano je disala. Kako kaže, mislila je da je smrt došla po nju i supruga. Davali su im eksperimentalne lijekove, a kaže da je sve bilo vrlo traumatično.
Ipak, i dalje se bori s koronavirusom.
"Simptomi covida svakodnevno utječu na kvalitetu mog života. Otežano dišem, kašljem, a iako sam 20 godina astmu uspijevala kontrolirati bez lijekova, sada to više nije tako. Dobila sam i osip na nogama. Također sam imala jake grčeve u trbuhu i svaki gastrointestinalni problem koji možete zamisliti: povraćanje, proljev, nadutost...", opisuje.
Ponekad ima problema i s fokusiranjem, kao i zamagljenim vidom, piše The Healthy.
"Razvila sam paresteziju na lijevoj strani tijela i na cijelom licu. Ponekad mi se čini kao da hodam s drvenim nogama i kao da moji prsti nemaju živčane završetke", dodaje.
Riječ je o obliku poremećenog osjeta, spontanog javljanja osjetnih doživljaja bez odgovarajućih vanjskih ili unutarnjih podražaja.
"Još uvijek imam problema s dešifriranjem koje je osjetilo potpuno nestalo, pogotovo jer su tako usko povezana. Obično ili nemam osjetilo okusa ili mirisa ili su jako smanjeni. Ako - a to je veliko ako - osjetim miris, obično je na neki način iskrivljen. Eterično ulje paprene metvice miriše na aceton; moje malo štene miriši na kredu; citrusno voće ima okus poput benzina ili kerozina; crno vino ima okus dezinficijensa; crvena paprika ima okus poput tekućeg dima. Imam mirisne halucinacije, koje su zamišljeni neugodni mirisi. Kod halucinacija nisu potrebni fizički podražaji. Česti su i intenzivni", otkrila je Amy.
"Nedostaje mi okus. Nedostaju mi začini - bilo koje vrste. Nedostaje mi buđenje zbog mirisa i okusa kave. Bilo je to poput moje budilice, simbola naklonosti moga supruga - jednostavan čin ljubavi kojim mi govori 'dobro jutro, dušo'. Nedostaje mi crvena paprika. Najdraža mi je, a sada ima okus poput plijesni i tekućeg dima. Nedostaju mi kiseli krastavci; sada imaju okus octa. Prije sam bila gurman i uživala sam odlaziti u restorane i isprobavati nove stvari. Sad sam nervozna zbog kombinacija okusa, jer previše okusa može pokrenuti prividnu iluziju, a cijeli obrok može završiti okusom dezinficijensa ili nečeg čudnog. Sve u vezi s hranom postalo je izazovnije, stresnije i manje ugodno", priznaje.
Kako kaže, njezin mozak sada troši vrijeme da joj objasni što jede umjesto da pamti stvari. Osjeti slane, gorke i iznimno začinjene okuse, ali i njih tek djelomično.
"Otkad su mi oduzeti miris i okus, shvaćam koliko su ta osjetila dragocjena i značajna", zaključila je Amy, ali i dodaje kako je unatoč svemu zahvalna što su i njezin suprug i ona dobili novu priliku za život.