Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Zbog svega toga utvaramo si da je Dragan stručnjak za ovu temu i danas vas vodi u SportHouse.
ODLUČIO sam prije pomalo nezahvalnog zadatka sastavljanja TOP lista napisati još jedan kratki osvrt i tako bar malo umiriti vlastitu savjest. Naime, postoje neke pizzerije prema kojima sam na neki način bio nepravedan te sam ih, priznajem, pomalo zločesto gurnuo u drugi plan.
Jedna od takvih pizzerija upravo je osječki SportHouse, pizzerija koja me podsjeća na kvartovskog mangupa koji fura neki svoj film i ne zamara se nešto previše tuđim mišljenjima, savjetima i kritikama.
U Osijek sam stigao prije malo više od deset godina i vrlo sam brzo posjetio sve tadašnje pizzerije. U to vrijeme nije bilo pizzerija koje bi svojom kvalitetom odskakale od drugih, a većina je pizzerija pravila klasične, kako ih ja volim nazvati; old school pizze.
A onda se pojavio SportHouse. Pomalo neobičan i drugačiji koncept gastronomsko-sportskog centra, zanimljiv ambijent i pizza totalno drugačija od drugih. Ono što me odbilo od toga da postanem stalni gost bile su poprilično visoke cijene u usporedbi s drugim osječkim pizzerijama, ali već tada je bilo jasno da ova pizzerija igra na neku sasvim drugu kartu.
Stavili su kvalitetu na prvo mjesto, a to sa sobom donosi i više cijene. Priznajem, upravo sam zbog toga u jednom periodu prestao odlaziti u SportHouse, a danas iz ove nove perspektive nekoga tko puno više i ozbiljnije prati pizza scenu, vidim da je to bilo poprilično bedasto s moje strane.
Među najboljima u Osijeku
S vremenom su mnoge druge pizzerije svojim cijenama dostigle SportHouse pa su mi dodatno izbile jedini "argument" zbog kojeg sam ga neopravdano gurnuo u drugi plan. Početkom ove godine sastavljao sam listu osječkih pizzerija te sam pozvao sve svoje poznanike i prijatelje da mi napišu koje su im osječke pizzerije najbolje. Njih pet.
Dobio sam jako puno poruka i došao do dva zanimljiva zaključka. Njihovih je prvih pet pizzerija bilo isto kao i mojih, jedino je redoslijed bio malo drugačiji. Na toj se njihovoj listi SportHouse našao na prvom mjestu pa me to potaknulo na još nekoliko odlazaka i dodatnu provjeru.
>> Nakon iscrpne analize, Lovac na pizze ponosno predstavlja top 5 osječkih pizzerija
Da, Sporthouse je zadržao konstantu i poput kvartovskog mangupa iz uvoda ovog teksta i dalje fura neku svoju, poprilično dobru priču. Tijesto je očito posebne recepture, vrlo ukusno i fino, teksturom i izgledom drugačije od tijesta kakvo prave pizzerije s napoletanskim pizzama, ali ne podsjeća ni na tijesta uobičajenih "old school" pizza.
Ni pretanko, ni predebelo, istovremeno hrskavo na površini, a mekano u sredini. Dodatnu mu finoću daje velika i kvalitetna krušna peć na drva. Isprobao sam nekoliko različitih pizza i moj je favorit BBQ pizza s mozzarellom, mariniranom piletinom, mladim lukom i sočnim barbecue umakom.
30 pizza u tri veličine
Sastojci su svakako glavni adut, vrlo su kvalitetni, a ima ih taman koliko i treba. Pizze nisu natrpane, ali svih sastojaka u nadjevu ima i više nego dovoljno.
Sporthouse u svojoj ponudi ima tridesetak pizza koje se mogu naručiti u tri veličine. Srednja je veličina ona standardna i uobičajena, a cijene se za tu veličinu kreću od 8 eura za Margheritu (koja se u SportHouseu naziva Margaritta) do 13 eura koliko treba izdvojiti za SportHouse, pizzu kuće na kojoj se u nadjevu uz fine cherry rajčice ističu pršut i paški sir.
Kad bih uz BBQ pizzu morao izdvojiti još jednu, onda bi to bila pizza s karameliziranim lukom i pršutom koja mi se uz BBQ pizzu najviše svidjela. Na svim su pizzama koje sam isprobao sastojci izuzetno dobro (po)složeni, a prateći umaci pametno izbalansirani pa je teško pronaći neki vodeći sastojak ili okus koju bi samostalno dominirao.
Upravo su mi zbog toga pizze u SportHouseu posebno fine i sočne, a iako sam se navukao na napoletanske pizze, svaki mi odlazak u SportHouse ostane u lijepoj uspomeni. Osim pizza, SportHouse u svojoj ponudi ima i steakove, sendviče i salate uz dosta dobar izbor piva. Naravno, budući da uz pizzu volim popiti ili nešto jače craft pivo ili jače tamno pivo, uz omiljenu BBQ pizzu obavezno naručim točeni Tomislav.
Kada danas s nešto većim vremenskim odmakom pogledam trenutnu osječku pizza scenu, onda to definitivno nije ona ista pizza scena kakvu sam zatekao prije deset godina.
Otvorile su se mnoge nove pizzerije, a većina je starih poprilično podigla kvalitetu svoje usluge, prvenstveno kvalitetu pizza. Za sve je to, između ostalog, zaslužan i Sporthouse koji će se definitivno naći na mojim budućim TOP listama.