IAKO će ljubitelji zmija vrlo vjerojatno reći da ne postoji zmija koja će biti loš ljubimac, činjenica je da su neke vrste zahtjevnije od drugih. Mnoge vrste zmija živjet će dugim i zadovoljnim životom u zatočeništvu, ali postoje i one koje će zbog određenih specifičnosti, kao što su veličina ili prehrambene navike, stvarati probleme svojim vlasnicima.
Sasvim je jasno da zmije otrovnice nisu stvorene za život u zatočeništvu, ali postoje i druge zmije čije će potrebe s vremenom ponukati vlasnika na pitanje je li izbor ovog ljubimca bio najbolja odluka koju je mogao donijeti. Pet zmija koje donosimo u nastavku pokazale su se kao nezahvalni ljubimci.
Mrežasti piton (lPython reticulatus)
Mrežasti pitoni smatraju se rekorderima u duljini, a to potvrđuje činjenica da je najdulji mrežasti piton ikada pronađen bio dug približno 10 metara. Samo je ovaj podatak dovoljan da mrežasti piton dospije na listu najgorih ljubimaca među zmijama.
Unatoč tome, brojni uzgajivači bave se ovom vrstom te nude zmije u nekoliko boja i uzoraka. U njihovim divljim staništima, u kontinentalnoj Aziji i na Filipinima, tjeraju strah u kosti zbog svoje tendencije da ubijaju i jedu domaće životinje. Također, mogu biti veoma opasne za ljude.
Zelena anakonda (Eunectes murnus)
Često nazivana divovska anakonda ili smaragdna anakonda, najveća je, najteža i druga najduža zmija na svijetu, nakon mrežastog pitona. U zatočeništvu ovaj se div ne osjeća ugodno, postaje razdražljiv te mu je potrebna velika količina hrane. Ova se zmija smatra i najtežom na svijetu.
Poseban problem kod divovske anakonde kao ljubimca je što većinu vremena provodi u vodi. Zbog toga njezino držanje zahtijeva velike količine vode u ogromnim spremnicima. Osim što je takve spremnike teško održavati, oni su i iznimno skupi.
Burmanski piton (Python molurus bivittatus)
Jedna od najčešćih zmija ljubimaca nije ni najmanje kriva što se našla na ovoj listi. Naime, kako to često biva, krivci su ljudi. Budući da se ove zmije vrlo lako razmnožavaju u zatočeništvu, do njih je iznimno lako doći. Po leglu imaju i do 100 jaja, a rezultat masovne proizvodnje jest da mladi burmanski pitoni završe kao ljubimci i kod onih osoba koje se uopće nisu raspitale koliko ovakva zmija može narasti.
Suočeni s nedostatkom prostora i ljubimcem kakvog zapravo nisu željeli, ljudi ih puštaju u divljinu, što, naravno, narušava ekosustav mjesta na kojem su puštene. U područjima kao što je Everglades na Floridi, ove goleme zmije uspostavile su invazivne populacije za razmnožavanje, unatoč naporima da ih se kontrolira.
Šarena boa (Boa constrictor)
Još jedna prilično velika zmija koja se često uzgaja kako bi bila ljubimac, inače se smatra životinjom blage naravi. Međutim, ako postane nezadovoljna, njezino se ponašanje može uvelike promijeniti, što u konačnici može dovesti i do napada na čovjeka.
Najveći problem vezan za šarenu bou, ljubimca, jest taj što joj u zatočeništvu mora biti osiguran prostor koji će biti što sličniji uvjetima u kojima živi na slobodi u tropskim šumama Srednje i Južne Amerike. Ovo je nešto s čime će se većina vlasnika teško nositi jer zahtijeva veliki angažman i nabavljanje potrebnih stvari iz cijelog svijeta.
Stijenski piton (Python sebae)
Ove zmije mogu narasti do čak 6 metara, pa ćete za ovog ljubimca morati osigurati prilično velik prostor. S obzirom na njihovu veličinu, bit će im potrebno dosta hrane, i to hrane poput zečeva i pilića. Osim toga, narav im se opisuje kao razdražljiva.