Hrvatska glazba nikad nije bolje zvučala! Apsolutnu regionalnu dominaciju naših marljivih i kreativnih glazbenika ništa ne može zaustaviti već desetljećima, što nimalo ne čudi znamo li da radijskim valovima dominiraju isti autori koji su bili aktivni 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća. Ako nije pokvareno, ne mijenjaj!
I ove godine Porin je opravdao status hrvatskog Grammyja, a njegovi organizatori HDS ZAMP, Hrvatska glazbena unija (ovih dana možda lakša za jednu članicu koja se usprotivila nominaciji jednog dalmatinskog šansonjera) i naše javno dobro HRT očigledno su uposlili izvanredno stručno tijelo koje je nominiralo samo najbolje od najboljeg. I imali su iz čega birati!
Ovu sjajnu ekipu tvore članovi raznih glazbenih društava i kritičari koji javnosti uvijek precizno ističu što je vrijedno slušanja pa i ne čudi da mi se znoje dlanovi na samu pomisao da moram izabrati najbolje iz elitnog društva nominiranih.
Idemo po glavnim kategorijama: pjesma godine, album godine, najbolji album pop glazbe, najbolja vokalna izvedba (muška i ženska) i producent godine.
Nominirani su:
Možda i najteža kategorija. Hrvatski producenti ove godine su digli standarde, što se vidi i po broju radijskih hitova koji zasigurno ni vama ne izlaze iz glave, ali i po raznovrsnom opusu koji potpisuju.
Zbog te raznovrsnosti dajem malu, ali zaista minimalnu prednost Igoru Ivanoviću. Dok su Zec i Bratoš briljirali većinom s provjerenim teškašima te su imali prednost znajući da će im autori donijeti bezvremenske hitove, Ivanović je riskirao pružajući povjerenje manje etabliranima. I - isplatilo se!
Moj producent godine odgovoran je za proboj nove zvijezde na hrvatskom glazbenom nebu:
Devin Juraj svilenkastim glasom vodi naša srca za ruku do razrješenja emocionalnih nedoumica - kao da nam šapuće: "Josipe, pošalji joj slatki SMS i priznaj joj da ti se sviđa…"! Ivanović se pobrinuo da se njegov medeni glas topi u zvučnicima, a pjesma je osvojila i publiku i kritiku. Na popularnoj video platformi youtube.com u samo 8 mjeseci broji preko 50 tisuća pregleda, a talent mu ne osporava ni preko 20 komentara. Jedan od njih mu tepa i da je hrvatski Weeknd…
Kao i svake godine, ova kategorija je nemoguća misija. Kako izdvojiti ono što je srcu draže? Kako prelomiti i reći: "da, jedan od ovih je mrvicu genijalniji od ostalih"? Vokalne vratolomije najvišeg ešalona hrvatske glazbene piramide nezahvalno je uspoređivati, ali ja ću se ovdje opredijeliti za najklasičniji i najškolskiji izbor: Baby Lasagnu.
Gledajte, ovo je jednostavno pitanje pristupa. Kad pričamo o vokalistima, možemo raspravljati o kreativnosti, interpretaciji i osebujnosti, ali jedna stvar ipak je presudna za ocjenu najbolje vokalne izvedbe: pjevačka tehnička dominacija.
Marko Purišić ovdje je iznad Gibonnija i Kosovca: njegove iskusne vokalne bravure demonstriraju školovanost glasa, uvjerljiv pristup amplitudama visine i dubine dotiče najljepše performanse Freddieja Mercuryja i Andreje Bocellija, a tekst u strofama ide kao lansiran katapultom - toliko brzo da je impresivno što ga je uspio upamtiti, a nekmoli izvesti bez greške!
Iako su Kosovec i Gibonni svakako majstori zanata, Baby Lasagna ih ovdje svladava u fotofinišu, ali samo temeljem iskustva i pripreme. Njegov raspon od 6 oktava ovdje dolazi do izražaja bolje nego u bilo kojoj drugoj njegovoj pjesmi, što jednostavno moram uzeti u obzir po prirodi kategorije.
Ovdje je situacija puno izvjesnija. Očita pobjednica je:
Nemojte me nasmijavati! Poštujem veliku Natali Dizdar i neprevaziđenu Vannu (obje mi izmame suze na lice svakim novim hit singlom), ali uspoređivati njih s hrvatskom Amy Winehouse?!
Ako vas u Dokinu nadmoć nisu uvjerile desetke tisuća pregleda na video platformi youtube.com i preko 15 komentara u svega tri mjeseca, sad je vrijeme da se osjećate malo tupasto. Naime, Antonela je doslovno UČITELJICA PJEVANJA! Kao što piše na mrežnoj stranici "Yamaha music school Zagreb", "njena poduka pjevanja proizlazi iz duge prakse pjevačice s aktivnom karijerom i osvojenim Porinom".
Možda vi mislite da ste najpametniji i da možete o pjevanju pametovati gospođici koja je DOSLOVNO UČITELJICA PJEVANJA, a to još proizlazi iz duge prakse pjevačice s aktivnom karijerom i osvojenim Porinom, ali ja si neću to dati za pravo! Antonela, samo nastavi rock-ati!
Tako mi je drago što nisam dovoljno stručan za glasanje na Porinu! Zar da ovdje izmišljam da mi je jedan od ovih albuma više utjecao na život od drugih?
Pavelov FM/AM svima nama je obilježio partijanje ovog ljeta, a dočekivanje zore na Zrću ne bi bilo isto bez Dana koji sjaje (feat. Sanja, Marinko i Zec) i lude Do mjeseca, koja je u Thaliji postala redovan znak da je 3 ujutro i da s Jole Čaglja prelazimo na malo žešće zvukove.
Natali Dizdar svojim je baršunastim glasnicama obgrlila samo tkivo ljetnog sanjarenja i iznjedrila slatke misli o vrućim nepodopštinama na osamljenim plažama, ali da za vrijeme istih ne zaboravimo na deprimirajuću prolaznost života i naše nemilo nutarnje propadanje. Ipak, album koji nam nije promijenio samo živote nego i krajobraz pop scene je:
Nakon što nam se predstavila melankoličnim baladama s natruhama sretnoga ženskog inata, njeni pop i country zvukovi (premda nitko ne voli svrstavanje glazbe u tvrde žanrovske okosnice) otvorili su put životnoj sreći, radosti i istinskim užicima svim ljudima dobre volje.
Ona nije umišljena - ona je spokojna jer zna da pojavom nosi vedru atmosferu, dobre misli, osmijehe na licima, mrak na stazama tuge pretvara u svjetlost na stazama sreće. To su izmaštani bomboni u kutijici sreće od karamele koja vas toplim i mekim rukama uštipne za bolji dan.
Život bez glazbe za nju je život bez uživanja u daru racionalnosti koji joj daje glazba! Glazba je sirup za sreću i zdravlje, i to s okusom najfinijega voća. Nažalost, neki to žele pokvariti pa se Miji smiju putem lažnih profila na Facebooku ili forumu i žele joj zlo.
Izbor je sve teži i teži! Svi ovi albumi su transformativni, važni i neprikosnoveni u svom žanru. Ipak, siguran sam da je jedini razlog da Mia ne pobijedi i u ovoj kategoriji upravo taj što je već očigledan izbor za najbolji album pop glazbe.
Siguran sam da po forumima i stručnim tijelima svi već komentiraju da nema smisla da Mia pobijedi u obje kategorije! A kome nije jasno da je to jedina utemeljena opcija, nije vidio njen trijumfalni nastup na dječjoj Novoj godini koji je bio detaljniji i promišljeniji od Kendrickovog Super bowl nastupa - ali par mjeseci ranije!
Pitam se što bi bilo da Mia stvarno pročita neke od tih zajedljivih komentara o jednoj umjetničkoj duši koja je uspjela postići ono što su mnogi glazbeni kritičari (i kolumnisti na Index.hr), radijski urednici, ljudi iz struke, ali i slušatelji zazivali dugo vremena.
Iako teško, mogu se staviti u njenu poziciju: treba se usmjeriti na peron sreće, a ne u spilju u kojoj šišmiši zla ispuštaju čestice tuge i zlobe. Lakše je ne prepustiti se dobroj atmosferi nego prepustiti se dobroj atmosferi.
Nominacije u ovoj kategoriji bile su jedan od rijetkih trenutaka ove godine kad sam u nevjerici i frustraciji pustio - suzu. Ne mogu nabrojati ni dvadeset takvih trenutaka ove godine, dakle stvarno se radi o nečemu što ne radim često. Čitao sam ovaj popis optimistično - vječni problem mog pozitivnog karaktera - i zgranuo se kad nisam vidio jedno poznato ime na njemu.
Gdje je Mia Dimšić?
Njen genijalan singl Društvena pravila možemo svrstati uz bok velikim hrvatskim pjesmama poput Mojoj majci, Činim pravu stvar ili Sve dok sanjaš. Mijin okret od 180° hrabrošću se može uspoređivati s Bobom Dylanom 1965. godine kad je prkosio svim očekivanjima i počeo svirati električnu gitaru s bendom.
Mia je svoje odrastanje popratila žešćim zvukom koji su mnogi usporedili s albumima Vulgar display of power i Sing alongs and lullabies for the film Curious George, a time je postala Dylanova jasna nasljednica te se katapultirala visoko iznad svih zvijezda hrvatskog glazbenog neba.
Život nije siv uz Miju, ona je predvodnica mladih kantautora koji su, zahvaljujući njenoj uspješnosti, pronašli svoju šećernu stazu do sreće. Zato je treba slaviti, treba o njoj više pisati na forumima, treba joj na svim pjesmama omogućiti više od milijun pregleda na youtube.com.
Glazba ionako ne poznaje onu čuvenu Schadenfreude, samo čistu Freude, ako ćemo na njemačkom. U Mijinim očima se vidi i prstohvat nade da će svi prihvatiti njene pozitivne poruke, a u svakoj njenoj pjesmi iz tog se razloga može pronaći nešto pozitivno. Dao bih se kladiti da je Mia nešto govorila o tome, ali možda još nije objavljeno.
Mia, mirno spavaj. Možda ovo i bude jedina kategorija Porina koju nisi okrznula. Ali reći ću ti što si okrznula, a i ne samo to, nego penetrirala duboko i tu namjeravaš ostati do kraja naših života.
Naša srca!
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.