SLANJE djeteta u sobu kada je neposlušno jedna je od najstarijih i najčešćih metoda discipliniranja, ali funkcionira li? Kako objašnjavaju psiholozi, ovaj način discipline čini više štete nego koristi, a ono što je još gore jest činjenica da bi ih to također moglo naučiti da potiskuju emocije umjesto da uče kako se nositi s njima.
S obzirom na to da u današnje vrijeme sve manje roditelja koristi fizičko kažnjavanje kada se djeca loše ponašaju, naredbe poput slanja u sobu postale su neka vrsta modernog ''time-outa''. Temeljna ideja slanja djeteta u njegovu sobu jest da ono može sjediti u osami daleko od drugih, smiriti svoje emocije, ali i dobro razmisliti o svojim postupcima.
Također se smatra puno boljom opcijom od vikanja ili nekih drugih vrsta kažnjavanja te omogućuje roditeljima da se nose s teškom situacijom dosljednim pristupom, a da se pritom zapravo ne moraju direktno suočiti s bilo kojim negativnim ili neugodnim ponašanjem koje je njihovo dijete pokazalo. Ipak, psiholozi naglašavaju kako ovakav način discipliniranja nije preporučljiv, a evo i zašto.
Oni tvrde da, iako djeca možda iz svojih soba nakon toga izlaze mirnija, propustila su priliku za razvoj. Naime, kada je dijete ljuto ili neposlušno, najčešće je razlog za to njegov strah, povrijeđenost ili nemoć. Kada dijete pošaljemo u sobu kako bi se smirilo, na taj mu način zapravo šaljemo poruku da bi trebalo potisnuti emocije dok ne bude spremno opet ''normalno'' funkcionirati, dodaju.