Djeca prirodno razvijaju vlastiti identitet dok odrastaju, oblikuju svoje stavove, postavljaju granice i biraju način života. Ono što neki roditelji doživljavaju kao prkos, poput odbijanja savjeta, smanjenja posjeta ili donošenja odluka koje se razlikuju od obiteljskih tradicija, često je znak neovisnosti, a ne nepoštovanja, tvrdi terapeut i psiholog Jeffrey Bernstein.
No, važno je razlikovati zdravo izražavanje autonomije od stvarnog nepoštovanja koje može uključivati verbalne uvrede, uništavanje imovine, manipulaciju ili agresivno ponašanje.
Dakle, zašto odrasla djeca mogu pokazivati nepoštovanje? Bernstein je otkrio nekoliko razloga.
Nezacijeljene rane iz djetinjstva: "Odrasla djeca ponekad stvaraju distancu kako bi se zaštitila od emocionalnih rana iz prošlosti. Ako su se osjećala ignorirano, kontrolirano ili kritizirano tijekom odrastanja, mogu djelovati hladno i distancirano", objasnio je za Psychology Today.
Osjećaj osuđivanja i kritike: "Nitko ne želi biti mjerilo za nedostižne standarde. Ako roditelj često daje neželjene savjete ili izražava nezadovoljstvo odlukama odrasle djece, ona mogu reagirati povlačenjem ili ljutnjom", ističe terapeut.
Borba za kontrolu: Kada roditelj i dalje pokušava donositi odluke umjesto odrasle djece, to može izazvati frustraciju i otpor. Bernstein kaže: "Pritisak oko financijskih, profesionalnih ili osobnih izbora može stvoriti napetost i udaljenost."
Stres i mentalno zdravlje: Zauzetost poslom, tjeskoba, depresija ili iscrpljenost mogu učiniti da odrasla djeca izgledaju hladno ili nezainteresirano, iako to nije osobno usmjereno protiv roditelja, napominje terapeut.
Promjena životnih prioriteta: Bernstein navodi da, kako djeca odrastaju, grade karijere, veze i obitelji, njihov raspored postaje ispunjen obavezama. Ono što roditelji mogu doživjeti kao zanemarivanje, često je rezultat užurbanog načina života.
Ovisnost ili destruktivno ponašanje: U nekim slučajevima, problemi poput zlouporabe supstanci mogu dovesti do manipulacije, nepoštovanja ili financijskog iskorištavanja roditelja.
Kako popraviti odnos?
"Komunicirajte bez obrambenog stava i slušajte bez potrebe da odmah opravdavate svoj stav. Preispitajte vlastite postupke - razmislite jeste li bili previše kritični, nametljivi ili ste umanjivali osjećaje svog djeteta. Pogled iz druge perspektive, primjerice od terapeuta, može pomoći", navodi Bernstein.
Dodaje da je također važno ispričati se ako je to potrebno.
"Također, poštovanje mora biti obostrano. Ako je ponašanje vaše djece toksično, jasno postavite granice poput: 'Neću sudjelovati u razgovoru u kojem me vrijeđaš. Možemo razgovarati smireno i konstruktivno.' Dakle, razumijevanje uzroka sukoba i prilagodba načina komunikacije može pomoći u izgradnji poštovanja i povezivanja u odnosu roditelja i odrasle djece", zaključio je terapeut.