Održavanje zdrave ravnoteže između podrške i neovisnosti ključno je u odnosu između roditelja i odrasle djece. Kada roditelj ne postavi jasne granice, lako se može dogoditi da se osjeća iscrpljeno, financijski preopterećeno ili emocionalno iscrpljeno zbog stalnog preuzimanja odgovornosti koje nisu njegove. Iako je prirodno željeti pomoći, prevelika popustljivost može spriječiti dijete da razvije samostalnost i odgovornost.
Terapeut i psiholog Jeffrey Bernstein podijelio je dvije ključne granice koje pomažu roditeljima da vrate kontrolu nad svojim životom, dok istovremeno potiču djecu na veću neovisnost.
"Roditelj može osjetiti pritisak da stalno pomaže djetetu u financijskim teškoćama, no ako ta pomoć postane pravilo, a ne iznimka, dijete se može osloniti na roditelja umjesto da razvije vlastite vještine upravljanja novcem. Umjesto automatskog davanja novca, korisno je jasno reći: 'Volim te, ali plaćanje tvojih računa nije moja odgovornost. Ako odlučim pomoći, to će biti moja odluka, a ne obaveza'", ističe Bernstein za Psychology Today.
Iako dijete u početku može reagirati ljutito ili razočarano, dugoročno će naučiti kako samostalno upravljati svojim financijama i preuzeti odgovornost za vlastite troškove.
"Roditelj može osjećati obavezu da uvijek sluša i rješava probleme svog djeteta, no to može dovesti do emocionalnog iscrpljenja. Umjesto da bude stalna emocionalna podrška koja preuzima teret svih problema, roditelj može reći: 'Tu sam da te podržim, ali upravljanje tvojim emocijama nije moja odgovornost. Kako i kada pružam podršku, moja je odluka.' Iako dijete u početku može biti povrijeđeno, s vremenom će razviti emocionalnu otpornost i sposobnost rješavanja vlastitih problema", objašnjava terapeut.
Ipak, dodaje da, u situacijama kada dijete ima ozbiljan mentalni poremećaj koji mu otežava funkcioniranje, dodatna podrška može biti nužna.
"No, čak i tada, postavljanje granica i poticanje djeteta da preuzme što više odgovornosti za svoje zdravlje ostaje ključno. Uključivanje stručne pomoći, zajednice i dostupnih resursa može omogućiti bolje rješenje bez da roditelj preuzima ulogu isključivog oslonca", pojasnio je.
"Kada roditelji naprave korak unazad, odrasla djeca dobivaju priliku napraviti korak naprijed. A kada to učine, često otkrivaju osjećaj sposobnosti i samopouzdanja za koji nisu ni znali da ga imaju", zaključio je Bernstein.